Poziv svim čitateljima portala ArtKvart s riječkog i šireg područja da nam se aktivno pridruže u projektu „100 dugih riječkih jezika”. Projektom se žele istaknuti narječja, dijalekt, ali i multijezičnost našega kraja
Portal ArtKvart poziva sve vas koji govorite po fijumanski ili na čakavštini, ali i vas kojima je materinski jezik jedan od manjinskih jezika našega stanovništva te koji imate želju pisati na dijalektu, narječju ili svome jeziku, pa još i bolje, koji već tako pišete, da nam pošaljete svoje tekstove! Uvjet projekta „Sto dugih riječkih jezika” je da teme budu suvremene, no ne postoji ograničavanje. Sve je dobrodošlo, od kritike društva do vlastitih impresija! Naglasak je na vašem jeziku!
Pravo odabira tekstova koji će biti objavljeni imat će glavni urednik portala ArtKvart. Tekstovi će biti honorirani, a možete ih slati na mail uredništva: urednistvo@artkvart.hr
„Rijeka (Reka/Fiume), razvijena na temeljima nekadašnje Tarsatice, oduvijek je bila zanimljiva i povijesno i jezično. Njezina se jezična karta mijenjala u skladu s različitim političkim strukturama koje su se na tome području smjenjivale te nametale svoje jezike u službenoj komunikaciji. Krajem 18. stoljeća u Rijeci su se govorila četiri jezika (talijanski, hrvatski, njemački i mađarski), a stanovništvo se bez obzira na etničku pripadnost definiralo Fijumanima, odnosno Riječanima. Buđenjem nacionalne svijesti na širemu europskom području, pa tako i u Rijeci, ta se lokalna pripadnost mijenja u skladu s prevladavajućim nacionalnim osjećajima. Do polovice 19. stoljeća Rijeka postaje veći pomorsko-trgovački i industrijski grad te prometno opslužuje mađarsko područje Habsburške Monarhije. Povijesna Rijeka tad pod izravnom upravom Budimpešte gradi dvije suvremene željezničke veze s Europom te više parobrodskih veza sa svijetom. Otad nadalje postaje moderan grad, važan u sredozemnim i europskim okvirima. Prema službenim popisima u to vrijeme pada broj Slavena, a raste broj Talijana, Nijemaca i Mađara, i to biva tako sve do završetka Drugoga svjetskog rata. Ime Rijeka prije 1947. i nakon te godine ne obuhvaća isto područje. Povijesna Rijeka nalazila se na zapadnoj obali Rječine, a današnja se proteže s obiju njezinih strana. Izuzmemo li službene jezike koji su se nametnuli ovisno o svojedobnoj vodećoj političkoj strukturi u gradu, dva su višestoljetna i lokalna govora koji obilježavaju identitet Rijeke – čakavski i fijumanski. Govornici prvoga svoj su grad zvali imenom Reka, a govornici drugoga imenom Fiume. Danas u gradu nema strogo definiranih mjesnih govora, no povijesno supostojanje tih dvaju govornih tipova izniman je primjer riječke jezične raznolikosti. Fijumanski, kolonijalni mletački jezik, nekad zastupljen u starome urbanom naselju, i dalje je vitalan komunikacijski kôd kojim se služe Fijumani, dvojezično/ /višejezično stanovništvo, danas prisutno u svim dijelovima Rijeke. Autohtonoga čakavskog govora (koji se odlikovao cakavizmom i bio najzastupljeniji u staroj gradskoj jezgri te djelomično na periferiji) danas više nema, pa o njemu možemo suditi na temelju pisane ostavštine i tragova vidljivih u suvremenoj riječkoj kulturi. Drugi su riječki čakavski govori ekavski, s pripadnošću različitim poddijalektima, a očuvani su samo u komunikaciji starijih govornika, i to u različitim gradskim četvrtima, i onim istočnim i onim zapadnim. Rastom je grada, doseljavanjem i miješanjem stanovništva u gradu razvijen novi govor – riječki urbani idiom nastao na temelju razgovornoga stila hrvatskoga standardnog jezika, koji se odlikuje