Riječki Ordinarijat u utorak navečer pokazao se pretijesnim za sve koji su željeli čuti dvojicu istaknutih crkvenih velikodostojnika, kardinala Blasea Cupicha, nadbiskupa Chicaga, i kardinala Ladislava Nemeta, nadbiskupa Beograda. Njihov javni razgovor „Prorokovati mir usred buke rata: mirotvorstvo u doba militarizma“, održan u sklopu Mediteranskih teoloških susreta, privukao je publiku u broju koji je najbolje pokazao koliko su pitanja rata, mira, nacionalizma, klerikalizacije i političke zloupotrebe vjere danas važna.
Rijetko se pruža prilika uživo slušati ljude takvog utjecaja u Katoličkoj crkvi, a još rjeđe dvojicu kardinala koji se ne ustručavaju jasno izreći stavove za koje znaju da ih dio javnosti, politike, pa i same Crkve, neće rado čuti. Kada je Riječka nadbiskupija u pitanju, takav pristup ipak nije novost. Nadbiskup Mate Uzinić već dugo otvara prostor za pitanja koja mnogi radije ne bi postavljali. Upravo zato Mediteranski teološki susreti nisu samo još jedan crkveni skup, nego prostor u kojem četrdesetak mladih teologa različitih kršćanskih tradicija i vjerskih zajednica u Lovranu razgovara u atmosferi međusobnog poštovanja, slušanja i uvažavanja.
Javni panel u Rijeci ponudio je barem djelić uvida u tu atmosferu.
Razgovor je besprijekorno vodila Morana Kasapović. Dobro pripremljena, precizna i dovoljno izravna da se večer ne pretvori u razmjenu protokolarnih poruka, pred kardinale je postavljala pitanja o ratu u Iranu, američkoj vanjskoj politici, migracijama, kulturnim ratovima, nacionalizmu, sekularizaciji, pretjeranoj klerikalizaciji, odnosu Crkve i države te odgovornosti svakoga pojedinca.
Prva Cupicheva poruka zapravo je sažela temelj njegova nastupa. Kršćani, rekao je, nemaju obvezu učiniti svijet sigurnim samo za pripadnike vlastite zajednice, nego za svakoga čovjeka.
– Kada štitimo prava i dostojanstvo svakoga ljudskog bića, ne gledamo najprije ono što nas dijeli, nego ono što nas povezuje. Uloga Crkve jest pobrinuti se da svaki čovjek bude siguran, poručio je nadbiskup Chicaga, koji nije govorio o miru kao o apstraktnoj vrijednosti niti kao o lijepoj riječi koju je dovoljno ponavljati. Govorio je o osobnoj odgovornosti svakoga krštenog čovjeka, koji se mora zapitati što čini kako bi mir stvarao u vlastitoj obitelji, na radnom mjestu i u društvu.
Postoje, upozorio je, sile koje svjesno proizvode podjele i ljudima usađuju osjećaj da je skupina kojoj pripadaju ugrožena. Nakon toga ih se poziva da se okupe u njezinu obranu, a upravo takav put vodi prema razaranju.
Kardinal Nemet problem je spustio u kontekst jugoistočne Europe, prostora u kojem se nacionalni i kršćanski identitet često gotovo poistovjećuju. Objasnio je da su crkve stoljećima, u razdobljima strane vlasti, čuvale jezik, kulturu, vjeru i nacionalni identitet, ali da su nakon stvaranja nacionalnih država zaboravile vratiti se svojoj izvornoj vjerskoj misiji.
– Mi smo najprije pripadnici Božjeg naroda, spašeni po Isusu Kristu, a tek nakon toga Mađari, Hrvati ili nešto drugo. Milost krštenja trebala bi određivati način na koji živimo kao pripadnici neke nacije, a ne bi nacionalna kultura trebala određivati način na koji ćemo biti kršćani, kazao je Nemet.
Upravo je njemu pripala jedna od najvažnijih rečenica večeri.
– Bez pomirenja nema hrabrosti govoriti o miru.
Govoreći o ratovima, militarizaciji i američkoj politici, Cupich je podsjetio da je zajedno s još dvojicom američkih kardinala javno istupio nakon poruke pape Lava diplomatskom zboru pri Svetoj Stolici. Njihova poruka, naglasio je, nije bila upućena samo političkim vođama, nego prije svega građanima. U demokraciji, rekao je, svaki pojedinac mora preuzeti odgovornost za postupke vlastite vlade.
