Poznato je da povijest ispisuju pobjednici, no katkad prohujaju i desetljeća dok se ne prodre ispod površine svih događaja.
Dok iščitavamo povijesna ili pratimo aktualna zbivanja, često smo izloženi nametnutim, sugestivnim pojmovima: saveznici, pravedno, alijanse, koalicije, pobjednici, izdajnici, teroristi. Mrtvi u sukobima postaju brojevi, a nasilničko ponašanje često se opravdava višim ciljevima.
„Palestina 36“, film iz 2025., prikazan na festivalu u Torontu i kandidat za Oscara, stigao je do naših kina. Nagrađena je to povijesna drama redateljice Annemarie Jacir, koja progovara o Arapskom ustanku u Palestini 1936., tada pod britanskom vlašću. Riječi vlast ili uprava možda podrazumijevaju manje nasilja nego kolonizacija?
Povijesna fikcija iz razdoblja između 1936. i 1939. temeljena je na stvarnim događajima. Arapski ustanak bio je velik ustanak protiv britanske kolonijalne vlasti, a događaji iz tog razdoblja postavili su temelje za ono što će uslijediti u regiji u sljedećim godinama i desetljećima, a traje i danas. Film prikazuje povijest palestinskog nacionalnog identiteta prije Nakbe i nasilni način na koji je stanovništvo postupno lišavano svojih prostora.
To je priča o ljudima, zajednici i posveta ljudskom duhu i čežnji za slobodom, a teme iz tog doba neizbježno su povezane i sa sadašnjošću.
Cionizam je krenuo davnije, ali u prikazanom trenutku tek se pojavljuju prve naznake budućih sukoba. Raste broj židovskih imigranata koji bježe od antisemitizma u Europi i doseljenika prognanih iz drugih krajeva svijeta — nacizam je već u punom zamahu — te oni stižu u zemlju koja im je dodijeljena. No ubrzo se podižu zidovi, prostor se širi novim naseljima. Ipak, židovski doseljenici u ovom su filmu na margini i, protivno očekivanjima, nisu „drugi glavni lik“. U ovom slučaju to su Britanci.
Budući da je riječ o otvoreno propalestinskom i antikolonijalnom projektu, osim poteškoća prilikom snimanja u zemlji obilježenoj nasiljem, Palestini, trebalo se izboriti i za financijsku podršku. I mada Britanci u filmu nisu prikazani nimalo dobro, zanimljivo je da je film sufinancirao Britanski filmski institut, uz objašnjenje kako bi se trebalo suočiti s vlastitom kolonijalnom prošlošću.
U glumačkoj postavi su Hiam Abbass, Kamel El Basha, Yasmine Al Massri, Jalal Altawil, Robert Aramayo, Saleh Bakri, Liam Cunningham i Jeremy Irons.
Ispisivanje povijesti mučan je proces bez kraja. Redateljica Annemarie Jacir, rođena i odrasla u Palestini, ispričala je bolnu povijest svog naroda iz perspektive različitih likova koji su živjeli pod britanskom vlašću: arapske novinarke i njezina supruga izdavača u Jeruzalemu, radnika u Jaffi, poljoprivrednika na selu i Yusufa, koji radi kao vozač za izdavača i kreće se između svog sela Al-Basma i grada. Pokušavajući možda kroz povijesna zbivanja razmrsiti i aktualne teme i događaje te ih približiti gledateljima, redateljica je ponudila priču o dijelu povijesti svoje zemlje iz vlastite perspektive.
Uz neke manjkavosti i klišeje, ova epska drama s izvrsno uklopljenim arhivskim materijalima dirljivo je, mučno, ali i zanimljivo podsjećanje na vremena i događaje koji su uzburkali tadašnjost i budućnost. Rašomonski moment je izostao.
Istaknuta fotografija MCF Hrvatska / Palestina ’36
#Annemarie Jacir #Arapski ustanak #Palestina #povijesna drama
