Kada su 1994. godine Nenad Šegvić i Dalibor Foretić došli na ideju, u vrijeme ratnog ludila, a da bismo svi mi zajedno ostali normalni kako je to Nenad Šegvić pojašnjavao, pokrenuti u Rijeci kazališni festival, malo je tko mogao vjerovati da će se njihova ideja pretvoriti u svojevrstan kulturni pokret, koji je Rijeku na jedan poseban način promovirao i pozicionirao u svijetu kazališne umjetnosti. Dakle 1994. godine u Rijeci je održan prvi Međunarodni festival malih scena, koji će ove godine proslaviti svoj trideseti rođendan. Trideset godina – tri stotine predstava iz trideset zemalja – stotinu tisuća gledatelja. Brojke su impresivne, o tim se brojkama 1994. godine sigurno nitko nije usudio niti razmišljati, no one su ipak postale realnost festivala koji je iz godine u godinu samo jačao svoju poziciju na sceni na kojoj to nimalo nije bilo jednostavno.
– Kada nešto traje trideset godina, onda znači da je to kvalitetno i dobro, jer inače se ne bi toliki niz godina sastajali na daskama koje život znače i producirali u Rijeci i ono najbolje što stvara hrvatska produkcija, ali i puno više od toga. Festival ide dalje i to mi je drago. Festival malih scena održava se tradicionalno u prvom tjednu svibnja, tradicionalno za 3. maj, Dan oslobođenja grada, i zbog toga nam je izuzetno bitan i važan. Baština antifašizma je nešto čime se Riječanke i Riječani naročito ponose, u tom segmentu odabir datuma održavanja sigurno nije slučajan, u tom dijelu festival svjedoči otvorenost Rijeke, naglasio je Marko Filipović, gradonačelniku Rijeke pripalo je uvodno slovo na predstavljanju jubilarnog tridesetog izdanja Međunarodnog festivala malih scena, što će se održati od 3. do 8. svibnja.
Edita Karađole Šegvić, umjetnička ravnateljica umjetničke organizacije HKD Teatar Međunarodni festival malih scena, koja je ulogu preuzela od supruga Nenada Šegvića, naglasila je da je ovaj festival mjesto druženja, ali i mjesto na kojemu svi imaju prigodu produbiti spoznaju sebe samih, jer svi dijelimo iste misli i probleme, kroz sudjelovanje u predstavama i tradicionalnim okruglim stolovima što će se održavati u atriju HKD-a na Sušaku.
Program jubilarnog tridesetog izdanja predstavio je Jasen Boko, dramaturg i producent festivala, koji je 1999. godine naslijedio Dalibora Foretića na poziciji selektora festivala, kojega 3. svibnja otvara monodrama Svetica. Nakon toga slijede Gradsko dramsko kazalište Gavella Zagreb s predstavom Mate Matišića, Moji tužni monstrumi, u režiji Vite Taufera, Narodno pozorište u Beogradu izvest će Bulgakovljevu Majstor i Margarita, u režiji Andraša Urbana, Petikat Zagreb, Kafka i sin, u režiji Stanislava Habjana, Arterarij Zagreb, Šušak/Mažić/Nikolić, Kućica za pse, u režiji Romana Nikolića te Prešernovo gledališče Kranj, Mestno gledališče Ptuj, Slovenija, Milan Ramšak Markovič, Kišni dan u Gurlitschu, u režiji Sebastijana Horvata.
– Nikada nismo imali ovakav problem posložiti festival, ne bih volio da me se krivo shvati. Čini mi se da je bila dosta blijeda sezona, a i kada bismo naišli na nešto, a tražili smo od Danske, Njemačke, Rumunjske, Švicarske, oni baš u ovom terminu nisu mogli. Ova činjenica da nije bila sjajna sezona i da neke predstave nismo uspjeli dovesti, ni na koji način nisu utjecale na selekciju. Mislim da je ona jednako kvalitetna kao i uvijek, jer uvijek pokušavamo napraviti što zanimljiviji i što atraktivniji festival. Imamo šest predstava iz četiri zemlje. Festival otvara Svetica Oskara Koršunovasa, koji je danas najreprezentativniji europski redatelj. Ova predstava jest monodrama, ona još uvijek nije doživjela svoj europski put, u Rijeci će se na neki način dogoditi njezina europska premijera. Iz Slovenije imamo Kišni dan u Gurlitschu, koja je dobila niz nagrada. Imamo Monstrume Mate Matišića, čudesnu predstavu Gavelle, a Mate Matišić se uspostavio kao dramska veličina. Imamo dvije komorne predstave. Stanislav Habijan je osebujna umjetnička ličnost, takvu vrstu predstave do sada nismo imali. To je i koncert i recital i performans. Posvećen je Kafki, Habijan usvaja Kafku kao svog oca, poznate su te traume Kafke i oca. Imamo predstavu Kućica za pse, koja također govori o traumi, ali traumi silovanja u prošlom ratu. Tu je i Majstor i margarita, Bulgakovljeva trauma staljinizma. Nikad ne zamislim koncept i temu festivala pa onda biram predstave, ali kada izaberem predstave tema se sama od sebe nametne. Ovoga puta to je trauma. S razvojem svijeta i civilizacije očekujemo da ćemo sve bolje živjeti, da ćemo biti sve zdraviji, da će sve cvasti. A umjesto toga imamo posljednje dvije godine samo rat, živimo ogromnu traumu i kazalište koje propitkuje svoju stvarnost je usredotočeno na dramu. Volio bih da to nije tema, da možemo pričati sretne obiteljske priče, da živimo u jednoj utopiji, ali svijet je danas pomalo distopijski. I neke stvari su se definitivno poremetile. Volio bih da festival mogu nasloviti Popadićevom i Runjićevom pjesmom o Roku i Cicibeli pa ga nasloviti s „Ča je život vengo fantažija“, ali kazalište je prije svega katarza. Čini mi se da se kazalište, rukujući s ovom dramom, vraća onoj Aristotelovoj katarzi i na neki način je pročišćava. Mislim da je to dobra funkcija kazališta, jer ipak vidimo da postoji nada i da život ima šansu postati utopija, a ne distopija. Nadam se da ćemo imati dobre ocjene publike, velik broj posjetitelja, jer ovaj grad živi sa svojim festivalom i dočekuje se kao značajan kulturni događaj, rekao je Jasen Boko.
Višnja Višnjić Karković, koordinatorica i izvršna producentica festivala, naglasila je da će žiri ove godine činiti Nina Violić, Vojislav Brajović i Samo Strelec, ulaznice za predstave bit će u online prodaji od 1. travnja preko portala mojekarte.hr, kao i na blagajni HKD-a na Sušaku, a održavanje festivala pomogli su Grad Rijeka, Ministarstvo kulture i medija, Primorsko-goranska županija, Erste banka, kao i Grand hotel Bonavia. Ivan Kodrnja, direktor savjetodavnog centra Erste banke Rijeka, te Lucija Jukić, direktorica marketinga Jadran Hotela, upravo su apostrofirali važnost sudjelovanja u projektima koji pridonose stvaranju kulturnog identiteta zajednice.
Naslovnu fotografiju snimio Kristian Sirotich
#Edita Karađole Šegvić #Jasen Boko #Marko Filipović #Međunarodni festival malih scena