– Želimo da odluke o ratu i miru uključuju moralni okvir, poručio je Cupich.
Nemet je priznao da crkveni vođe u ovom dijelu Europe često nisu dovoljno glasni. Razlozi su, smatra, mlada demokratska kultura, neizliječene uspomene, snažne emocije povezane s ratovima i stjecanjem neovisnosti te nedostatak stvarnog pomirenja.
Cupich ga je nadopunio zaključkom da ne mora svaka crkvena zajednica djelovati na jednak način. Organiziranje susreta poput ovoga također je, rekao je, valjan način širenja poruke mira. Time je izravno pohvalio Matu Uzinića i Riječku nadbiskupiju, koji su u svojim prostorima omogućili razgovor o temama koje crkvene institucije često zaobilaze.
Posebno zanimljiv bio je dio razgovora o kulturnim ratovima, koji su iz američkoga društvenog i vjerskog života posljednjih godina preneseni i u Europu.
Cupich je upozorio da kršćanska pripadnost ne znači članstvo u ekskluzivnom klubu.
– Kršćanska poruka govori o poslanju, o širenju šatora, odlasku na rubove društva i približavanju Evanđelja drugima. Crkva ne smije biti muzej u kojem ostajemo zatvoreni i brinemo samo o sebi. Ona mora biti poljska bolnica koja izlazi među ljude, kazao je, pozivajući se na papu Franju.
Govoreći o javnim molitvenim okupljanjima na gradskim trgovima, Nemet nije osporio iskrenost vjernika koji u njima sudjeluju, ali je otvorio ključno pitanje: jesu li takve skupine uključive ili isključive? Ako se njihovi pripadnici počnu smatrati boljima od drugih i „pravom dušom nacionalne Crkve“, takav pristup, rekao je, ne može podržati bez kritike.
– Pitanje je kakvu kulturu želimo izgraditi. Kulturu utemeljenu na Evanđelju i Isusovu nauku ili kulturu utemeljenu na interesima maloga kruga ljudi koji se njome koriste kako bi kontrolirali druge i ostvarili svoje ciljeve?
Njihove poruke posebno su snažno odjekivale u trenutku u kojem se mržnja, isključivost i ekstremizam sve češće umataju u riječi domoljublja i kršćanstva. Cupich je pritom ispričao jednostavnu, ali upečatljivu priču iz svojih prvih svećeničkih dana. Nakon što je jedan čovjek nekoliko minuta grubo vrijeđao njegova župnika, mladi mu je Cupich izrazio žaljenje zbog onoga što je morao pretrpjeti.
Župnik mu je odgovorio:
– Ja sam ga morao trpjeti pet minuta. On samoga sebe mora trpjeti 24 sata dnevno.
Mržnja, objasnio je Cupich, najprije oštećuje onoga koji mrzi. Oduzima mu energiju, vrijeme i pažnju te nagriza njegovo samopoštovanje i dušu. Nemet je potom iznio možda i najbrutalnije preciznu političku dijagnozu večeri.
– Ako nemate jasno određene neprijatelje, gubite 50 posto svoje političke moći. Kada imate neprijatelje, možete proizvoditi strah, a zatim se predstaviti kao političar koji ljudima nudi sigurnost. Tako kontrolirate čitavu situaciju.
Upravo se u toj rečenici mogla prepoznati militarizacija društva o kojoj govore Mediteranski teološki susreti. Ona se ne očituje samo u kupnji oružja, vojnim proračunima i slanju vojske. Počinje mnogo ranije: u jeziku, stvaranju straha, podjeli na „nas“ i „njih“, proizvodnji neprijatelja i obećanju da će nas od njih zaštititi upravo oni koji su ih prethodno stvorili.
Razgovor o migracijama ponovno je pokazao koliko se kršćanska načela lako izgube kada se sudare s političkim interesima. Cupich je istaknuo da u Sjedinjenim Američkim Državama živi oko 14 milijuna ljudi bez odgovarajućih dokumenata. Ti ljudi rade na poljima, u hotelima i restoranima, čuvaju djecu i održavaju kućanstva, a masovnim deportacijama od obitelji se odvajaju i oni koji u zemlji žive desetljećima.
– Kako razdvajanje obitelji može biti korisno društvu, zemlji ili svijetu, upitao je i naglasio da Crkva ne osporava pravo države da nadzire svoje granice, ali se protivi neselektivnim masovnim deportacijama i traži stvarnu reformu useljeničkog sustava.
