Deveti Porto Etno festival održao se proteklog vikenda, a najavila ga je parada mladih i onih starijih odjevenih u različite narodne nošnje koja je krenula s Jelačićevog trga i svoj put nastavila duž našeg Korza, preko Jadranskog trga pa seve do Adamićevog gata. Mjestima su dominirali zvukovi truba, klarineta, flauta, trombona, saksofona, bubnjeva te raznobojna narodna odjeća. Prilikom prolaska Korzom brojni prolaznici su zastali kako bi vidjeli što se događa, a velik dio njih je i snimao.
Na pročelju povorke nalazilo se Glazbeno društvo “Spinčići” s Kastva kojem je dirigirao maestro Darko Čargonja, koji je ravnatelj ustanove “Ivan Matetić Ronjgov” i potpredsjednik Čakavskog sabora. Ova skupina uglavnom mladih ljudi, čija je prosječna dob 24 godine, amaterski se bavi glazbom te sviraju, ne samo diljem Hrvatske, već i na festivalima drugih država poput Italije, Mađarske, Slovenije, Poljske, Nizozemske itd. Odjeveni u elegantne bijele košulje, sive prsluke, crne hlače (odnosno suknje) predvodili su članove do konačnog mjesta gdje su pred prisutnima proveli svoje programe.
Od umjetničkih društava koji su nastupali bili su to Folklorno društvo “Poljica” s Krka, Kulturno umjetničko društvo “Zvir” iz Jelenja s Grobnika, krčki KUD “Punat” i Kulturno društvo “Kornić” te Folklorni ansambl “Zora” iz Opatije, a svaku organizaciju je najavio voditelj i ravnatelj HKD-a “Sušak”, Edvin Liverić.
Uslijedila je najava talijanske Unavantalune, zagrebačkih Čipkica i Ethera u sklopu ciklusa “Voices in Etno” te nezaboravnog Porto Etno orkestra.
Najprije se pojavila četvorka koja je donijela spoj zvukova mediterana i Sicilije u notama lutnje, gitare, gajda, friscalettija (sicilijanskih flauta) i tamburina koje su redom koristili Carmelo Cacciola, Luca Centamore, Pietro Cernuto i Francesco Salvadore. Kvartet je uz glazbenu pratnju, naravno, i pjevao.
Nastali su 2004. u Italiji i upravo je njihovo zajedničko podrijetlo bilo ono što ih je spojilo i povezalo u bend. Zanimljivo je da se line-up nije promijenio uopće, dakle sva četiri muzičara su skupa već više od dvadeset godina. Svojim kompozicijama nastoje spojiti inovaciju s tradicijom i potražiti balans između tih dviju sila koristeći se sicilijanskom i pomorskom tematikom te pričama, karakterističnim instrumentima i na taj način stvaraju originalna djela koja predstavljaju u starinskom stilu. Unavantaluna je sastav koji je gostovao na četiri kontinenta, a imali su priliku pokazati se i u narodnom kazalištu u Taipeju. Godine 2013. sastav je dobio nagradu “Andrea Paroli” čije se primanje smatra velikom počašću na području Italije i to zbog svoje kreacije “Isuli”.
Nakon Unavantalune, na pozornicu su se popele Čipkice. One su ženski vokalni ansambl koji je nastao 2008. u Zagrebu s ciljem očuvanja starijih melodija u Hrvatskoj, ali i tradicionalnih pjesama diljem svijeta. Osnovala ih je etno glazbenica Lidija Dokuzović, a danas ih predvodi muzikologinja Ena Hadžiomerović. Svojim stvaralaštvom nastoje mlađim generacijama ostaviti interpretacije starih kompozicija i podići svijest o njihovoj zaštiti. Iako je riječ o očuvanju starih navika, djevojke daju i vlastita tumačenja pjesama uvodeći tako nove elemente. Također, dolaze iz različitih dijelova Hrvatskih i drukčijih profesionalnih pozadina, no upravo je ovaj sastav ono što ih sve spaja.
Na koncertima, osim hrvatskog jezika, koriste i druge. Tako se na koncertu mogao čuti odjek škotskih stihova o skupoći duhana, njegovom teškom prikupljanju i nepravednom iskorištavanju ljudskog rada, talijanskih o tome kako su pastiri dozvali ovce (i kako su Čipkice najavile Orkestar) te bugarskih o starijem čovjeku u potrazi za mladom djevojkom. Kad god je riječ o stranim jezicima, djevojke navode da se trude što vjernije i realističnije prikazati navade tog kraja. Na koncertu su se pojavila i djela poput srpskog “Ne lomi mi lojze”, koje govori o djevojci koja se ljuti na mladića i govori mu da je ne vara očima pri čemu se koristi metaforom vinograda, hrvatskog “Dodolska”, gdje se pojavljuje paganska božica kiše, Dodola, kojoj su se Slaveni molili da bi se riješili suše, kosovskih (djela) “Goranine, ćafanine”, koje spominje siromašnog čovjeka koji je zadirkivan, ali ipak svojoj ženi želi kupiti najskuplje dimije (haremske hlače) i “Vrbice, vrbo zelena”, gdje se radi o ljubavnoj kompoziciji gdje djevojka zaspe pod vrbom čekajući svog ljubavnika. Navedeno stvaralaštvo bilo je samo dio onog prisutnog na repertoaru kojim su se ženski vokali iskazali na sceni.