nekim, ali rijetkim, čakavizmima te određenim jezičnim specifičnostima po kojima su Riječani poznati i izvan grada. To su kondicionalno bim, biš, sklanjanje po a-sklonidbi imena koja označavaju osobu muškoga spola, npr. Ivo, G Ivota, D Ivotu, kongruentnost prema kriteriju roda i broja u konstrukciji za obraćanje iz poštovanja, npr. Ste bila?, Ste vidio?, kalkovi Šta da?, Šta ne? načinjeni prema čakavskim konstrukcijama Ča da?, Ča ne? i sl. Takav jezični mozaik riječkoga područja – čakavski, fijumanski i urbani – danas upotpunjuju i brojni doseljenički govori, hibridni obiteljski idiomi te jezici 22 nacionalne manjine u gradu. Upravo to grad koji teče čini jezično zanimljivim i posebnim. Kao riječka specifičnost već niz godina ističe se činjenica da u njemu ima onoliko nacionalnih manjina koliko ih ima i u državi. Otud i slogan luka različitosti, koji Rijeku određuje kao višekulturni, višeetnički i otvoreni grad. Od 22 nacionalne manjine u gradu predstavnici 10 nacionalnih manjina sudjeluju u gradskome vijeću, a 14 u županijskome vijeću. Sve manjine putem udruga njeguju običaje, kulturu, folklor i jezik svoje zemlje. Većina nacionalnomanjinskih zajednica u Rijeci ima dugu tradiciju djelovanja. Najbrojnija je manjinska skupina u gradu srpska (5537 pripadnika), zatim bošnjačka (1696 pripadnika) i talijanska (1569 pripadnika), a slijede slovenska, albanska, romska, crnogorska, makedonska, mađarska, češka, ukrajinska, ruska, njemačka, slovačka, poljska, turska, rumunjska, rusinska, bugarska, austrijska, židovska i vlaška. Vidljivost svih navedenih manjina i njihovih materinskih jezika, ovisno o broju pripadnika i zauzimanju njihove zajednice, postiže se mnogobrojnim manifestacijama u gradu na kojima svaka od njih promovira kulturne i tradicijske vrijednosti zemlje iz koje potječe. U to dakako ulazi i jezik svake manjine. Na smotrama folklora i zborova predstavljaju se KUD-ovi i zborovi pojedine zajednice, a nisu isključene ni književne večeri, gostujuće kazališne predstave te festivali posvećeni tradicionalnoj glazbi na manjinskome jeziku. Promociji služe i različita predstavljanja tradicionalnih kuhinja, etnofestivali i sl. Porto Etno najpoznatiji je među takvim festivalima u Rijeci te se na njemu glazbom i gastronomskom ponudom predstavlja višekulturnost Rijeke. Tomu valja pridodati i obilježavanje različitih blagdana te praznika. Zastupljenost nacionalnomanjinskih jezika u Rijeci vidljiva je i u odgojno-obrazovnome programu. Prema najnovijim podatcima u Dječjemu vrtiću Rijeka šest je vrtićkih skupina i dvije jasličke – u njima se provodi cjelodnevni program na talijanskome jeziku, a na istome se jeziku odvija i nastava u četirima osnovnim školama (SE San Nicolo, SE Gelsi, SE Belvedere i SE Dolac) te u jednoj srednjoj školi (Scuola media superiore italiana Fiume). Riječ je o nastavi po modelu A, što znači da se cjelokupni program odvija na jeziku nacionalne manjine. Nastava po modelu C, dva školska sata tjedno, zastupljena je u šest riječkih škola za sljedeće nacionalnomanjinske skupine: češku – OŠ Podmurvice, makedonsku – OŠ Centar, albansku i rusku – OŠ Nikola Tesla, slovensku – OŠ Pećine i OŠ Kozala te srpsku – OŠ Srdoči. U srednjim se školama nastava po modelu C održava u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji na makedonskome jeziku. Obrazovni program posvećen nacionalnomanjinskim jezicima, kulturi, književnosti i povijesti provodi se i na lektoratima (makedonskome, slovenskome, mađarskome i poljskome) koji djeluju pri Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Rijeci na