Jučer, 15. ožujka u Beogradu, na trgu Slavija i ispred Narodne skupštine, održao se najmasovniji protuvladin prosvjed u povijesti Srbije. Stotine tisuća ljudi okupile su se u borbi protiv korupcije, nemara, nesposobnosti i šutnje. Za bolje sutra, i za njihovo sutra.
Procjene broja sudionika variraju – organizacija Arhiv javnih skupova procjenjuje da je na prosvjedu bilo između 275.000 i 325.000 ljudi, dok je policija navela brojku od oko 107.000 sudionika. Ono što je nepobitna činjenica je da su se kolone prosvjednika slijevale iz svih smjerova grada, podrška je stizala iz cijele zemlje, a atmosfera koja je zavladala u Beogradu označila je svojevrsnu kulminaciju vala prosvjeda pokrenutih od strane studenata nakon tragedije u Novom Sadu. Tako se i jučer održalo 15 minuta šutnje, čemu je svjedočio najmasovniji broj ljudi dosad. Trenutak od kojeg se ježi koža, a sve iznutra puni čas tugom, čas bijesom, čas čistom nadom kakva se stvara u zajedničkoj borbi za neku bolju stvarnost.
Svaka borba za bolji svijet započinje u našoj ulici, usred naše zajednice. Srpski studenti i studentice pokazali su da u njoj žele ostati. Ne žele pakirati kofere, a ne žele ni poslušno prihvatiti uvjete nametnute od trulog režima i čovjeka koji te ulice prodaje privatnicima i pritom ih lišava onog najbazičnijeg osjećaja sigurnosti. Jer nakon urušavanja nadstrešnice u Novom Sadu, svatko tko njima korača može se zapitati što će se sljedeće dogoditi, hoće li im nešto pasti na glavu i jesu li im djeca sigurna. Ta je tragedija bila pokretač, odnosno alatka koja ulijeće u kotač koji se uporno vrti već godinama.
Jučerašnji je prosvjed bio rezultat akumulacije nezadovoljstva, zahtjevanje uređenog društva, i dokazivanje da je vlast ovdje zbog građana a ne obratno. I upravo zato se kotač neće tako lako nastaviti vrtjeti, ako to uopće i uspije napraviti. Ne bez posljedica. Jer ovo je moment nakon kojeg nema povratka na staro, to je već mjesecima svima u Srbiji jasno. Otpor neće nestati dok se zahtjevi ne ispune, ali ni dotični koji to mora učiniti ne popušta, nastavlja ih ismijati i umanjivati, u očajničkom pokušaju zadržavanja konaca u rukama. Drugim riječima, Srbiju vjerojatno čeka ili novo buđenje ili naglašenije iživljavanje vlasti odnosno život u paklu. I zato je ovaj potez hrabar, a njihova ustrajnost hvalevrijedna, za razliku od pohlepe i oportunizma koji se kontinuirano gomilaju s druge strane. Teško je predvidjeti što će se dalje dogoditi, ta neizvjesnost vlada i među onima koji već mjesecima blokiraju fakultete. Jedino što je neupitno je da studenti ne žele i ne planiraju odustati od svojih jasnih ciljeva i vizije budućnosti kakvu žele imati kod kuće, ne dok spomenute posljedice ne postanu vidljive. A dotad, kako je jučer odjekivalo Beogradom: pumpaj.
Prosvjed je uzdrmalo i nekoliko incidenata, pokušaja napada vozilima na prosvjednike i sukoba s policijom, kao i trenutak za kojeg građani tvrde da je korišten zvučni top (koji je zabranjen, i čije korištenje MUP Srbije demantira). Unatoč incidentima, većina ljudi ostala je posvećena mirnim, odlučnim pozivima za promjene. Jer to je ono što je odraz ovog čitavog pokreta – razumno i pošteno zahtjevanje promjena. Pokret kakav nije prolazan ili mlak – jedini način revolucije – i od kojeg bismo i mi ovdje u Hrvatskoj mogli puno naučiti.
Istaknuta fotografija: Nikola Pavlović
#15 za 15 #15. mart #Beograd #Protest u Beogradu #Srbija prosvjed
