Projekcijom filma „Palestina 36“ palestinske redateljice Annemarie Jacir i predavanjem Gordana Jelenića u riječkom Klubu Palach u srijedu je održan novi program Kino učionice, posvećen Palestini, militarizaciji društva i odgovornosti europskih institucija. Vrlo dobro posjećen program ponudio je pogled na povijesne korijene izraelsko-palestinskog sukoba, ali i otvorio niz pitanja o svijetu u kojem danas živimo.
Program Kino učionice, koji organizira Centar za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, okupljenima su predstavile Jelena Androić i Valeria Graziano. Potonja je naglasila kako se događaji u Palestini ne mogu promatrati odvojeno od političkih i društvenih procesa u Europi, posebno sve izraženije militarizacije, razvoja tehnologija nadzora i jačanja vojne industrije.
Graziano je upozorila na povezanost europskih država s izraelskom vojnom i tehnološkom industrijom, navodeći podatke o izvozu naoružanja, korištenju sustava masovnog nadzora te sve strožem odnosu prema aktivistima koji se protive vojnoj industriji. Prema njezinim riječima, događaji koji se naizgled odvijaju daleko od naše svakodnevice zapravo oblikuju i našu zajedničku budućnost.
Poseban trenutak večeri bila je videoporuka glumice Yasmine Al Massri, jedne od protagonistica filma „Palestina 36“, koja se riječkoj publici obratila zahvaljujući posredovanju redatelja Igora Bezinovića.
– Molim vas da otvorite srca ovom filmu. Ne mogu od vas tražiti da u njemu uživate jer on možda nije toliko zabava koliko otvara oči i predstavlja edukativan, informativan dokument o onome što se dogodilo 1936. godine i o razlozima zbog kojih danas na ekranima svojih telefona gledamo genocid, poručila je Al Massri, govoreći i o ulozi žena u palestinskoj borbi za slobodu te globalnom pokretu solidarnosti koji je nazvala „globalnim ljudskim buđenjem“.
Film „Palestina 36“ gledatelje vraća u vrijeme velikog arapskog ustanka protiv britanske kolonijalne vlasti. Kroz osobne sudbine protagonista otvara se priča o kolonijalizmu, otporu i borbi za pravo na vlastitu zemlju, ali i o povijesnim procesima čije se posljedice osjećaju gotovo stoljeće kasnije. Potresan u prikazu ljudskih sudbina i dramatičan u suočavanju s nasiljem i nepravdom, film možda svoju najveću vrijednost pronalazi upravo u tome što gledatelju pomaže razumjeti povijesnu pozadinu današnjih događaja u Palestini.
Nakon projekcije uslijedilo je sadržajno predavanje Gordana Jelenića, člana inicijative Free Palestine Rijeka i Inicijative za akademsku solidarnost i epistemičku pravdu. Jelenić je podsjetio na britansku kolonijalnu upravu nad Palestinom, Balfourovu deklaraciju iz 1917. godine, koja se nekoliko puta spominje u filmu i kojom je Velika Britanija podržala uspostavu nacionalnog doma za židovski narod, te mandat koji joj je nakon Prvog svjetskog rata povjerila Liga naroda. Govorio je i o planu Ujedinjenih naroda o podjeli Palestine 1947. godine, stvaranju Izraela te okupaciji palestinskih područja nakon rata 1967. godine.
Posebno se osvrnuo na europsku odgovornost za palestinsko pitanje, podsjetivši da antisemitizam ima duboke korijene upravo u europskoj povijesti, a da je njegov najstrašniji izraz bio nacistički Holokaust. Pritom je problematizirao današnju potporu Izraelu među dijelom europske krajnje desnice, smatrajući da ona nije nužno izraz poštovanja prema židovskom narodu, nego može prikrivati i nastavak antisemitskih obrazaca.
U tom je kontekstu upozorio i na postupanje Velike Britanije prema propalestinskoj organizaciji Palestine Action, koja je zbog svojih izravnih akcija protiv vojne industrije proglašena terorističkom organizacijom. Takav odnos prema aktivizmu Jelenić vidi kao dio zabrinjavajućeg procesa u kojem se politički prosvjed sve češće promatra kroz prizmu sigurnosnih prijetnji.
Drugi dio njegova izlaganja bio je posvećen militarizaciji europskog društva. Upozorio je na sve veća ulaganja u vojnu industriju, njezinu povezanost s gospodarstvom i znanošću te moguće posljedice takve politike. Kao primjer spomenuo je i mogućnost razvoja vojne brodogradnje u Rijeci, gradu koji je zbog svoje industrijske i vojne važnosti već bio izložen ratnim razaranjima.
– Zapitajmo se što će biti kada ta skladišta oružja budu puna. Kao odgovor na to pitanje ponudio bih misao Antona Pavloviča Čehova: puška koja neće puknuti u trećem činu nema što tražiti u prvom, upozorio je Jelenić.
Posebno kritičan bio je prema odnosu hrvatske akademske zajednice prema stradanju palestinskih znanstvenika, studenata i sveučilišnih nastavnika, navodeći da je u Gazi u potpunosti uništeno Sveučilište, da su ubijena tri rektora, da se profesori i studenti ubijaju na dnevnoj bazi. Govoreći iz iskustva nekadašnjeg prorektora Sveučilišta u Rijeci, podsjetio je na sveučilišno stajalište iz 2024. godine kojim se, prema njegovim riječima, protivilo financiranju vojnih istraživanja iz budućeg europskog programa za istraživanje i inovacije. Istodobno je upozorio na nedostatak institucionalne solidarnosti sa znanstvenicima i obrazovnim ustanovama pogođenima ratom.
– Naši kolege u Palestini i Iranu nemaju privilegij da mogu samo raditi svoj posao, poručio je Jelenić, naglašavajući kako ni znanstvena zajednica ne može ostati izvan pitanja ljudskih prava i odgovornosti.
Večer u Palachu potrajala je, zahtjevne teme tražile su koncentraciju, ali je publici ponudila ponešto razloga za razmišljanje. Gotovo stoljeće dijeli događaje prikazane u filmu od današnjeg trenutka, no nakon projekcije i Jelenićeva predavanja ta se vremenska udaljenost činila znatno manjom. Mijenjale su se vlasti, granice i međunarodne okolnosti, ali pitanje tko odlučuje o sudbini drugih, tko određuje pravila i tko ih provodi ostalo je jednako aktualno. Krajnje pojednostavljeno reklo bi se: kadija te tuži, kadija ti sudi.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