Odsjeku za kroatistiku. Na istome fakultetu djeluje i Odsjek za talijanistiku. Iako je suvremena Rijeka i dalje prepoznatljiva po svojoj jezičnoj raznolikosti koju njeguje već niz godina, valja istaknuti da je danas broj govornika svih gradskih varijeteta, pa i manjinskih jezika, u skladu s trendom smanjenja broja stanovnika u Hrvatskoj. Naime, u posljednjih desetak godina pad stanovnika zabilježile su sve županije, pa tako i Primorsko-goranska. U odnosu na prethodni popis iz 2011. i Rijeka je kao županijsko središte izgubila visok postotak stanovništva, uključujući i pripadnike svih nacionalnih manjina, pa danas govorimo o samo 11,20 % manjinskoga stanovništva u Rijeci. Smanjivanjem broja stanovnika mijenja se i jezična slika grada, čime se ujedno gubi mogućnost međugeneracijskoga prijenosa, a time i nasljeđivanja tradicije, kulture i jezika nekadašnjih stanovnika. Primjerice, za tri najzastupljenije manjine u gradu zabilježen je osjetan pad broja njihovih pripadnika u posljednjih desetak godina. Srbi bilježe pad od 2909, Bošnjaci od 954, a Talijani od 876 pripadnika svoje manjinske zajednice. I ostale manjine svjedoče smanjivanju broja govornika svojega materinskog jezika. Ti demografski pokazatelji, nažalost, ne govore u prilog vitalnosti manjinskih jezika, osobito onih manje zastupljenih. Pritom valja istaknuti da ugroženost ili nestanak jezika nije samo u vezi s brojem govornika, već na njegovo izumiranje utječe smanjena uporaba u svakodnevnoj komunikaciji. Smanjenjem broja govornika smanjuje se i komunikacija na manjinskome, tj. materinskome jeziku, kao prvome naučenom, onome koji pojedinca povezuje s majkom, ali i vlastitim narodom, podrijetlom, zavičajem. S obzirom na to da posljednji popis stanovništva pokazuje porazne demografske rezultate, jasno je da se jezična slika Rijeke opet mijenja, a u kojoj mjeri i na koji način, preostaje nam doznati.
Manjine u Rijeci po narodnosti prema popisu stanovništva iz 2011. i 2021.:
Srpska manjina od 8446 ljudi u 2011. s padom u 2021., odnosno 5537 ljudi, Bošnjačka manjina od 2650 ljudi 2011. s padom u 2021., pdnosno 1696 ljudi, Talijanska manjina od 2445 u 2011. s padom u 2021., odnosno 1569 ljudi, Slovenska manjina od 1090 u 2011. ljudi s padom u 2021., odnosno 596 ljudi, Albanska manjina od 883 u 2011. s padom u 2021., odnosno 552 ljudi, Romska manjina od 867 ljudi u 2011. s padom u 2021., odnosno 515 ljudi, Crnogorska manjina od 410 ljudi u 2011. s padom u 2021., odnosno 241 ljudi, Makedonska manjina od 289 ljudi u 2011. s padom u 2021., odnosno 240 ljudi, Mađarska manjina od 210 ljudi u 2011. s padom u 2021., odnosno 130 ljudi, Češka manjina od 108 ljudi u 2011. s padom u 2021., odnosno 77 ljudi, Ruska manjina od 62 ljudi u 2011. s radtom u 2021., odnosno 64 ljudi, Ukrajinska manjina od 60 ljudi u 2011. s rastom u 2021., odnosno 77 ljudi, Slovačka manjina od 50 ljudi u 2011. s padom u 2021., odnosno 40 ljudi, Njemačka manjina od 45 ljudi u 2011. s rastom u 2021., odnosno 58 ljudi, Turska manjina od 42 ljudi u 2011. s padom u 2021., odnosno 26 ljudi, Poljska manjina od 37 ljudi u 2011. s padom u 2021., odnosno 29 ljudi, Rusinska manjina od 24 ljudi u 2011. s padom u 2021., odnosno 17 ljudi, Rumunjska manjina od 20 ljudi u 2011. s rastom u 2021., odnosno 24 ljudi, Bugarska manjina od 17 ljudi u 2011. s padom u 2021., odnosno 11 ljudi, Austrijanska manjina od 11 ljudi u 2011. s padom u 2021., odnosno 10 ljudi, Židovska manjina od 12 ljudi u 2011. s padom u 2021., odnosno 6 ljudi, Vlaška manjina od troje ljudi u 2011. bez pada ili rasta u 2021.
