Krunoslav Babić, rođen je na današnji dan 1875. u Senju, a preminuo 4. ožujka 1953. u Opatiji. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu i Rijeci, nakon čega je 1897. diplomirao na Matematičko-prirodoslovnom odsjeku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Doktorski stupanj stekao je 1899. obranom rada pod naslovom Građa za poznavanje hrvatske faune hidropolipa.
Svoju karijeru započeo je kao profesor u srednjim školama u Osijeku, Sušaku, Varaždinu i Zemunu. Godine 1906. preuzeo je dužnost kustosa u tadašnjem Narodnom zoološkom muzeju u Zagrebu. Istovremeno je na Filozofskom fakultetu i Višoj pedagoškoj školi počeo predavati morfologiju i sistematiku beskralješnjaka kao privatni docent. Sveučilišnim profesorom zoologije imenovan je 1927. godine, kada je ujedno postao i ravnatelj Zoološkog muzeja. U mirovinu je otišao 1945.
Tijekom svoje znanstvene karijere posebno se posvetio proučavanju morskih beskralješnjaka, osobito celenterata, ehinodermata i artropoda. Istraživao je hidroidne polipe iz Jadranskog mora, o čemu je objavio više radova u domaćim i inozemnim znanstvenim časopisima (npr. Rad JAZU, Glasnik Hrvatskog naravoslovnog društva, Zoologischer Anzeiger). Bavio se i meduzama i rebrašima te je opisao nekoliko novih vrsta spužvi u Jadranu (Zoologische Jahrbücher, 1923). Također je istraživao rakove izopode i dekapode, zvjezdače, sedmeroprugu morsku kornjaču (Priroda, 1920) i gorostasnu morskog psa (Zoologischer Anzeiger, 1939).
Uz to, pisao je o raznim drugim skupinama životinja, uključujući lažipauke, slatkovodne spužve, škrgonošce i slijepiće koji žive u pećinama. Posebno je značajan njegov doprinos dokumentiranju razvoja faunističkih istraživanja na području Hrvatske, o čemu je pisao u Glasniku Hrvatskog prirodoslovnog društva (1916, 1927/1928).
#12. travnja #Krunoslav Babić #NDD #zoolog
