Super Mario, Pac-Man, Zelda… Likovi su to iz arkadnih igara koji su odavno ušli u pop-kulturu. Svevremenski junaci koji i dalje odbijaju otići u povijest i koji su se, i nakon četrdeset godina, našli rame uz rame s novim likovima iz Minecrafta i Fortnitea, pronašavši svoje mjesto u suvremenoj kulturi.
Nedavno se pojavila vijest da je Nintendo Switch postao najprodavanija konzola svih vremena, svrgnuvši s trona PlayStation 2, koji je godinama držao prvo mjesto s više od 155 milijuna prodanih primjeraka. Već dan kasnije pojavili su se podaci prema kojima je PS2 i dalje prvi, sa 160 milijuna. Vijest se promijenila u samo 24 sata.
No vrlo je vjerojatno da će Nintendo Switch, ako već nije, uskoro i službeno preuzeti prvo mjesto.
Bez obzira na ishod ove „bitke“, PS2 će zauvijek ostati u srcima milijuna igrača. Pitanje je: čemu Sony duguje taj uspjeh, a čemu Nintendo?
POČETAK DIGITALNE REVOLUCIJE
Priču vraćamo u sredinu 1970-ih, kada su Philips i Sony zajednički radili na razvoju CD-a. Prvi komercijalni CD pojavio se 1982. godine, a prvi album objavljen na tom formatu bio je „52nd Street“ Billyja Joela.
Tada se smatralo da se CD nikada neće moći snimati i presnimavati poput kazeta. No vrlo brzo CD potiskuje audio-kazete i gotovo gasi vinil, koji se ipak nekako održao do danas.
CD je napravio revoluciju u kvaliteti zvuka u odnosu na magnetnu traku i pucketavi vinil, a vjerojatno u početku nije ni bio zamišljen da se koristi kao medij za pohranu podataka ili za videoigre. Ili možda ipak jest?
KAZETE, DISKETE, KETRIDŽI
Tijekom 1980-ih videoigre su dolazile na kazetama, disketama i „ketridžima“. Kućna računala poput Commodorea 64, Spectruma i Amstrada koristila su kazete, dok su konzole poput Atarija i Nintenda koristile isključivo „ketridže“.
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih postaje jasno da je CD, zahvaljujući velikom kapacitetu, idealan za kompleksnije igre. Već 1988. u Japanu se pojavljuje prva igraća konzola s CD uređajem za pokretanje igara.
Ubrzo su je pratile i tada renomirane firme pa je izašao Commodore Amiga CD32, Atari Jaguar, Sega Mega CD…
Nintendo se, međutim, tvrdoglavo drži svojih već zastrarjelih ketridža i tek kasnije pokušava suradnju sa Sonyjem na konzoli koja će korisiti CD kao medij za pokretanje igara, iz čega se rodio projekt SNES CD. Suradnja propada zbog neslaganja oko prava, a Nintendo potom nastavlja s Philipsom, a taj pokušaj suradnje završava fijaskom.
DOLAZAK PLAYSTATIONA
Do početka 1990-ih na tržištu je već bio prisutan velik broj CD igara, ali ali još uvijek nema dostupnih snimača ni praznih diskova, igre su bile brutalno skupe, a piratiziranje gotovo i nije postojalo.
A onda dolazi 1994. godina i – dolazi PlayStation 1.
Sony, potaknut neuspjelom suradnjom s Nintendom i vjerojatno motiviran osvetom, ulazi na tržište konzola. Te iste godine Commodore odlazi u bankrot, Atari je sa svojim Jaguarom izdržao još dvije godine, Sega Saturn je preživio do 1998. godine, a PS1 ostao gotovo sam na „gaming“ nebu.