Manjine u Rijeci po narodnosti i materinskome jeziku prema popisu stanovništva iz 2021.:
Srpska manjina od 5537 ljudi po narodnosti, odnosno 1118 ljudi po materinskom jeziku, Bošnjačka manjina od 1696 po narodnosti, odnosno 1177 po materisnkom jeziku, Talijanska manjina od 1569 ljudi po narodnosti, odnosno 1347 ljudi po materisnkom jeziku, Slovenska manjina od 596 ljudi po narodnosti, odnosno 489 ljudi po materisnkom jeziku, Albanska manjina od 552 ljudi po narodnosti, odnosno 757 ljudi po materisnkom jeziku, Romska manjina od 515 ljudi po narodnosti, odnosno 223 ljudi po materinskom jeziku, Crnogorska manjina od 241 ljudi po narodnosti, odnosno 73 ljudi po materinskom jeziku, Makedonska manjina od 240 ljudi po narodnosti, odnosno 265 ljudi po materisnkom jeziku, Mađarska manjina od 130 ljudi po narodnosti, odnosno 102 ljudi po materinskom jeziku, Češka manjina od 77 ljudi po narodnosti, odnosno 53 ljudi po materinskom jeziku, Ruska manjina od 64 ljudi po narodnosti, odnosno 116 ljudi po materisnkom jeziku, Ukrajinska manjina od 77 ljudi po narodnosti, odnosno 51 čovjek po materisnkom jeziku, Slovačka manjina od 40 ljudi po narodnosti, odnosno 41 čovjek po materisnkom jeziku, Nijemačka manjina od 58 ljudi po narodnosti, odnosno 69 ljudi po materisnkom jeziku, Turska manjina od 26 ljudi po narodnosti, odnosno 16 ljudi po materisnkom jeziku, Poljska manjina od 29 ljudi po narodnosti, odnosno 34 ljudi po materisnkom jeziku, Rusinska manjina od 17 ljudi po narodnosti, odnosno 9 ljudi po materinskom jeziku, Rumunjska manjina od 24 ljudi po narodnosti, odnosno 27 ljudi po materisnkom jeziku, Bugarska manjina od 11 ljudi po narodnosti i po materisnkom jeziku, Austrijanska manjina od 10 , Židovska od 6, Vlaška od troje ljudi po narodnosti bez ljudi po materisnkom jeziku.
Ostalih je ljudi brojem 784 324.”
Izvor teksta: Crnić Novosel, M. (2023). Nacionalnomanjinski jezici na jezičnoj karti Rijeke. Hrvatski jezik, 10 (2), 8-12. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/306726
Istaknuti vizual: Aleš Suk
#100 dugih riječkih jezika #dijalekt #jezik #manjine #narječje #poziv
