Program drugog dana dvadeset četvrtog po redu Liburnia Film Festivala započeo je već u 15:30 u Vili Antonio radionicom „Film svima svugdje – 101 o inkluzivnim filmovima“. Prije početka službenog dijela programa publika je mogla pogledati filmove „Za tvoje dobro“, u suautorstvu Ane Trobec, Mirele Džafić i Mirne Unuk, „Glasna tišina moga grada“ Puležanke Marte Vede, koji istražuje alternativnu scenu Pule nekada i danas u svjetlu promijenjenih navika izlazaka i glazbenih ukusa, te film „Nakon“ Riječanke Klare Dujmović, u samostalnoj produkciji.
Program je nastavljen zanimljivim formatom „Piće s autorima“, s autoricama Marinom Musulin i Ivom Kraljević te protagonisticom filma „Od jutra do sutra“ Irenom, održanim na terasi Hotela Continental, koji je moderirala Olga Dimitrijević. Redateljica i montažerka Iva Kraljević podijelila je s publikom koliko joj je teško bilo balansirati strah od takozvanog „kraja povijesti“ i umjetničko stvaranje, istaknuvši kako je namjera filma „Ovu sobu ostavite zakopanu“ bila izreći želju za krajem postojećeg kapitalističkog društva koje militarizacijom hrli ka distopijskom scenariju koji nije neminovan, nego je posljedica našeg djelovanja. Istaknula je kako je i nepostojanje voice-overa svjestan umjetnički postupak kojim je svoj eksperimentalni film poetičnog filmskog jezika nastojala očistiti od raznih društvenih konotacija.
– Upotrebom glasa odmah možemo identificirati kojim naglaskom osoba govori, kojeg je roda, rase, čime bi tekst izgubio na svojoj težini izvan specifičnih društvenih konotacija, ispričala je Iva Kraljević.
Na pitanje je li motivacija za njezin film proizašla iz frustracije zbog položaja žena u današnjem društvu i kapitalističkog profitiranja na neplaćenom radu žena kod kuće, autorica Marina Musulin odgovorila je da je možda i nesvjesno motivacija vezana uz njezino iskustvo odrastanja.
– Odrasla sam u mnogočlanoj obitelji u kojoj su žene uvijek bile u pogonu i obavljale razne poslove. Često sam osjećala kako žene nisu viđene i cijenjene, tako da sam možda i nesvjesno odlučila dati glas ženama koje proživljavaju slična iskustva u ovom filmu, ispričala je.
Redateljica i protagonistica njezina filma Irena podijelile su i teškoće i dileme u procesu snimanja filma, nevoljkost za snimanje određenih Ireninih kolegica, važnost snimanja u udarnom terminu petkom kako bi se potpunije prikazala neumorna rutina rada na tržnici te „kemiju“ stvorenu između njih kao preduvjet za nastanak filma.
– Nastojim uvijek u dodiru s ljudima i redateljskom radu biti osjetljiva prema drugima i poštivati njihove granice. Irena mi je rekla da nije suglasna da se neke određene stvari snime te sam to i poštivala. Bilo mi je bitno zadobiti njezino povjerenje i kliknuti s njom, u čemu smo uspjele, istaknula je Marina Musulin, na što se protagonistica Irena šaljivo nadovezala:
– Tko ne bi stekao povjerenje kad je tako mila i lijepa.
Službeni dio programa održan je, zbog povoljnih vremenskih uvjeta, na Ljetnoj pozornici, što je u pozdravnom govoru organizatora festivala pozdravljeno kao vraćanje svojoj pravoj festivalskoj kući i ambijentu. Kao što je istaknuto prvog dana festivala, mnogi filmovi izravno se dotiču teme militarizacije, dok joj drugi pristupaju neizravno ili posredno.
Večernji filmski program otvoren je filmom „Dragi tata“ autorice Lucije Ane Večerine. Film se na dirljiv način bavi pitanjem kako oprostiti onima koje volimo, onima koji bi nam trebali biti najbliži, a koji su nam nanijeli zlo te kako posljedično oprostiti i sebi. U nastavku je uslijedio film „Krug, crta, zeleno“ autorice Marine Jurčić, koji također tematizira obiteljske traume, ali, umjesto gorčine, ostaje emotivno pročišćenje postignuto ljubavlju četiriju sestara koje su zajedništvom prevladale teške obiteljske okolnosti.
Film „Zadnji gemišt“ Ane Sabolić bavi se problemom alkoholizma unutar jedne zagorske obitelji, alkoholizma koji je toliko uvriježen i sveprisutan kroz kulturu pijenja te, na primjeru ovog filma, proizvodnje vina za vlastite potrebe, da mu se ne pristupa na ozbiljan način, kao socijalnoj patologiji koja razara ne samo pojedince nego i cijele obitelji, čineći alkoholičara i njegovu ovisnost glavnom zvijezdom obitelji. Film propituje načine na koje možemo zaustaviti daljnje prenošenje generacijskih trauma kroz svijest o problemu, a ne prešućivanje i čuvanje alkoholizma kao tajne, razgovor te nadu i otpornost u borbi protiv pošasti ovisnosti o alkoholu.
Prvi blok zaključen je filmom „Idemo van?“ Doriana Milovića, u Restartovoj produkciji, koji nam donosi priču o prvom psu koji je, usprkos smrti drugih bliskih i voljenih osoba, i dalje živ, te o djetinjstvu i nostalgiji. Prvi blok tako je snažno vezan uz problematiziranje obiteljskih trauma na raznovrstan način: „Dragi tata“ postavlja pitanje kako oprostiti voljenima, „Krug, crta, zeleno“ pročišćenje od obiteljskog tereta nalazi putem ljubavi četiriju sestara, dok „Zadnji gemišt“ kroz osobnu borbu preminulog oca alkoholičara pokušava proširiti svijest o alkoholizmu kao gorućem problemu i pomoći onima koji svoju borbu i dalje vode.
U drugom dijelu filmskog bloka druge večeri festivala prikazani su filmovi „Medo u šparugama“ Ivana Grgura, „Sve ostalo“ Osječanina Davida Gaše, „Ne dobro“ Karle Perice te „Imaš tople ruke“ Izidora Bistrovića.
Nastavak festivala u četvrtak ponovno donosi, prije početka prikazivanja filmova u festivalskoj konkurenciji, format „Piće s autorima“ u 18:30, dok će na Ljetnoj pozornici od 20:15 biti prikazani filmovi „Koze“ Tonćija Gaćine, „Ja, Moćni Velebit“ Nevena Hitreca, „Na brdu“ Karle Crnčević te „Vučja gozba“ Jadrana Bobana.
Istaknutu fotografiju snimio Bono Cvitkušić
#Ana Sabolić #Iva Kraljević #Liburnia film festival #Lucija Ana Večerina #Marina Musulin
