Najsnažniji riječki potres počeo je serijom potresa u noći s 28. studenoga na današnji dan 1750. na širem riječkom području. U potresu su se srušile mnoge građevine, stambene zgrade, crkve i njihovi zvonici, kao i gradski toranj. Urušena je i Trsatska gradina te je u takvom stanju ostala sve do 1826., kad je kupuje austrijski feldmaršal Laval Nugent i pokreće njenu obnovu.
Prema svjedočanstvima očevidaca, potres je trajao onoliko dugo koliko je potrebno da se izgovori molitva “Zdravo Marijo”. Neposredno nakon što je tlo prestalo podrhtavati, zavladao je potpuni kaos. Ljudi su panično napuštali gradske zidine, prolazeći kroz sjeverna i južna vrata u potrazi za sigurnošću.
Isusovac Mainardi, koji je svjedočio brojnim potresima u Firenci, Anconi, Veneciji i Napulju, istaknuo je da se nijedan od njih nije mogao usporediti s onim što je doživio u Rijeci. U jednom od svojih pisama spominje i mramorni oltar svetog Franje Ksaverskog u crkvi svetog Vida, djelo koje su naručili braća Giuseppe i Giorgio Francesco Saverio Marotti, potonji pićanski biskup.
Mainardi bilježi kako se tijekom potresa skulptura Ljubavi, koja se nalazila visoko na vrhu oltara, odvojila od željezne šipke koja ju je učvršćivala. Prijetila je opasnost da će pasti i uzrokovati dodatnu štetu, no zahvaljujući brzoj reakciji neimenovanih zidara, skulptura je ubrzo ponovno sigurno pričvršćena, na veliko olakšanje redovnika crkve.
Nakon potresa, tadašnja austrijska carica Marija Terezija odredila je da se sagradi „Novi grad“ u Rijeci, izvan srednjovjekovnih zidina na nasutom terenu otetom od mora. Plan je predviđao da se na prostoru pred Gradskom urom do morske obale osigura novi gradski prostor nasipavanjem zemljišta. To su bili temelji novog obličja grada, koji se počeo snažno razvijati gradnjom luke na tom novom prostoru.
Istaknuti crtež: Rijeka na crtežu Antuna Matije Weissa, graditelja Karolinske ceste otvorene za promet 1728. godine
#obnova #potres #potres u Rijeci #riječki potres 1750. #Rijeka
