U Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku 23. rujna održala se treća riječka izvedba snažne predstave “Čekaonica”. Režiju i koreografiju potpisuje Martina Hrlić Rogić koja je odabrala da gledatelje smjesti na pozornicu s obzirom na to da je treća izvedba prvi put izvedena u HKD-u. Takvim odabirom gledatelji ne ostaju samo puki promatrači već ravnopravni sudionici predstave koja progovara o neizrečenom, o traumama koje se skladište u nama odmalena, o depresiji i anksioznosti te možda onom najvažnijem, što stoji iza nonšalantnog i svakodnevnog pitanja – kako si?
Predstava nas nemilosrdno pita: Tko zapravo sluša?
Imaju li danas riječi poput depresije ili anksioznosti težinu?
Što kada nam se ne glumi i odgovorimo iskreno na pitanje ́kako si ́?
Što kada nam nije ništa, a sve nam je?
Što kada tijelo boli, a nema konkretnog uzroka?
Što kada suze padaju iznutra da ih nitko ne vidi?
Što kada dođe do želje da nas nema?
Što kada više ni riječi ne pomažu?
Predstava je to s malo riječi, a mnogo težine. Tekst potpisuje Olja Lozica, a maestralno ga izvodi mlada glumica Matea Tkalčević koja se u ispovjednom tonu u dva navrata obraća publici, ali to čini tako da izgleda kao da govori upravo vama. “S nekim rečenicama sam se baš povezala. Primjerice kada govorim o stanju u kojem ti ljudi vjeruju, ali ti sam sebi više ne vjeruješ što trenutačno prolazim u životu. Osjećam i kada govorim o strahovima koje protagonistica ima kao djevojčica. Riječ je o istinitim strahovima koje sam i sama imala. Inače sam anksiozna pa sam se mogla s tim povezati, a mogu se povezati i s depresijom jer sam je osjetila taman prije upisa na Akademiju. Jedno vrijeme nisam izlazila iz kreveta”, priča nam Tkalčević.
Okosnica predstave su anksioznost i depresija. Anksioznost upada nasilno kao provalnik, a onda dolazi depresija i polako ti se ušulja u život. Nika Begić i Erin Đorđević utjelovljuju depresiju i anksioznost potpuno precizno koristeći samo scenski pokret. Prateći rad Martine Hrlić Rogić moglo bi se reći da joj je predstava “Čekaonica”, kada govorimo o scenskom pokretu koji dominira predstavom, najveća uspješnica. Možda baš zato što joj je tema bliska. “Predstava ne progovara o meni nego o bliskoj osobi tako da sam se htjela s tom temom pozabaviti i uvući je u fazu formativnih godina. Kada sam se odlučila za izvođačice svima je tema anksiozno-depresivnog poremećaja bila poznata zbog ubrzanog svijeta u kojem živimo”, kazala je Martina Hrlić Rogić.
Na sceni dominiraju dva rekvizita – klupe posložene u četverokut koje stoje kao simbol zatvora unutrašnjeg sebstva – prostor suočavanja sa sobom i bijele maramice koje se mogu slojevito razmatrati te ostaju gledateljima na izbor kako će ih promatrati. Mogu označavati simbol predaje trenutku, ali i unutrašnje čišćenje i pucanje. Zapravo je teško prepričati plejadu emocija koja se proživljava gledajući predstavu koja ne nudi rješenja već nas prožima raznim stanjima.
Autori glazbe i oblikovatelji zvuka su riječki glazbenici Marko Rogić i Darko Terlević koji su predstavi dodali zamjetan doprinos osluškujući svaki pokret te savršeno detektirajući kada je vrijeme i za tišinu.
Zagrebačku premijeru predstava “Čekaonica” imat će sljedeće godine.
Istaknuta i ostale fotografije: Bojana Guberac
#anksioznost #Čekaonica #Hrvatski kulturni dom na Sušaku #Martina Hrlić Rogić #predstava
