Veliki odaziv građana na tematsku šetnju o povijesti kvartova Rijeke, koja je krenula 4. srpnja u 19:00 sati iz dvorišta Palače Šećerane u Art-kvartu Benčić, a koju su predvodile Kristina Pandža i Ema Makarun, pokazao je kako je ovakav sadržaj potreban, te da građane zanima povijest grada u kojem žive.
Vrijeme je bilo super, vrućina je pala, grupa toliko velika da se razmišljalo podijeliti ju na dvije, ipak je jednoglasno ostala zajedno, a Kristina i Ema povele su u opuštenu šetnju preko željezničkog kolodvora, Potoka, pa nazad do Art-kvarta Benčić. Pričalo se o rafineriji šećera, o Lazaretu, jednom od najsuvremenijih pomorskih zdravstvenih objekata na jadranskoj obali koji je postojao na mjestu gdje je danas sjedište gradskih vatrogasaca, ali i o prvoj riječkoj luci Mandrać koja je nekada bila na dijelu gdje je sada željeznički kolodvor.
Moglo se čuti kako je ključna stvar za razvoj Rijeke uz blizinu mora bila i željeznica, o razvoju manufakture, planovima za stvaranje slobodne luke i trgovišta, te naposljetku o razvoju riječke industrije. Spomenula se i visoka kvaliteta gradnje nekih zgrada i prostora koji se više ne koriste, dok s druge strane postoji potreba lokalne zajednice za prostorima kojih nedostaje, te se naveo primjer kompleksa Metropolis, kompleksa od pet lučkih skladišta koja su u dobrom stanju ali stoje prazna, a uz to su na prostoru lučke slobodne carinske zone gdje građani nemaju niti pristup. Pozvani na diskusiju, prisutni su se dosljedno uključivali u predavanje, a uz brojne druge zanimljive informacije i teme na šetnji-predavanju pričalo se i o nekad postojećoj direktnoj brodskoj liniji Rijeka-New York, zatim Mornaričkoj Akademiji, tada važnoj odgojnoj ustanovi koja se nalazila na području današnje bolnice, te o freskama i štukaturama Palače Šećera koja je tada bila upravna zgrada tvornice, dok je jedan dio bio stamben, no i o problemu poplavljivanja koji se danas dešava u Palači kada pada jača kiša, pošto se korito potoka zabetoniralo toliko jako da se potpuno uklonila poroznost.
Potom je grupa krenula put Potoka i stambenih zgrada koje su primjer dosta nenametljivog spoja secesije i socijalizma, zbog čega kvart nije izgubio svoju staru vizuru što se u mnogim mjestima dolaskom socijalizma desilo. Pažnja prisutnih usmjerila se na jednu od stambenih zgrada na Potoku izgrađenu početkom 20. stoljeća u secesijskom stilu. Arhitekt zgrade Emilio Ambrosini projekt je radio za talijansku tvrtku Modiano, a ako vam ime tvornice zvuči poznato, i dalje su proizvođači dobrog dijela igraćih karata. Niže niz ulicu grupa se približila nekadašnjoj tvornici konopa, a jedna od zanimljivosti koje su se mogle čuti o tvornici jest da je imala dućane s proizvodima diljem jadranske obale, a jedan je bio i na Škurinjama, odmah pored pogona koji se tamo preselio krajem 80-ih, jer je prostor na Potoku postao premalen. Tvornica koja nije imala prestanak rada niti za vrijeme 2. svjetskog rata, a svojom je proizvodnjom podupirala mnoge druge pogone u Rijeci, jer konop treba za sve, trenutno se pretežno koristi kao prostor za parkiranje.
Načela se priča i o tunelima ispod grada koje su neki od danas prisutnih istraživali s bakljama kao djeca, a u novije vrijeme služila su kao javna skloništa. Dok je trajalo izlaganje o tvornici konopa jedan od prisutnih ukazao je na to kako stojimo na Škurinjskom potoku iznad kojeg sada prolazi cesta, te su neki prokomentirali kako se potoci zagrađuju umjesto da se koriste kao zanimljivost grada i da se živi s njima. I dalje na Potoku, uz dječji park, građani su započeli priču o količini zelenila u kvartu i kako je 2014. postojao prijedlog da se na području dječjeg parka obnovi zelenilo i zasade nova stabla, no pošto je zemljište upisano pod tvornicu konopa u stečaju Grad nije prihvatio prijedlog. Svemu unatoč danas uz rub parka stoji jedno stabalce, pažljivo zasađeno tijekom noći kao direktna akcija i odgovor jednog pojedinca i kvarta na pasivnost vlasti.
S Potoka je grupa krenula u smjeru perila i Art-kvarta Benčić, a putem se mogla čuti priča o Via del mulini, ulici mlinova, a za kraj o Benčiću, kvartu u kojem se nekada radnice motale cigare i gdje su se proizvodili motori, a na perilu su žene svakodnevno prale robu i družile se. Osim što se skupila super ekipa, cijela je šetnja bila interaktivna, spontana, informativna i nadasve zanimljiva, a sve se dešavalo u kvartu koji u sebi krije mnogobrojne priče, što bi se zapravo moglo reći za sve riječke kvartove, pa hvala MMSU-u, Gradskoj knjižnici Rijeka i Muzej grada Rijeke na organiziranju ove tematske šetnje.
Istaknuta i ostale fotografije: Sanja Prodan
