U Muzeju grada Rijeke otvorena je izložba “Najdraža Rijeka”, posvećena HNK Rijeka, njegovoj povijesti, navijačima, kolekcionarima i emociji koja generacijama povezuje klub i grad. Riječ je o prvoj izložbi koja je na jednom mjestu objedinila toliko predmeta, uspomena, priča i rariteta vezanih uz riječki nogometni klub od njegovih prvih dana do danas.
Bilo je dovoljno ući u Kockicu Muzeja grada Rijeke i shvatiti da “Najdraža Rijeka” nije obična izložba o jednom nogometnom klubu. Bila je to večer u kojoj se nisu gledali samo dresovi, kopačke, trofeji, zastavice, fotografije, ulaznice i dokumenti. Gledala se vlastita memorija grada.
U prostoru Muzeja grada Rijeke okupili su se bivši igrači, navijači, kolekcionari, uzvanici, prva momčad Rijeke s trenerom Sanchezom, riječka mladost i svi oni kojima HNK Rijeka nije samo sportski klub, nego dio osobnog i obiteljskog života. Uoči otvorenja Trio Asi izveli su “Najdražu Rijeku”, a glazba vezana uz grad i klub nastavila je pratiti večer koja je od početka imala izrazito emotivan ton.
Izložbu su zajednički pripremili Muzej grada Rijeke, HNK Rijeka i privatni kolekcionari. Autor izložbe je Marin Urban, urednica i kustosica Sabrina Žigo, a postav donosi više od tristo predmeta iz povijesti riječkog nogometa, od Fiumane do današnje Rijeke. Izložba će ostati otvorena do 1. rujna.
Ravnatelj Muzeja grada Rijeke Mladen Urem istaknuo je da se ovom izložbom odaje priznanje dugoj i važnoj nogometnoj tradiciji Rijeke.
– Kada pogledate ove artefakte i memorabilije, vidjet ćete na jednom mjestu dostignuća kluba koji je pratio ne samo rast grada i njegova identiteta, nego i njegovu povijest. A taj su klub pratili ljudi koji vole ovaj grad, koji vole nogomet i koji su rasli s gradom i klubom, rekao je Urem naglasivši da Rijeka dugo nije imala izložbu koja bi na ovakav način obuhvatila povijest kluba i emociju koju on nosi.
– Ovom izložbom želimo podići mali spomenik, ali velikog značaja, klubu oko kojega se u velikoj mjeri vrti sportski život grada. Rijeka je klub vrijedan pažnje, praćenja i davanja emocije, srca i snage, poručio je Urem, zahvalivši HNK-u Rijeka, autoru izložbe Marinu Urbanu, kustosici Sabrini Žigo, muzejskom timu i kolekcionarima bez kojih izložba ne bi bila moguća.
Vedran Vivoda, zamjenik gradonačelnice, priznao je da je pripremio govor, ali da ga je nakon razgledavanja izložbe – zaboravio.
– Preplavile su me emocije. Kao strastvenom navijaču našeg kluba, ovo je stvarno nešto predivno. Ovdje se može vidjeti povijest grada, povijest nogometa u Rijeci i povijest kluba. Možemo ponovno proživjeti emocije, europske utakmice, trofeje i sve memorabilije koje su navijači i kolekcionari ustupili ovoj izložbi, rekao je Vivoda kojem je pripala čast i službeno otvoriti izložbu i učinio je to uz napomenu da bi neka buduća ovakva izložba, ili stalni postav posvećen HNK Rijeka, jednoga dana nalazi na novom stadionu na Kantridi.
Dožupan Robert Matić istaknuo je da izložba pokazuje kako u sportu nisu važni samo trofeji, nego i uspomene, obiteljske priče, tradicija i prenošenje ljubavi prema klubu s koljena na koljeno.
– Važno je da se takvi programi prenose djeci i najmlađima, da se zaljubljuju u klub, u sport i u sve ono što sport nosi: zajedništvo, upornost, disciplinu, padove, uspone i veselje rezultata, rekao je Matić.
Autor izložbe Marin Urban podsjetio je da ideja o ovakvom postavu postoji već oko dvije godine, dok se rad intenzivirao u posljednja dva mjeseca. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u zahtjevnoj pripremi, posebno stručnim suradnicima, HNK-u Rijeka, Marku Babiću, Bruni Nemazu, dizajnerskom timu i kolekcionarima.
– Bez kolekcionara ova izložba ne bi bila moguća. Njihov trud i vrijeme koje su uložili u prikupljanje predmeta jednostavno se ne bi mogli prikazati bez njih, rekao je Urban.
