Dok svijet sve više ulaže u naoružavanje, a ratovi, podjele i govor mržnje postaju gotovo svakodnevica, iz Rijeke je u utorak poslana drukčija poruka. Riječki nadbiskup Mate Uzinić, pravoslavni mitropolit Grigorije Durić, muftija Aziz ef. Hasanović i brojni drugi sudionici predstavili su međunarodnu mirovnu inicijativu Peaceful Rain. Njezina je temeljna poruka jednostavna, ali zahtjevna: mir nije samo odgovornost političkih i vjerskih vođa, nego svakoga od nas. A o njemu se mora razgovarati i za njega djelovati prije nego što započne rat.
O miru se najviše govori kada ga više nema. Kada počnu padati bombe, kada ljudi napuštaju svoje domove, kada se broje poginuli, a među onima koji su preživjeli ostaju rane koje možda nikada neće zacijeliti. Tada se poziva na dijalog, razumijevanje, prestanak nasilja i pomirenje. No što činimo prije nego što do svega toga dođe? Koliko smo spremni učiniti da se rat uopće ne dogodi?
Upravo se to pitanje nametnulo kao jedno od najvažnijih tijekom predstavljanja međunarodne mirovne inicijative Peaceful Rain (Kiša mira), održanog u utorak u dvorani Riječke nadbiskupije. Nije to bio tek još jedan susret na kojem se govorilo o potrebi mira, niti još jedno okupljanje vjerskih predstavnika koji će poslati zajedničku poruku, a potom se vratiti svojim svakodnevnim obvezama. Barem ne ako se ostvari ono što su njegovi sudionici najavili i na što su se obvezali.
Peaceful Rain želi okupiti ljude različitih religija, nacionalnosti, kultura i svjetonazora, uključujući i one koji nisu vjernici, u zajedničkom nastojanju da mir prestane biti samo lijepa riječ i postane način svakodnevnog djelovanja.
Simbolika datuma nije bila slučajna. Upravo 27. listopada, prije četrdeset godina, papa Ivan Pavao II. okupio je u Asizu predstavnike različitih kršćanskih crkava i svjetskih religija u zajedničkom zauzimanju i molitvi za mir. Četiri desetljeća poslije, u svijetu koji se ponovno suočava s ratovima, rastućom militarizacijom i dubokim podjelama, iz Rijeke je upućen poziv da se taj duh susreta pretoči u konkretna djela.
Mate Uzinić: Ne možemo učiniti sve, ali možemo učiniti nešto
Riječki nadbiskup i metropolit Mate Uzinić, jedan od pokretača inicijative, podsjetio je da ona nije nastala preko noći, niti je osmišljena za nekim uredskim stolom. Njezini počeci sežu do Ljetne škole teologije u Dubrovniku, a potom i Mediteranskih teoloških susreta u Lovranu, tijekom kojih su katolički, pravoslavni, protestantski i muslimanski teolozi gradili odnose međusobnog povjerenja.
Konačna odluka sazrela je tijekom ovogodišnjih susreta u Lovranu, održanih pod naslovom „Prorokovati mir okruženi bukom rata: Mirotvorstvo u doba militarizma“. Ondje je oblikovan Mediteranski savez za mir, dokument s deset konkretnih obveza koje bi potpisnike trebale potaknuti na osobno i zajedničko djelovanje.
– U svemu tome postupno je sazrijevalo uvjerenje da nije dovoljno samo razgovarati o miru, već da je potrebno nešto zajedno i učiniti za mir, poručio je Uzinić.
Posebno je naglasio da vjerske zajednice moraju biti spremne kritički se suočiti i s vlastitom prošlošću, priznati pogreške te odbaciti pokušaje opravdavanja političkih i nacionalnih interesa vjerom.
– Ako nas naša vjera približava Bogu, ona bi nas trebala učiniti sposobnima približiti se čovjeku. I ne samo onome koji pripada našoj zajednici, nego i onome koji vjeruje drugačije, misli drugačije ili uopće ne vjeruje, istaknuo je riječki nadbiskup u izlaganju kojega se posebno izdvojila misao da molitva za mir nikoga ne oslobađa odgovornosti da za taj mir nešto i učini.
Objašnjavajući naziv inicijative, poslužio se jednostavnom, ali snažnom slikom. Jedna kap kiše ne može ugasiti požar, zaustaviti rat ili izliječiti povijesne rane. No mnoštvo kapi može natopiti suhu zemlju i omogućiti nastanak novog života.
