Na današnji dan 1978. radnici zagrebačke Hidroelektre aktivirali su mine u 4:15 sati, a nakon 45 minuta, kada se slegla prašina, ukazala se rupa. Tunel Učka bio je probijen. Bio je to najveći tunel u tadašnjoj Jugoslaviji sa svojom dužinom od 5,07 kilometara i jedan od većih u tadašnjoj Europi. U punom profilu probijen je devet dana kasnije, kada je kroz tunel krenula prva kolona vozila.
Tunel se gradio kreditom Riječke banke, radnim udjelom JNA i narodnim zajmom putem kojeg se prikupilo 4,98 posto sveukupne investicije. Iako iznos nije bio velik, zajam je bio svojevrstan plebiscit kroz koji se izrazila odlučnost ljudi da se izgradnja cestovnog tunela kroz Učku konačno realizira. Samo u Istri je bilo više od 50 tisuća upisnika zajma, a Istra je imala 49.900 zaposlenih. Svi su htjeli biti dio gradnje tunela.
Pri gradnji tunela uzeti su u obzir rezultati istraživanja psihologa koji su pokazali da vozači doživljavaju psihološki pritisak i gubitak koncentracije kada vide otvor tunela iz daljine. Stoga su izlazi iz tunela postavljeni u blagom zavoju u odnosu na središte tunela. Također, cijev tunela je nagibom od 0,4 posto od središta prema portalima, osiguravajući prirodno otjecanje vode i sprječavajući potrebu za pojačanim radom motora i većom koncentracijom ugljičnog monoksida.
Manji tuneli Zrinščak 1 i Zrinščak 2, kao i vijadukt, dobili su ime po Josipu Zrinščaku (Zrinšćaku) i njegovoj obitelji koja je živjela u blizini istarskog ulaza u tunel Zrinščak. Tunel se proteže gotovo iznad kuće Zrinščakovih.
Tunel ima 83 nadzorne kamere, 538 požarnih detektora, 39 vatrogasnih hidranata i 38 SOS stanica. U tunelu se nalazi i pet ugibališta te tri okretišta.
Kroz tunel Učku prvi su automobili prošli 27. rujna 1981. godine kada je održano svečano otvorenje. Nekoliko dana prije svečanog otvaranja, od 23. rujna, tunel je bio u probnom pogonu, s ograničenom brzinom od 50 kilometara na sat. Prvog dana do 15:00 sati, kroz tunel je prošlo 1671 vozila iz oba smjera, a zanimljiv je podatak o kvaliteti automobila tog vremena da je pet vozača imalo problema s vozilom pa su njihova vozila morala biti izvučena iz tunela. Naplaćivana je tunelarina po cijeni od 50 dinara za osobne automobile. Sustav je bio potpuno funkcionalan; kamere, ventilacija, semafori i ostala tehnika. Naplatne kućice su također počele s radom, jedna s obje strane tunela. Jedan vozač koji je radio na izgradnji tunela prošao je pored naplatne kućice, misleći da još nije počela naplata.
Dana 13. prosinca 2007. kroz tunel je prošlo 40-milijunto vozilo.
Dana 17. prosinca 2020. započelo se s probijanjem 5,63 km duge druge cijevi tunela, a nakon gotovo 1000 dana radova, 18. rujna 2023., uspješno. Druga tunelska cijev će povezati Kvarner i Istarski poluotok jedinstvenom četverotračnom autocestom. Ova nova cijev omogućuje cestovno povezivanje Istarskog ipsilona te završetak mreže autocesta u Republici Hrvatskoj. Ona se spaja na obilaznicu Rijeke (A7), omogućujući nesmetano putovanje između Istre i Zagreba/Dalmacije. Očekuje se da će nova tunelska cijev biti puštena u promet sredinom 2025. godine te će biti opremljena najnovijom i najsuvremenijom cestovnom opremom, kao i evakuacijskim tunelom koji povezuje obje tunelske cijevi.
Budući da tunel služi i kao naplatna postaja Istarskog ipsilona, vozači su dužni platiti cestarinu za prolaz. Mnogi vozači izražavaju nezadovoljstvo činjenicom da je tunel financiran obveznicama građana Istarske županije i Primorsko-goranske županije te to rezultira brojnim prosvjedima.
#Istra #promet #tunel #tunel Učka #Učka