Nemet je upozorio na rast ksenofobije u Europi i zemljama regije. Podsjetio je da je Srbija 2015. godine bila vrlo otvorena prema migrantima jer su građani još pamtili vlastita izbjeglička iskustva iz devedesetih. Posljednjih se godina atmosfera znatno promijenila, a spremnost na pomoć sve je manja. Crkve, poručio je, moraju podići glas protiv takvih promjena.
Jedna od najupečatljivijih Nemetovih tvrdnji odnosila se na sekularizaciju. Prema njegovu mišljenju, vrijeme sekularizacije polako završava. Problem Srbije, dodao je, nije sekularizacija, nego pretjerana klerikalizacija i sveprisutnost Pravoslavne crkve u politici, kulturi i javnom životu.
Cupich je istodobno upozorio da će se Crkva, nastavi li voditi kulturne ratove i stvarati podjele, najbrže udaljiti upravo od mladih ljudi.
– Mladi ne žele imati ništa s kulturnim ratovima i podjelama. Ako vide odrasle kršćane i crkvene vođe koji pokušavaju dijeliti ljude, jednostavno će otići.
Nemet je potvrdio da mladi u regiji prirodno prelaze nacionalne i jezične granice te da problem često počinje tek kada uđu u politiku i prihvate ideju da dobar političar mora stvarati podjele i mržnju.
U dijelu namijenjenom pitanjima publike govorilo se o sinodalnosti, ekumenskom i međureligijskom dijalogu, utjecaju evangelikalnih pokreta na američku politiku, gubitku povjerenja u Crkvu, seksualnom zlostavljanju, autoritarizmu i strahu.
Kada je riječ o sinodalnosti, kardinalu Cupichu iz publike je postavljeno pitanje nije li ona nalik kolu u kojem svi moraju plesati istim ritmom i koracima. Cupich je imao spreman odgovor:
– U kolu postoji mnogo prostora za kreativnost. Važno je samo da jedni drugima ne gazimo po prstima.
Na pitanje boji li se reakcija američke vlasti zbog svojih kritika i zauzimanja za mir, Cupich je ponovio odgovor pape Lava:
– Ne bojim ih se.
Nemet je dodao da strah možda postoji negdje u pozadini, ali da je pravo pitanje što je u određenom trenutku ispravno, a što pogrešno.
– Ako svoje riječi temeljite na Evanđelju i socijalnom nauku Crkve, savjest će vam dati snagu. Važnije je govoriti nego se bojati i čekati loše reakcije.
Na kraju se razgovor ponovno vratio osobnoj odgovornosti.
– Moramo se zapitati na koji način gradimo mir u obitelji, na radnom mjestu i u svojoj okolini, ali i kako podižemo glas u političkoj sferi. Što Evanđelje sada zahtijeva od mene, poručio je Cupich.
Nemet je okupljene pozvao da postanu prenositelji iskustva koje su doživjeli na tom „malom otoku“ te da se ne srame i ne boje uključiti u politički život.
– Potrebni su nam mladi ljudi koji žele nešto učiniti za opće dobro.
A nakon gotovo sat i pol razgovora o ratu, miru, mržnji, migracijama, nacionalizmu, autoritarizmu, savjesti i odgovornosti, Cupich je večer zaključio na jedini mogući način:
– Kada večeras stignete kući, prije svega popijte čašicu rakije.
Nakon svega izrečenog, čovjeku ona gotovo doista i zatreba.
Možda je u dvorani moglo biti više ljudi koji svakodnevno sudjeluju u prekrajanju naših života i sudbina, ali njihova odsutnost nije umanjila važnost večeri.
Jer najvažnije su ipak bile poruke koje su Cupich i Nemet odaslali u javnost. Poruke da mir nije pasivnost, da savjest nije privatna stvar, da vjera nije nacionalna iskaznica i da Crkva prestaje biti vjerna sebi onoga trenutka kada se pretvori u ukras političke moći.
U vremenu u kojem se neprijatelji proizvode brže nego argumenti, činjenica da se u jednom crkvenom prostoru tako otvoreno govorilo protiv nacionalizma, pretjerane klerikalizacije, masovnih deportacija, kulturnih ratova i političke zloupotrebe vjere itekako je vrijedna poštovanja.
A možda je i proročka, u izvornom smislu te riječi.
Istaknutu fotografiju snimio Kristian Sirotich
#Blase Cupich #Ladislav Nemet #Mate Uzinić #Mediteranski teološki susreti #Morana Kasapović #Riječka nadbiskupija
