„Brodarica“ Margarete Peršić u četvrtak navečer nije tek privezana uz zidove Galerije Laurus. U Lovran je uplovila onako kako već godinama plovi od grada do grada, od otoka do otoka i, kako je sama umjetnica rekla, „od druga do druga“ – kroz poeziju, slike, glazbu, priče i susrete s ljudima.
Galerija Laurus bila je ispunjena posjetiteljima koji su prisustvovali svemu samo ne uobičajenom otvorenju izložbe. Nije bilo klasičnog predstavljanja autorice ni dugih govora o postavljenim djelima. Umjesto toga, papirići s numeriranim pitanjima našli su se u rukama okupljenih, koji su ih redom čitali, a Margareta Peršić odgovarala je otvarajući pred publikom prostor iz kojeg je „Brodarica“ nastala i u kojem nastavlja živjeti.
Jer „Brodarica“ nije samo izložba. Ona je istodobno oslikana zbirka poezije, slikopis, priča, glazbeni i izvedbeni događaj te projekt koji se mijenja i nadograđuje svakim novim susretom. Stihovi i ilustracije izašli su iz korica knjige, zauzeli galerijski prostor, a zatim se kroz glas autorice i pitanja publike ponovno pretvorili u živu priču.
Večeri je posebno ozračje dao i gitarist Petar Brković. Njegova glazba nije bila tek pratnja programu, nego jedan od elemenata te neobične plovidbe u kojoj su se slika, riječ i zvuk neprestano susretali i nadopunjavali.
Okupljene je u ime Umjetničke organizacije P.A.L. kratko pozdravila Melita Sorola Stančić, nakon čega je glavnu riječ preuzela autorica. Ipak, granica između izvođača i publike vrlo se brzo izgubila. Čitanjem pitanja posjetitelji su postali aktivni sudionici večeri, a odgovori Margarete Peršić vodili su ih od nastanka naziva „Brodarica“ do njezina odnosa prema umjetnosti, ljudima, otvorenosti i zajedništvu.
Sama autorica priznala je da će tek naknadno moći odgovoriti na pitanje je li zadovoljna načinom na koji je „Brodarica“ uplovila u Laurus. Zadovoljstvo, rekla je, veže uz neke druge kategorije, ali joj je silno drago što se ono što je poželjela doista dogodilo.
– Znate kako je sa željama. Možeš poželjeti gotovo sve, ali ne znaš hoće li se ostvariti. No kada netko drugi poželi nešto za tebe, onda je to jako dobro. Imala sam sreću sresti ljude koji su to poželjeli za mene i tako se sve ovo dogodilo, rekla je Margareta Peršić, zahvalivši Meliti Soroli Stančić i svima koji su pridonijeli lovranskom predstavljanju.
„Brodarica“, prema riječima autorice, putuje još od 2019. godine. Njezina plovidba nije unaprijed zacrtana niti se može sasvim predvidjeti kamo će je odvesti.
– Nisam razmišljala u smislu što bih mogla napraviti. Jednostavno se nešto spusti, a onda kroz stvaranje nastaju druge stvari. Posebno je važno što je sve ovo vezano uz ljude, koji se međusobno povezuju, objasnila je Margareta Peršić pojasnivši i sam naslov zbirke. Naime, kada joj se pojavila riječ „Brodarica“, Peršić nije znala sva njezina značenja pa ih je počela istraživati. Otkrila je, među ostalim, i predaju o vili Brodarici koja uzima putarinu od moreplovaca što stižu na njezine obale. Umjetnica je u tome pronašla paralelu s vlastitim stvaranjem: ona od drugih ljudi uzima njihove priče, a zatim ih oslikava i prenosi dalje.
Možda se upravo zato „Brodarica“ ne može promatrati kao završeno djelo. Svako njezino novo pristajanje otvara novu priču, a svaka priča pokreće neko novo putovanje. Autorica pritom ne pokušava zadržati potpunu kontrolu nad smjerom kojim projekt ide.
– Nikada ništa nije sasvim u mojim rukama. Mogu samo dati najbolje od sebe u trenutku u kojem se nalazim, rekla je.
Otvorenje u Laurusu bilo je veselo, dinamično, povremeno razigrano i pomalo „luckasto“, ali iza te lakoće ostala su ozbiljna promišljanja o ljudskoj otvorenosti. Margareta Peršić govorila je o potrebi da dopustimo pristup vlastitom srcu, ali i o tvrđavama koje ljudi oko njega sve češće podižu.
– Sa svakom pričom otvara se nova priča i ljudi kreću na neko putovanje. Najteže je otvoriti nečije srce. Čini mi se da smo oko svojih srca podigli jako velike tvrđave, a ljudima je danas otvorenost potrebna, poručila je umjetnica.
Iz toga proizlazi i možda najvažnija misao čitavog projekta – zajedništvo. Ne kao ukrasna riječ kojom se zaključuje otvorenje izložbe, nego kao temeljni način na koji umjetnost nastaje, putuje i dolazi do ljudi.
– Zajedništvo je nešto najvažnije. Kao vrsta možemo napredovati jedino zajedno, ne jedni nasuprot drugima, nego upravo zajedno, zaključila je Peršić.
„Brodarica“ je kroz zajedništvo i uplovila u Laurus, donijela ju je umjetnica, glazbom pratio Petar Brković, dočekala Umjetnička organizacija P.A.L., a kroz pitanja, reakcije i priče prihvatila publika.Nakon takvog otvorenja teško je precizno razdvojiti što je bilo izložba, što predstavljanje knjige, što pjesnička večer, a što izvedba. Vjerojatno ih i ne treba razdvajati. „Brodarica“ je sve to istodobno – živ i otvoren koncept koji se ne završava izlaskom posljednjeg posjetitelja iz galerije.
U Lovranu će ostati usidrena do 22. kolovoza, a nakon toga nastaviti svoju plovidbu. Kamo će sljedeće uploviti, možda ni sama autorica još ne zna. Ali upravo u tome i jest njezina posebnost.
Od grada do grada, od druga do druga.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