– Nitko od nas sam neće riješiti velike svjetske sukobe, ni ova inicijativa neće sama zaustaviti ratove, ali to nas ne oslobađa odgovornosti za onu jednu kap mira koju svatko od nas može darovati, kazao je Mate Uzinić.
A ta kap može biti razgovor, pružena ruka, odbijanje govora mržnje, priznanje tuđe patnje ili spremnost da se priznaju pogreške vlastite zajednice.
– Ne možemo učiniti sve, ali možemo učiniti nešto. I ne smijemo dopustiti da nas ono što ne možemo učiniti spriječi u onome što možemo, zaključio je riječki nadbiskup.
Grigorije Durić: Pokapao sam mlade ljude
Možda najpotresnije trenutke susreta donijelo je obraćanje mitropolita njemačkog Srpske pravoslavne Crkve Grigorija Durića, koji se uključio putem videoveze. Za razliku od teorijskih promišljanja o miru, Grigorije je govorio iz vlastitog ratnog iskustva, sjećanja na mlade ljude koje je pokapao i djecu koja su ostala bez roditelja.
– Za mene mir nikada nije bio teorijsko pitanje, rekao je Grigorije Durić, prisjećajući se kako je tijekom rata pokopao više od stotinu mladih ljudi. Posebno je potresno bilo njegovo svjedočanstvo da je završetak rata i Daytonski sporazum dočekao s tristotinjak ratne siročadi, djece koja su ostala bez jednog ili oba roditelja.
Ta su iskustva, priznao je, presudno oblikovala njegov odnos prema ratu i miru. Nije pritom pokušavao prikazati vlastito razumijevanje kao nešto što je oduvijek bilo jednako jasno. Naprotiv, otvoreno je rekao da na početku rata ni sam nije razmišljao na način na koji razmišlja danas.
Upravo zato njegovo je upozorenje dobilo posebnu težinu.
Odgovornost za mir počinje prije rata, a ne nakon njega.
Ratovi, upozorio je, ne započinju iznenada. Njima prethode manipulacije, stvaranje nepovjerenja i postupna demonizacija drugoga. A vjerske zajednice u takvim se okolnostima ne snalaze uvijek dobro.
– Kada svoju borbu proglasimo svetom, neminovno idemo prema tome da demoniziramo drugoga, poručio je Grigorije, upozoravajući na opasnost da se vjera koristi za opravdavanje nasilja. Mitropolit njemački Srpske pravoslavne crkve govorio je i o važnosti osobnih susreta te pružene ruke, prisjećajući se vlastitih iskustava međureligijskog dijaloga i trenutaka u kojima su se, kroz razgovor, počele rušiti predrasude i nepovjerenje.
Za njega zajednički istup katoličkih, pravoslavnih, muslimanskih i drugih predstavnika nije pitanje protokola, nego jasna poruka da vjera ne smije biti razlog podjela.
– Ne može nikada biti rata u ime Boga. U ime Boga uvijek mora biti mir, naglasio je Grigorije Durić.
Njegovo je izlaganje podsjetilo na nešto što se u raspravama o ratovima prečesto zaboravlja: iza političkih odluka, nacionalnih interesa i povijesnih tumačenja ostaju stvarni ljudi. Djeca bez roditelja, roditelji bez djece i životi koji se nikada neće vratiti.
Aziz ef. Hasanović: Šutjeti pred zlom znači pristati na njega
Snažnu poruku uputio je i muftija Aziz ef. Hasanović, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, zahvalivši nadbiskupu Uziniću na inicijativi koju je nazvao nastojanjem za opće dobro.
– Mir nije sve, a bez mira sve je ništa, istaknuo je Hasanović, vraćajući se toj misli i na kraju svojeg izlaganja, naglasivši da je mir ugrađen u temelje svih velikih religijskih tradicija, ali i upozorivši da se vjera, nažalost, nerijetko zloupotrebljava za poticanje netrpeljivosti, podjela i nasilja. Posebno se osvrnuo na odgovornost onih koji javno govore u ime svojih vjerskih zajednica.
– Mi koji čitamo Božje riječi, mi koji podučavamo Božjoj riječi, mi koji obnašamo neku dužnost u ime Boga, šutjeti ne smijemo. Moramo podići svoj glas, makar on bio ona kap o kojoj je naš nadbiskup danas govorio, poručio je Hasanović otvorivši i pitanje odnosa vjere i politike, jer vjerske zajednice ne smiju postati instrument političkih interesa.
– Mi ne želimo biti politički instrument bilo koga, već želimo istinski biti sluge Božje, promovirati univerzalne vrijednosti – istaknuo je.
