U nedjelju u 16:00 sati, u gornjoj ulici Voloskog na broju 28 odvilo se intimno otvorenje ateljea Miza, vološćanske umjetnice Darije Žmak Kunić. Prostor je nekoliko dana prije lagano zaživio, a na dan otvorenja sve je svjetlucalo. Ekipa se okupila, a Darijin je tata bio domaćin večeri. Intimna rasvjeta, bliski ljudi i topla atmosfera obilježili su ovo “zatvoreno” otvorenje, zatvoreno jer su pozvani oni najbliži i najbitniji u cijeloj priči. U ateljeu su uz Darijine radove bili izloženi radovi Ele Štefanec i Nine Šimunović.
Sama Darija o novom ateljeu govori:
“Doživjela sam to kao svojevrsni nastavak. Moja želja je bila da se vratim u ulicu u kojoj sam započela karijeru. Imala sam atelje 20 metara dalje prije 15,20 godina. Sada su mi djeca odraslija, imam više vremena. Ela je moja bivša studenica, a počele smo surađivati, raditi zajedničke stvari i projekte i onda je nekako logičan slijed i korak dalje bio da nađemo neki prostor. Prvenstveno sam se ja odlučila na atelje, a ona mi je suradnica koja uskače kad treba ili kroz neke radove zajedničke i projekte. Ovaj atelje je moj radni prostor, nije galerija ili suvenir shop. Mislim ljudi mogu doći i kupiti umjetnost, ali je to prvenstveno radni atelje u kojem želim stvarati i prenositi kulturu i umjetnost mojim sugrađanima. Da atelje postane mjesto kulturnih okupljanja šire zajednice koja se bavi umjetnošću, društvom, razvojem društva, i tako dalje. Ovo danas je zapravo mali event, izložba u kojoj sam pozvala Elu kao moju bivšu studenticu s kojom sam stvorila odličan odnos i moju prijateljicu Ninu Šimunović s kojom sam studirala u Zagrebu. Nina je akademska slikarica koja tamo živi, a nedavno je kupila jedan mali apartman ovdje i odlučila nekako povezati ovo mjesto sa sa Zagrebom. Njih dvije sam pozvala da večeras zajedno napravimo otvorenje i predstavimo se.”
Prostor je bio ispunjen toplinom i umjetnošću. Od serije akvarela do polica ispunjenih nakitom od polimerne gline brenda Atan i torbi, tri umjetnice predstavile su djelić svog rada. Od meditativnog i osobnog do praktičnog, od tradicionalnog do modernog. Suprotnostima unatoč, sve je funkcioniralo, a odmah na ulazu u maleni atelje nalazio se stol pun sitnih slastica iz kućne radinosti. Stol je značajan motiv za ovaj atelje, jer Miza znači upravo stol.
“Što se imena ateljea tiče ovako je išlo. Prvo smo svašta nešto spajali, moje inicijale, inicijale moje djece. Htjela sam da to bude neka riječ s ovog govornog područja i uzeli smo čakavski rječnik, a u njemu je pisala ta riječ – miza. To je i slovenska riječ, ali na čakavskom odnosno istarskom narječju znači stol. Kad sam to skužila odlučila sam, aha miza, bit će miza zato što je meni moj tata dok sam bila mlađa uvijek govorio nemoj graditi ograde nego veće stolove, jer su stolovi mjesto okupljanja, tako je i Miza mjesto kulturnog okupljanja.”- priča Darija. Njoj i ekipi ateljea Miza želja se ispunila već prvu večer. Mnogi su prošli poželjeti sve najbolje, od raznih umjetnica i umjetnika kista i platna do umjetnica i umjetnika života ili priče. Pa se pričalo i smijalo, a ima li boljeg načina za započeti neku novu dobru priču nego u svom mjestu, okruženi smijehom i prijateljskim licima.
Istaknuta i ostale fotografije: Sanja Prodan
