Predstava Čekaonica u režiji i koreografiji Martine Hrlić Rogić održat će se u četvrtak, 5. lipnja, i u petak, 6. lipnja, u 20 sati u Filodrammatici. Dramaturgiju predstave potpisuje Olja Lozica, a na sceni nastupaju Nika Begić, Erin Đorđević, Marko Rogić, Darko Terlević i Matea Tkalčević
Postoji mjesto gdje se vrijeme ne kreće naprijed.
Mjesto gdje dani ne dolaze i ne prolaze, nego traju.
Gdje se zrak udahne napola, a misao nikada ne završi do kraja.
To mjesto nije daleko. Ono je ‘iznutra’.
Tu se, ‘iznutra’, misli ne oblikuju u rečenice, nego u težinu tijela, u usporenost daha, u grč koji se ne vidi izvana. Jer to nije prostor u kojem se nešto događa, nego prostor u kojem se ništa ne može izbjeći. Tu ne čekaš red.
Čekaš da prođe.
Da stane.
Da otupi.
Da se smiri.
Čekaonica je koreodramska konstrukcija jednog unutarnjeg pejzaža, izvezenog od niti nemira i nevidljivih rana, konstrukcija satkana od trenutka tihe erozije bića. Erozije koja nastaje kad se svakodnevno ponavljaš u ulozi sebe, dok sve u tebi vrišti da više ne zna kako se ta uloga igra. Čekaonica nije priča, nego stanje. Stanje između daha i odgovora, između funkcionalnog tijela i slomljene misli, između svakodnevnog ‘Dobro sam’ i istine koju više ne znaš izreći.
Ovo je predstava u kojoj tijelo govori kad riječi stanu, a pokret preuzima ono što govor ne može podnijeti. Koreografija nije ples, ona je simptom. Ona je forma boli koja ne zna kamo. Ona je susret s depresijom koja se ne da imenovati i s anksioznošću koja se ne da objasniti. To je scenska instalacija emocije koja nema jezik. Ili ga ima, ali ga ne razumiju oni kojima ga izgovaraš.
Predstava ne traži uzroke, ne ulazi u dijagnoze, ne traži izlaz, ne liječi. Ona priznaje. Ona daje mjesto osjećajima koji inače ostaju u autu ispred kuće, dok skupljaš snagu za ući. Daje ritam onom trenutku kad danima ne plačeš, a onda jecaj počne dok pereš suđe. Bez soundtracka.
U vremenu u kojem dominira diktat optimizma, Čekaonica poziva na nijansu. Na sivo. Na ‘Ne znam’. Nema katarze, nema odgovora. Predstava završava na istom mjestu na kojem je i počela. Na mjestu gdje vrijeme stoji, a dah je ono jedino što se pomiče. No u tom dahu možda ima prostora. Za dozvolu. Za priznanje da ne znaš. Za nježnu tišinu bez obaveze da se odmah ponovno sastaviš.
Jer ovo nije predstava o izlazu.
Ovo je predstava o snazi koja nastaje kad si napokon dovoljno tih da čuješ samog sebe.
Ovo je predstava o priznavanju da si unutra.
I da znaš da je to ponekad dovoljno.
Režija i koreografija: Martina Hrlić Rogić
Dramaturgija: Olja Lozica
Autori glazbe i oblikovatelji zvuka: Marko Rogić i Darko Terlević
Oblikovatelj svjetla: David Dubrović
Izvođači: Nika Begić, Erin Đorđević, Marko Rogić, Darko Terlević i Matea Tkalčević
Autori video materijala i fotografije za plakat: Petar Fabijan i Ištvan Širola
Produkcija: Umjetnička organizacija Arterija
Predstava je realizirana uz potporu Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije.
Ulaznice je moguće rezervirati putem e-mail adrese: [email protected], a preporučena donacija iznosi 5,00 eur.
#Arterija #Čekaonica #Filodrammatica #koreografija #predstava