Govoreći o važnosti 4. veljače, Međunarodnog dana ljudskog bratstva, podsjetio je na Dokument o ljudskom bratstvu, koji su 2019. godine u Abu Dhabiju potpisali papa Franjo i veliki imam Al-Azhara Ahmed al-Tayyeb.
Istaknuo je i konkretna iskustva Islamske zajednice u Hrvatskoj, među kojima su susreti i zajednički programi učenika srednjih škola različitih vjerskih zajednica. Takvi primjeri pokazuju da međureligijski dijalog ne mora ostati ograničen na susrete vjerskih poglavara. Može se graditi među mladima, u školama i zajednicama, ondje gdje se oblikuju stavovi prema drugima i drugačijima.
Mir se ne gradi samo među vjernicima
Jedna od važnijih poruka riječkog susreta bila je da Peaceful Rain, premda nastaje iz vjerskog dijaloga, nije inicijativa namijenjena samo vjernicima.
Na tu se dimenziju osvrnula i Melanie Ivančević iz Ekumenske inicijative žena, koja je odgovornost vjernika za zajednicu povezala s građanskom odgovornošću.
Upozorila je na nešto naizgled jednostavno, ali znakovito: u Mediteranskom savezu za mir mnogo je glagola koji pozivaju na djelovanje. Njegovi potpisnici obvezuju se stvarati, čuvati, širiti, paziti na svoje riječi i šutnju te preispitivati vlastite postupke. Drugim riječima, dokument ne ostavlja mnogo prostora za pasivnost.
Govoreći o iskustvu Ekumenske inicijative žena, koja već dva desetljeća podupire mirotvorke, istraživačice i teologinje, istaknula je zaključak do kojega su došle tijekom svojega rada: ulaganje u žene znači ulaganje u mir.
Posebno je zanimljivo bilo njezino promišljanje o ljudskoj prirodi, sposobnosti da činimo i veliko dobro i veliko zlo, ali i odgovornosti da o vlastitim postupcima neprestano promišljamo.
– Mir je stav, poručila je Ivančević, završivši izlaganje pitanjem koje bi se moglo odnositi na svakoga od nas: Mi to možemo. Pitanje je hoćemo li?
Tena Šimonović Einwalter: Mržnja na internetu može dovesti do stvarnog nasilja
Da mir nije samo vjersko, nego i pitanje ljudskih prava, dostojanstva i društvene odgovornosti, naglasila je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, koja se također uključila putem videoveze.
Podsjetila je da mir ne znači samo odsutnost rata. On podrazumijeva društvo u kojem ljudi mogu živjeti dostojanstveno, slobodno i sigurno, bez straha od diskriminacije, siromaštva i nasilja. Posebno je upozorila na rastuću opasnost govora mržnje, uključujući njegovo širenje na društvenim mrežama.
Riječi napisane na internetu, naglasila je, nisu tek bezazleni znakovi na ekranu. One mogu prouzročiti patnju, potaknuti dehumanizaciju i u konačnici pridonijeti stvarnom nasilju.
Pozdravila je i obvezu potpisnika Saveza da paze ne samo na vlastite riječi nego i na svoju šutnju, odnosno da ne ostanu nijemi kada svjedoče širenju mržnje. Time je otvorena još jedna važna dimenzija inicijative: za izgradnju mira nije dovoljno osobno ne činiti nasilje. Ponekad je potrebno jasno se suprotstaviti nasilju koje čine drugi.
Od Mediterana do svijeta
Međunarodnu dimenziju inicijative dodatno je naglasio velečasni Alexis Leproux, glavni tajnik Crkvene koordinacije Sredozemlja, govoreći o potrebi povezivanja vjerskih zajednica, obrazovnih i teoloških institucija te stvaranja međunarodne mreže koja će aktivno promicati mir.
– Mediteran ne smije postati jedno veliko groblje, upozorio je Leproux, istaknuvši da se na izazove suvremenog svijeta ne može odgovarati isključivo sigurnosnim mjerama i razornim oružjem.
Umjesto toga, Mediteran bi trebao postati prostor susreta, obrazovanja, solidarnosti i međusobnog razumijevanja, svojevrsni laboratorij gostoprimstva i bratstva. Posebno je naglasio važnost rada s mladima i njihova povezivanja kroz zajedničke obrazovne programe, kako bi nove generacije učile živjeti s različitostima, a ne se međusobno sukobljavati.
