Pjesme o pojedinim državnicima ili narodnim liderima uglavnom su proizvod skladateljskog natjecanja tko će biti bliže vladarskom oltaru, ovisno o državnom uređenju. Vjerojatno je Josip Broz Tito bio svjetski rekorder u broju pjesama posvećenih njemu, a predsjednici zemalja koje su nastale raspadom Jugoslavije ostali su potpuno neopjevani.
No i drugi državnici imaju svojih pjesama, a novoizabrani američki predsjednik Donald Trump se također može pohvaliti velikom kolekcijom skladbi u kojima se barem spominje. Doduše, one uglavnom nisu skladane njemu u čast (premda se trend mijenja), nego predstavljaju kritiku nekog od aspekta njegova djelovanja. Mnogi su bendovi spominjali njega, njegove razne brendove, uključujući Trump Tower, njegovu TV emisiju, lanac hotela i kockarnice. Više od 200 pjesama odnosi se na njegov lik i djelo prije prve predsjedničke kampanje. Većina ranijih referenci na Trumpa u stihovima vrti se oko njegovog statusa poslovnog tajkuna, ali su se zatim pomaknule prema stavu koji je kritičniji prema njegovoj politici. S njegovom pobjedom na predsjedničkim izborima 2016., Trumpova istaknutost u hip-hop glazbi usporedila se s onom Ronalda Reagana u hardcore punku tijekom osamdesetih.
Među najranijim spominjanjima Donalda Trumpa u rap tekstovima nalazi se pjesma Beastie Boysa “Johnny Ryall” s njihovoga briljantnog drugog albuma Paul’s Boutique iz 1989. godine. U toj pjesmi Trump je suprotstavljen svojem alter-egu – beskućniku Donaldu Trampu, što je bio tek uvod u dugogodišnju fascinaciju hip-hop kulture njegovim kontroverznim likom.
Početkom tog trenda mnogi reperi su slavili Trumpovo bogatstvo, koristeći ga kao simbol svojih financijskih aspiracija ili uspjeha. No, kako je vrijeme odmicalo, glazbenici su počeli koristiti svoje platforme kako bi kritizirali njegove poslovne prakse i kasniju političku karijeru. Prema istraživanju političke stranice FiveThirtyEight, između 1989. i 2014. godine, 19 posto pjesama o Trumpu bilo je negativno, dok je 60 posto imalo pozitivan ton. Taj omjer počeo se mijenjati tijekom 2010-ih, kad se Trump iz poslovnog tajkuna transformirao u političkog mogula.
Hip-hop, usko povezan s manjinskim zajednicama i politiziran kroz pokret Black Lives Matter, brzo je promijenio narativ o Trumpu. Tijekom njegove prve predsjedničke kampanje i mandata, lirski prikazi postali su oštri i kritični.
Primjerice, kada je Mac Millerova pjesma “Donald Trump” iz 2011. postala Billboardov hit, Trump je isprva bio oduševljen, čestitajući reperu putem YouTube videa. No, kako je pjesma dobivala sve više slušanja, Trump je promijenio ton i počeo tražiti tantijeme, što je rezultiralo javnom svađom s Millerom. Na kraju, Trump je čak prijetio pravnim postupcima protiv repera putem Twittera.
Eminem, s druge strane, imao je kompleksniji odnos s Trumpom. Godine 2004. Trump je podržao Eminema na lažnoj predsjedničkoj konvenciji za promociju radijske postaje Shade 45. No, 2017. godine Eminem je izveo freestyle rap “The Storm” na dodjeli BET Hip Hop Awardsa, u kojem je brutalno kritizirao Trumpa, nazivajući ga rasistom, nacisom i Hitlerom. Freestyle je postao viralan, a Eminem je kasnije priznao kajanje zbog svoje ranije suradnje s Trumpom. Na pjesmi “The Ringer” s albuma Kamikaze iz 2018., Eminem otkriva da ga je američka tajna služba ispitivala zbog prijetećih tekstova. BuzzFeed je kasnije potvrdio tu priču, otkrivajući da su tajni agenti čak Eminemu naglas čitali stihove kako bi provjerili njihovu ozbiljnost.
Izvan hip-hopa, Trump je također bio inspiracija za mnoge glazbenike. Prince je 1990. napisao pjesmu “Donald Trump (Black Version)” za svoju side-grupu The Time, gdje se pjevač Morris Day naziva crnom verzijom Trumpa, bogatašem koji može ispuniti želje žena. Paul McCartney se 2018. na vrlo dobrom albumu Egypt Station osvrnuo na Trumpovo poricanje klimatskih promjena u pjesmi “Despite Repeated Warnings”, uspoređujući ga s kapetanom Titanica koji ignorira upozorenja o santama leda.
Glazbenici su tijekom 2016. i 2017. godine intenzivno stvarali anti-Trumpovske pjesme. Projekt “30 pjesama, 30 dana” Davea Eggersa okupio je izvođače kao što su Death Cab for Cutie, R.E.M., Franz Ferdinand i Ani DiFranco da svaki dan izbace jednu pjesmu protiv Trumpa, dok su drugi glazbenici poput Mobyja i Cold War Kidsa pridonosili protestnim himnama.
Na Lowlands Festivalu 2017. u Nizozemskoj, američka koloraturna sopranistica Sara Hershkowitz izvela je koncertne ulomke Györgyja Ligetija iz njegove opere Le Grand Macabre iz 1992. , pod nazivom Mysteries of the Macabre , sa Noord Nederlands Orkestrom . Aludirala je na Donalda Trumpa u tri kostima koje je promijenila na pozornici: klaun, odjeća za bebu s bočicom i kupaći kostim za natjecanje ljepote, referenca na njegovo prethodno vlasništvo nad organizacijom Miss Universe .
Trump je, htio to ili ne, postao neiscrpan izvor inspiracije za glazbenike svih žanrova. Od satire do oštrih protesta, njegova prisutnost u glazbi reflektira širi kulturni i politički zeitgeist, pri čemu hip-hop ostaje osnovni žanr kao glas otpora. S novim izborom za predsjednika, i to se mijenja.
Pjesma Forgiata Blowa “Trump Trump Baby” debitirala na dvije Billboardove ljestvice pristigavši među 10 najboljih na dvije liste odjednom. Pjesma je u biti ripoff pjesme Vanilla Ice “Ice Ice Baby” (koja je, pak, ripoff evergreena Davida Bowieja i grupe Queen “Under Pressure”). Isječak koristi istu podlogu i sadrži tekst o ponovnom izboru poslovnog čovjeka, a ponekad i političara. Pjesma “Fighter” Jona Kahna, inspirirana pokušajem atentata na Donalda Trumpa dosegla je 1. mjesto na iTunes ljestvici.
Očito, trendovi se mijenjaju i u hop-hop glazbi, a drug Trump u pjesmi sve više postaje kao drug Tito.
Istaknuta fotografija: Carlos Herrero/Pexels
#Bojan Mušćet #Donald Trump #Josip Broz Tito #pjesma #političari