Razlozi zbog kojih je PS1 uspio pokoriti tržište mogli bi se potražiti u nekoj sivoj zoni između teorija urote, urbanih legendi i stvarnosti. No, činjenice govore slijedeće: prvi razlog je taj da je PS1 u startu bio jeftiniji od konkurenciji, drugi razlog da su original igre bile jeftinije, treći razlog može se pronaći u činjenici da se, gle čuda, baš u to vrijeme popularizirao CD snimač s praznim medijima, a to je pak omogućilo brutalan uspon piratskih izdanja. Znate li tko je izbacio prvi CD snimač i prvi prazan CD? Sony, naravno. Četvrti razlog definitivno je bila pojava čipa, što se ugrađivao u PS1 da može „čitati“ piratska izdanja, a koji je također „iscurio“ iz Sonyja.
Tržište je eksplodiralo, ljudi su masovno kupovali PS1 jer su za nikakve novce mogli doći do velikog broja igara, a Sony to nije smetalo jer im je bila važna prodaja konzoli. U vrlo kratkom roku PS1 prelazi 100 milijuna prodanih primjeraka.
Put prema PS2 bio je otvoren, trebalo je samo pokupiti vrhnje.
PS2 i DVD REVOLUCIJA
PlayStation 2 na tržištu se pojavio 2000. godine i donio DVD pogon.
DVD, Digital Versatile Disc, definiran je 1995. godine, kao zamjena za izlizani i prastari VHS i postaje standard. Prvi DVD reproduktori pojavili su se 1996. godine i služili su samo za reprodukciju video zapisa, kvalitetom su napravili kvantni skok u budućnost. DVD je manje služio kao medij u računalnoj industriji, ali već 1997. godine pojavljuju se prvi DVD snimači i prazni DVD mediji na koje se moglo samo jednom snimati. No, krajem 1990-ih i početkom 2000.-ih pojavljuje se DVD RW medij, na kojega se moglo više puta snimati i presnimavati, a uređaje za snimanje i te medije na tržište su pustili Pioneer, Yamaha i, pogađate – Sony.
Piratiziranje sada prelazi u „petu brzinu“, a prodaja konzoli raste do 155-160 milijuna primjeraka. Osim za igre, PS2 služio je i kao reproduktor „ripanih“ filmova. Zaštita originala (igara i filmova) bila je gotovo pa nikakva, igre i filmovi masovno su se kopirali, a PS2 ujedno najjeftiniji uređaj na tržištu, pa zbog toga i ne treba čuditi da je skoro dva desetljeća bio na tronu kao najprodavanija konzola.
NINTENDO SE VRAĆA
A gdje je tu, pitate se, mrski im konkurent Nintendo i kako je opet dospio na vrh?
Početkom 2000-ih na tržištu dominiraju Sony i Nintendo, konkurencija je pometena, a taj dualitet koristi Microsoft koji ulazi s konzolom Xbox 360. Nintendo početkom 2000-ih na tržište stavlja Cube, koji se nije naširoko „primio“ kod korisnika, sve je prošlo bez većeg uspjeha. Situacija je izgleda loše za Nintendo, nadvili su se olovni oblaci nad njih.
A onda 2006. godine Nintendo na tržište izbacuje – Wii. Konzola je grafički bila puno inferiornija u odnosu na konkurenciju, ali imala je inovativne bežićne kontrolere i jednostavne igre u kojima je mogla sudjelovati čitava obitelj. Jednostavno, u Nintendu su odlučili promijeniti strategiju i fokus s grafike prebaciti na zabavu za čitavu obitelj.
Tu politiku nastavili su i s Wii U konzolom, odnosno Switchom, istim onim koji je ili nije trenutačno broj jedan po prodanim primjercima.
Rezultat svega je planetarni uspjeh, naglasak na zabavi i jednostavnosti, a ne na grafici je urodio plodom, što bi moglo značiti da je došlo do zasićenja realističnim igrama koje zaista izgledaju „kao pravi film“ i igranje kojih traje danima, čak i mjesecima.
Kako je jednom rekao bivši izvršni direktor EA-a: „Uzalud milijuni u razvoj, kad se djeca zalijepe za Minecraft“.
Istaknuta fotografija Svetozar Nilović Tozo
#Nintendo #Sony PlayStation 2 #Switch
