Danas se na riječkom Jadranskom trgu okupilo dvjestotinjak građanki i građana s namjerom podrške Hodu za slobodu – odgovor na sve gore prijetnje pravima žena, militarizaciji društva i širenju nacionalističkih i patrijarhalnih ideologija. Hod je održan u organizaciji udruge Pariter i inicijative Građanke i građani Rijeke, a ove je godine nosio poruku: nećemo živjeti pod prisilom.
U vremenu kada svijet potresaju vijesti o genocidu u Palestini, jačanju fašizma i prijetnjama novim ratovima, sudionici Hoda za slobodu upozoravaju i na domaće političke pritiske, posebno na pokušaje kriminalizacije pobačaja i najave ponovnog uvođenja obaveznog vojnog roka. Podsjećamo da je ove godine počinjeno i devet femicida u Hrvatskoj, i da je zapravo stanje u Hrvatskoj gore (ili suviše isto) nego što smo vjerujem mnogi nakon toliko godina podržavanja Hoda za slobodu mislili da će biti. Uz nadu da ovakvi Hodovi neće postati ritualna akcija-reakcija na paralelni hod već stvarni poziv na promjene i buđenje.
“Patrijarhat se oslanja na ustrašivanje i kontrolu, on nas razara i odvaja. Zajedništvo nije u pokoravanju, mi smo srce koje kuca jedno za drugo, i zato nas ne mogu ušutkati. Jer kad govorimo, govorimo svi – zato glasno tražimo pravo na izbor, bez uvjeta, bez straha, bez ucjene. Pravo da odlučujemo o svome tijelu. Pravo na pobačaj. Dostupan i siguran svugdje. Pravo da ne budemo prisiljeni nositi oružje. Stoga se protivimo svim oblicima prisile, obaveznom vojnom roku, pretvaranju osoba u nasilnike i suučesnike genocidu, zdravstvenog sustavu koji tjera ljude da pate ako ne plate. Sistemu koji brani sve oblike planiranja obitelji. Fizičkom nasilju države nad građanstvom, nasilju nad ženama, manjinama i siromašnima”, poručili su organizatori.
Hod za slobodu ove je godine dio šireg europskog konteksta: kampanja “My Voice, My Choice”, koja okuplja više od milijun ljudi diljem Europe u zahtjevu za siguran, besplatan i dostupan pobačaj. Upravo je stigla pred Europsku komisiju – prvi put građani i građanke direktno traže da se pravo na izbor prizna na razini cijele Unije.
Dok Hod za slobodu poziva na prihvaćanje i slobodu, drugim pravcem marširao je Hod za život. Drugi puls, drugi vokabular. Ali također Rijeka. Okupljeni u Hodu za život koračali su mirnije i tiše, ali noseći transparente i pjesmu. Policija je bila prisutna na oba kraja, snimajući, ali ne intervenirajući. Nije niti trebalo, jer dva hoda nisu se srela. U toj dvostrukoj riječkoj trasi možda se najjasnije vidi paradoks hrvatske demokracije: svatko ima pravo hodati uz svoje parole, ali stvarni sukob vodi se na razini zakona i institucija. Hodači za život žele proširiti svoj svjetonazor na tijela drugih, a oni za slobodu žele obraniti pravo izbora i tjelesnu autonomiju. Do trenutka kad osobni stavovi ne interferiraju u nečije zdravlje, svakodnevicu i sreću, što bi u temelju trebala biti poanta obje inicijative, ali jednoj se ipak baš uvijek omakne.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović Tušek