Kapetan Rijeke Martin Zlomislić zahvalio je Muzeju, autorima i kolekcionarima na izložbi te naglasio da je igračima čast biti dio klupske povijesti.
– Sigurno je čast nama igračima što smo danas ovdje, što smo dio povijesti HNK Rijeka i što smo svojim igrama, trofejima i europskim uspjesima dali mali dio toj povijesti. Vjerujem da će u budućnosti biti još puno velikih uspjeha, rekao je Zlomislić.
Među onima koji su s posebnom emocijom razgledavali izložbu bio je i Srećko Juričić, legenda Rijeke i riječkog nogometa.
– Drago mi je da se netko sjetio ovo napraviti. Uspomene se vraćaju. Meni je drago sve to vidjeti, a vjerujem da će ljudima biti zanimljivo vidjeti kako se Rijeka razvijala i kako je postajala sve jača i jača, rekao je Juričić.
Na pitanje što ga je posebno dojmilo, kratko je odgovorio:
– Sada, kada sam u ovim godinama, posebno me dirnu ove slike na kojima smo bili mladi i jaki.
Jedan od najzaslužnijih za bogatstvo postava je kolekcionar Dalibor Dado Hunjadi, čovjek čijih se eksponata među izloženima nalazi najviše. Njegova kolekcija nije samo zbirka predmeta, nego i golemo znanje o Rijeci, klubu, ljudima i memorabiliji koja se godinama čuvala po privatnim arhivima.
Neki od izloženih predmeta nikada prije nisu bili viđeni u javnosti. Upravo zato ova izložba ima posebnu vrijednost: ne pokazuje samo ono što je poznato, nego izvlači na svjetlo predmete koji su desetljećima živjeli u ladicama, vitrinama, ormarima i obiteljskim sjećanjima.
– Zašto sve ovo radimo? Volio bih da moja djeca budu ponosna na ono što je tata ostavio svom klubu i gradu, rekao je emotivni Hunjadi.
Ta rečenica možda najbolje opisuje cijelu izložbu. “Najdraža Rijeka” nije samo priča o velikim utakmicama, trofejima i slavnim igračima. To je priča o tome kako se ljubav prema klubu nasljeđuje, čuva i predaje dalje. O očevima koji su sinove vodili na Kantridu, o djedovima koji su pamtili Fiumanu, o djeci koja danas prvi put gledaju stare dresove i možda tek počinju razumijevati zašto Rijeka u ovom gradu nije samo nogomet.
Postav uključuje raritete, memorabilije, audiovizualne zapise, grafite, interaktivnu zonu i predmete koji govore o različitim razdobljima kluba. Posebno mjesto zauzimaju predmeti povezani s velikanima riječke nogometne povijesti, među njima i s Petrom Radakovićem. Predmete i digitalne materijale za izložbu ustupili su Daniel Dado Hunjadi, Zvonimir Krpan, Mišel Budimilić, Alen Modrušan, Domijan Mršić, Krešimir Barić, Petar Radaković, Goran Kolo Kolundžić, Deni Četković i Nikica Mance, uz HNK Rijeka i druge institucije koje su pomogle u oblikovanju postava.
No snaga izložbe nije samo u rijetkim predmetima. Ona je u načinu na koji ti predmeti bude sjećanja. Jedan dres vraća cijelu sezonu. Jedna fotografija vraća mladost. Jedna ulaznica vraća utakmicu, društvo, tribinu i glas koji se više možda ne čuje, ali ostaje zapisan u nečijem pamćenju.
Zato “Najdraža Rijeka” nije izložba koju treba pogledati jednom i otići. Ona traži povratak. Treba je razgledati polako, u miru, zastati pred vitrinama, prepoznati lica, pročitati dokumente, pogledati snimke, osjetiti predmete. Oni koji su bili na otvorenju sigurno će se vratiti, jer ovo nije postav koji se potroši jednim obilaskom.
Ovo je izložba o HNK Rijeka, ali i mnogo više od toga. To je izložba o gradu, regiji i jednoj epohi. O ljudima koji su klub stvarali, onima koji su za njega igrali, onima koji su ga vodili, onima koji su ga pratili i onima koji su, bez velike pompe, desetljećima čuvali njegove tragove.
U Kockici je otvorena izložba koja pokazuje da se povijest kluba ne piše samo na semaforu i u tablicama. Piše se i u obiteljskim albumima, u starim kutijama, u navijačkim pjesmama, u kopačkama koje su preživjele desetljeća, u dresovima koje netko nije mogao baciti, u fotografijama na kojima su ljudi bili, kako je rekao Srećko Juričić, “mladi i jaki”.
I zato je naslov pogođen do kraja. Jer ovo nije samo Rijeka. Ovo je najdraža Rijeka.
