Da dokumentarni film može biti polazište za razgovor i promišljanje o aktualnim društvenim pitanjima nije potrebno dokazivati. No jučerašnje otvorenje Liburnia Film Festivala, zbog kišovitih okolnosti preseljeno u Centar Gervais, pokazalo je koliko različitih pristupa može otvoriti jedna tema.
Prije početka službenog dijela programa publika je imala priliku pogledati i kratki film Ane Jurčić, koji je na festival pristigao u sklopu javnog natječaja za filmove na temu militarizacije. Iako nije dio natjecateljskog programa, film je poslužio kao svojevrsni uvod u temu ovogodišnjeg LFF-a, otvarajući pitanje njezina mjesta u svakodnevnom životu i društvu.
Prikazan je i ovogodišnji trailer festivala, koji je nakon objave online izazvao polemiku oko opravdanosti korištenja umjetne inteligencije u njegovoj izradi. No upravo je zato i napravljen na taj način, istaknuo je selektor festivala Oliver Sertić. – Ne želimo da se ljudi naviknu na nenormalno, i cijela ovogodišnja tema nije odabrana slučajno, naglasio je.
Gradonačelnik Opatije Fernando Kirigin također se osvrnuo na ovogodišnji vizual, istaknuvši kako on fino prikazuje opatijske motive, uz pozadinu onoga što bi se moglo dogoditi. – Bolje je govoriti o budućnosti koja ne želimo da se desi, nego kasnije u daljnjoj budućnosti govoriti o prošlosti i rekapitulirati što se sve trebalo napraviti da se nešto ne dogodi, rekao je.
Do subote, 29. kolovoza, publiku očekuje ukupno 32 filmska naslova od kojih se 21 film natječe za osam festivalskih nagrada, a program uključuje i svjetske i hrvatske premijere. Peteročlani žiri ove godine čine Ana Jurčić, Maja Malus Azhdari, Nenad Puhovski, Jan Klemsche i Damian Nenadić.
Festival je sinoć otvorio film “Ovu sobu ostavite zakopanu” redateljice i montažerke Ive Kraljević, a riječ je o eksperimentalnom dokumentarnom filmu koji bilježi unutarnje stanje i brigu vezanu za ratnu prijetnju. Kombiniranjem osobnih obiteljskih arhivskih snimaka, prikaza razaranja atomskih bombi, snažnih zvučnih efekata i ispisivanjem rečenica koje prate materijal, film na gotovo poetski te vrlo slikovit, suptilan način izražava tjeskobu, bespomoćnost i strah koji se osjeća u zraku kada je ovakva prijetnja daleko ili – vrlo, vrlo blizu.
Iva Kraljević je publici ispričala više o ideji, poruci i motivaciji iza filma, što je dodatno nadopunilo dojam koji je film nastojao i uspio ostaviti.
– Nije neizbježno da se desi rat, nije neizbježno da imamo zakopan otpad u svojim šumama i dvorištima, nije neizbježno da nam rade podatkovne centre blizu izvora vode. Taj narativ koji nam se prodaje da je zapravo sve već gotovo i dogovoreno, i da se kotač ekonomije i kapitalizma okreće na način da ga jednostavno ne možemo zaustaviti, mislim da je to najgori narativ koji možemo ispričati sebi jer nas to gura u pasivnost i nepromišljanje, a moramo reagirati na svaki mogući način, ispričala je Iva Kraljević.
Tema militarizacije nastavit će se obrađivati kroz filmski i popratni program, a završnica festivala u subotu donosi panel „De/militarizacija uma“. Na njemu će stručnjaci i umjetnici razgovarati o tome na koje sve načine militarizacija prodire u različite segmente društva te kako joj se možemo suprotstaviti.
Otvorenje se nastavilo projekcijom filma „Mirna dolina“ Sebastijana Borovčaka koji prikazuje potragu za nestalim migrantom Adnanom. Mnogi su filmovi unutar program izravno povezani s temom militarizacije, no ima i onih koji je se ne dotiču na očekivan ili izravan način. Tako redateljski prvijenac “Joso” pjesnikinje Monike Herceg dokumentira jedan život u Baniji, upornost i duhovitost svakodnevice, ostatke ratnih okolnosti i nedosanjane ljubavi.
Kratkom dokumentarnom formatu okrenula se i redateljica i glumica Marina Musulin. Musulin je neko vrijeme živjela i studirala u Rijeci, te je zbog svojih čestih posjeta riječkoj ribarnici odlučila napraviti film o Ireni, samohranoj majci koja radi na tržnici. “Od jutra do sutra” tako prikazuje rutinu – neumornu i stalnu, ali ponekad nepredvidljivu – koja se sastoji od slaganja kašeta ribe i škampa, komunikacije s kupcima, odnosa s kolegicama i svemu što se odvija između, u privatnom životu, brizi, naporu te pozitivi i posvećenosti koja je u sve to utkana. – Film je odličan jer baš prikazuje pravu mene, a sve žene koje unutra vidite i koje rade takav posao su kraljice, rekla je Irena, protagonistica filma koja je prisustvovala jučerašnjoj projekciji.
U sklopu otvaranja prikazani su i „Tragovi pripadanja“ Tatjane Božić i „Odmah se vraćam“ Mariane Lopez Bodart, a prvi dan festivala u popodnevnim je satima otvoren i popratnim programom u Vili Antonio, gdje su prikazani hrvatska premijera „Zalaska“ Miloša Jaćimovića, najboljeg filma Srpskog takmičarskog programa festivala Beldocs, te film „Kako je počela pobuna na mom otoku“ Nikole Dupera iz programa Regionale.
Organizator festivala je Udruga Liburnia Film Festival, suorganizator Restart, a partner Festival Opatija. Dvadeset četvrto izdanje festivala podržavaju Grad Opatija, Hrvatski audiovizualni centar, Društvo hrvatskih filmskih autora i producenata, Primorsko-goranska županija, Turistička zajednica Grada Opatije, Turistička zajednica Kvarnera, Amadria Park, Audio Video Consulting – AVC Grupa, ACER Hrvatska, Mediaboard, Pixel, Plovanić vina, Kavana Marijana, Destilerija Suza, Valle Losca, Zagrebačka banka i Taxi Wizi. Program razvoja organizacije Udruge LFF podržavaju Zaklada Kultura nova i Grad Rijeka.
Istaknuta fotografija: Franka Blažić
#LFF #Liburnia film festival #militarizacija #Opatija #otvorenje