O važnosti unutarnjeg mira govorio je i kardinal Timothy Radcliffe, koji se javio iz Asiza, gdje se obilježavala četrdeseta obljetnica povijesnog međureligijskog susreta. Podsjetio je na simboliku vode koja donosi život, ali i na činjenicu da se mir među ljudima teško može graditi bez spremnosti da se najprije suočimo sa sukobima u vlastitom srcu.
U tom smislu Peaceful Rain želi prerasti u međunarodnu mrežu ljudi i organizacija koje će zajednički raditi na izgradnji mira.
Deset obveza i barem jedno konkretno djelo godišnje
Kako bi se lijepe riječi pretočile u praksu, objasnio je Hrvoje Katušić iz organizacijskog tima inicijative, Mediteranski savez za mir donosi deset obveza koje prihvaćaju njegovi potpisnici.
Među njima su odbacivanje nasilja, uključujući verbalno, izgradnja povjerenja, suočavanje s vlastitom prošlošću, solidarnost sa žrtvama rata, migrantima i drugim ugroženim ljudima te odgoj novih naraštaja za mir.
Posebno je važna posljednja obveza, prema kojoj bi svaki potpisnik trebao tijekom godine poduzeti barem jednu konkretnu mirovnu aktivnost.
To može biti javni razgovor, radionica, susret različitih zajednica, kulturni ili sportski događaj, volonterska akcija ili neka druga inicijativa koja doprinosi dijalogu, solidarnosti i razumijevanju.
– Želja nam je napraviti mrežu ljudi, suradnika iz različitih vjerskih i svjetonazorskih konteksta, koji će zajedno djelovati i međusobno se ohrabrivati u stvaranju mira, objasnio je Katušić.
Poseban datum bit će 4. veljače, Međunarodni dan ljudskog bratstva, kada se planiraju mirovne aktivnosti u različitim dijelovima svijeta.
Inicijativi se moguće pridružiti putem mrežne stranice peacefulrain.org, na kojoj se nalazi Mediteranski savez za mir, mogućnost njegova potpisivanja te prostor za predstavljanje konkretnih aktivnosti.
Prema podacima iznesenima na riječkom susretu, već u prvim danima nakon javnog otvaranja stranice Savezu su pristupila 123 potpisnika, među kojima su predstavnici različitih vjerskih i svjetonazorskih zajednica iz Hrvatske i inozemstva.
Kap po kap
Važan doprinos ozračju riječkog predstavljanja dala je i Morana Kasapović, novinarka i urednica HRT-a, koja je susret moderirala s mjerom, nenametljivo i s dužnom pažnjom prema svakom sudioniku. U susretu koji se temeljio na važnosti dijaloga i međusobnog uvažavanja, takav pristup nije bio tek pitanje profesionalno obavljenog moderatorskog zadatka već i svojevrsna potvrda vrijednosti o kojima se govorilo jer dijalog počinje onda kada smo spremni saslušati jedni druge.
Peaceful Rain neće zaustaviti ratove koji se danas vode u svijetu, pokretači ove inicijative toga su potpuno svjesni. Neće riješiti povijesne sukobe, ukloniti političke podjele ili izbrisati stoljeća međusobnog nepovjerenja. Peaceful Rain ne obećava ono što ne može ostvariti. Umjesto toga, poziva svakoga da učini ono što može. Da ne šuti pred mržnjom. Da ne pristaje na ponižavanje drugoga. Da bude spreman priznati vlastitu pogrešku. Da ne dopusti da se vjera, nacionalnost ili bilo koji drugi identitet koriste kao opravdanje za nasilje. Da pokuša razumjeti čovjeka s druge strane, čak i onda kada se s njime ne slaže.
A Rijeka ima razloga biti ponosna što je jedna ovakva inicijativa krenula upravo iz našega grada. Volimo se hvaliti našom lukom različitosti i tolerancije. Evo nam sada konkretne prilike da pokažemo koliko te riječi doista znače. Ne samo riječima, nego i djelima.
Hoće li Peaceful Rain prerasti u pokret sposoban potaknuti stvarne promjene, tek će se vidjeti. No već je riječko predstavljanje pokazalo da postoje ljudi različitih vjera i uvjerenja koji su spremni zajedno govoriti o onome što ih povezuje, bez potrebe da pritom zanemare vlastite razlike.
Jer o miru ne smijemo početi razmišljati tek kada počne rat. Tada su stvari već otišle predaleko. Za mnoge ljude već je prekasno. A sve dok možemo učiniti makar nešto da do njega ne dođe, nemamo pravo tvrditi da ne možemo učiniti ništa.
Kap po kap.
