Galerija Kortil jučer je u večernjim satima priredila za kraj godine, kao posljednju izložbu u 2025., uistinu poseban doživljaj. Šlag na torti inspirativne i bogate godine izložba je pod nazivom „Šuma u meni” Darije Žmak Kunić.
Došavši pred ulaz u Kortil, preplavilo me oduševljenje ugledavši golemu nakupinu lišća na samom ulazu. Šuštanje lišća pod nogama meditativni je, zen moment koji nas je svih oduševio i na najbolji način uveo u čudesni autoričin svijet. Galerija je pucala po šavovima, između ostalih okupilo se i mnoštvo bivših i sadašnjih studenata Žmak Kunić s obzirom na to da, osim što je multimedijalna umjetnica, predaje kao izvanredna profesorica na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Kao teme često se dotiče identiteta, ranjivosti, obiteljskih odnosa te osobnih transformacija. Pri stvaranju, najčešće koristi tekstil, obiteljske predmete, dokumentarne geste kako bi kroz pletenje, recikliranje i arhiviranje stvorila vlastiti prostor za iscjeljenje. Umjetnosti pristupa nježno no istodobno angažirano, stvarajući prostor za dijalog.
Na Akademiji vodi kiparske kolegije u okviru studija Likovne pedagogije, a kroz suradnje sa zajednicom, javne intervencije i umjetničke radionice fokus stavlja na ranjive i marginalizirane skupine. Srž njene prakse i rada jest da umjetnost ima snagu promjene te da svatko ima pravo na kreativno izražavanje.
Ne ograničava se klasičnim okvirima te pri stvaranju, pripremanju izložbi voli uključivati publiku, što se vidjelo od samog ulaza kao svojevrsni znak dobrodošlice do primjerice središnjeg dijela izložbe, prostorne instalacije nazvane Sveta šuma. Impresivno, čarobno autoričino intimno „svetište” načinjeno je od kovanog željeza te starih dijelova crkvenih prozora iz Istre. Unutar strukture, svjetlost prodire kroz pukotine i stara stakla, ali i kroz nove dijelove. Unutar instalacije postavljena je mahovina kojom autorica priziva osjetilni doživljaj šumske prisutnosti. Simbol je tišine, strpljenja i snage tihe prisutnosti. Tko se na trenutak možda poželio skloniti od mnoštva i porinuti u se, ulaskom u Svetu šumu, gledajući kroz jantarna stakla, svakako je to osjetio.
Izložbi je autorica pristupila kao intimno i introspektivno putovanje kroz slojevitu simboliku šume. Šuma je mjesto transformacije, skloništa, nesvjesnog te konkretnog prostora prirode koji nas vraća sebi. Mir i iscjeljenje nisu umjetnici došli kroz bijeg (bilo od sebe, prošlosti, drugih, naslijeđa). Nije se bojala kaosa, niti je tražila savršene okolnosti. Šuma predstavlja prijetnju, iskušenje, divljinu, nepoznato. No, ujedno je to prostor rasta, mjesto preobrazbe. U recentnijim radovima, autorica šumu vidi kao metaforu unutarnjeg svijeta, sveta šuma koja „u sebi nosi tamu i svijetlo, izgubljenost i smirenje, divljinu i dom”.
Izložba je koncipirana kroz dva temeljna formata, onog kuće (koji simbolizira intimu, sjećanje, nasljeđe i unutarnju strukturu identiteta), a koje smo vidjeli kroz elemente poput kovanih ograda, stolova, jastučnica, tkanina. S druge strane šume (simbol nesvjesnog, slobode, preobrazbe, duhovne potrage, prostora u kojem se gubimo da bi pronašli sebe). Šumu kroz izložbu predstavlja lišće i biljni otisci. Kuća i šuma isprepliću se kroz izložbu, pa tako nailazimo na dijelove tkanina i starih fotografija koji su urezani u u format hrastova lišća. Hrast se ne nalazi tu pukim slučajem, autorica se tu naslanja na prethodnu izložbu „Da sam stablo, bila bih hrast”. Hrast tu simbolizira i izdržljivost, nasljeđe te povezanost s precima.
Već spomenuta mahovina bitan je moment u njenom radu, provlačeći se u više momenata kroz izložbu. Kao simbol prilagodbe, skrovitosti i iscjeljenja, kroz ovu izložbu postaje nositelj pamćenja, prevlaka preko osobnih priča i naslijeđenih tragova. U radovima je isprepletena s tkaninama, ugrađena u osobne predmete, spajana s otiscima, slikama i videozapisima. Ranjiva, no ujedno i otporna.
U introspektivnoj verziji šume Darije Žmak Kunić bilo je užitak izgubiti se i potpuno se prepustiti. Svatko je, na koncu, zasigurno pronašao svoj smiraj prošavši na kraju ponovno kroz šuštaj lišća.
Ukoliko niste bili u jučerašnjem mnoštvu ili želite proći kroz „Šumu” ponovno sami, možete to učiniti u Kortilu do 20. prosinca.
Istaknuta i ostale fotografije: Maja Fristacky