Pratio ih je Porto Etno Orkestar, koji je na eventu još od 2017., kad je festival nastao, i kao takav čini samu srž bez koje održavanje ne bi bilo moguće. Predvodi ih nagrađivani multiinstrumentalist i jedan od voditelja festivala, Zoran Majstorović, a članovi su: Dorijan Cuculić na klavijaturama, Rajko Ergić na bubnjevima, Bojan Skočilić na kontrabasu i električnom basu, Vanja Vitezović na udaraljkama i Robert Mipet. Osim što služe kao instrumentalna pratnja izvođačima, oni sviraju i vlastita djela.
Zadnji umjetnik večeri bila je Ether, koja je dio svoje izvedbe provela nastupajući uz orkestar. Iza imena Ether krije je pjevačica Nikol Ćaćić, koja je poznata kao jedna od vokalistica benda NKV u kojem su tad još bili glazbenici Luka Šipetić i Vedran Grubić. Bend je ustvari sadržavao inicijale njihovih imena. Djelovao je pet godina, a onda je došlo do zastoja tijekom kojeg je Nikol pokrenula svoj projekt. Njezin prvi debitantski album bio je “Bitke na makovom polju” kojim je privukla veliku pažnju. On je podijeljen na četiri dijela koji su koncipirani po godišnjim dobima te pričaju o iskustvima i osjećajima koji kao da potječu iz nekog drugog svemira i cjelokupnom prvijencu daju dozu psihodelije. Ether je zamišljen kao nepostojeći prostor u kojem svaki slušatelj može pronaći ponešto za sebe i koji grlenom čakrom povezuje duh i intuiciju svakog od nas. Za svoje kreacije dobila je tri nominacije za nagradu “Rock&Off” te nominaciju za najboljeg izvođača u kategoriji “Elektro&Off”.
Nakon što je izvela svoju poznatu kreaciju “Woman’s Prayer”, u kojoj posvećuje svoju ljubav svemu onom što je ženstveno te poziva na ujedinjenje svih žena nakon pretrpljene boli i nepravde. Na pozornici su joj se pridružile vokalne suradnice Antonela Macuk i Marta Bošnjak, a još kasnije i DJ Beata Lazarević. Posebno su se istaknule izvedbe sjetnog ugođaja “Miris cvijeća”, “Sama” i “Da te nema”, koja je publiku ritmom, vibrom i raspoloženjem nagnala na ples.
Ista se atmosfera nastavila u klubu “Manual” s Dj-em Asiminom Asanofim i humanitarnim afterpartyjem gdje se novac od upada donirao organizaciji MAP-Medical Assistance for Palestine. Na afteru se mogao čuti miks elektronske i etno glazbe pomiješane s plesnim ritmovima.
Drugi dan festivala donio je gastronomski festival “Melting Pot” gdje su se mogli osjetiti okusi trinaest zemalja, neke od kojih su BiH, Trinidad i Tobago, Filipini, Slovenija, Rusija, Srbija. Uz hranu, prisutni su bili nastupi nacionalnih zajednica i društava poput Udruženje naroda Bosne i Hercegovine, Nacionalna zajednica Crnogoraca “Rijeka”, Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta”, Kulturno-umjetničko društvo “Sevdah”, Makedonsko kulturno društvo “Ilinden”, Riječe Palade itd.
Večer su obilježili performansi grčke glazbenice Meline, koja je izdala istoimeni EP i čiji se vokal ističe emocionalnom notom i ornamentnošću, grupe “Ortanitza svira Stopan” iz Bugarske koju čini šest glazbenika i čije pjesme spadaju u okvir ethnobassa- žanra koji prožima stare bugarske melodije, pravoslavno pjevanje, svjetsku glazbu, dub-step, hip-hop i nepravilne ritmove te će ekskluzivno predstaviti materijal albuma “Stopan”, 47SOUL-a, međunarodne zajednice sa središtima u Londonu i Palestini koju čine artisti: Tareq Abu Kwaik, Ramzy Suleiman, Walaa Sbait i Hamza Arnaout. Njihove kreacije predstavljaju shamstep- miks hip-hopa, elektronike,R&B-a s arapskim dabkeom, narodnim plesom, instrumentima poput mijwiza i arghula te donose poruku o slobodi i jednakosti.
Nikako se ne smije zaboraviti da sve performanse donosi Porto Etno festival koji se po prvi put održao 2017. U Rijeci, a cilj je promicanje vrijednosti poput multikulturalnosti, poštovanja, otvorenosti, tolerancije i prihvaćanja. U sklopu glazbenog dijela dolaze izvođači iz svih dijelova svijeta, dok se kulinarstvo i gastronomija koriste za promociju i predstavljanje udruženja manjina. Gat je odabran kao lokacija jer je to urbano mjesto koje se nalazi u središtu grada i kao takvo simbolizira životnu energiju i susret različitosti. Utemeljen je na 20 godina Etno smotri održavanih s ciljem upoznavanja ljudi s radom udruga koje drže pripadnici nacionalnih manjina, a svoj je oblik dobio 2020. kad je Rijeka bila proglašena Europskom prijestolnicom kulture. Tad organizaciju preuzima HKD “Sušak”, a jedni od istaknutih inicijatora su već spomenuti multiinstrumentalist Majstorović i Jelena Tondini.
Iduće godine obilježava se deseta godina, a šuška se (po riječima inicijatora) da će biti spektakl.
Istaknuta i ostale fotografije: Porto Etno Festival / parada otvaranja
#9. pORTO eTNO fESTIVAL #Osvrt #Porto Etno Festival #Rijeka
