U Galeriji Prozori, izlozima Knjižnice Silvija Strahimira Kranjčevića, onima koji komuniciraju s kvartom, prolaznicima, gradom, Milijana Babić sinoć, 28. studenog, imala je otovrenje izložbe Afterparty. Izložba je projekt o starenju i menopauzi, a spaja knjigu, kalendar i galerijski postav. Ovakav format pretvara se u snažnu javnu gestu gdje se tema doslovno okreće prema van, iz privatnog u zajedničko, iz prešućenog u vidljivo.
U središtu izložbe je knjiga nastala iz dvogodišnjeg umjetničkog istraživanja, u produkciji Galerije Prozori te u suradnji s etnologinjom Željkom Jelavić i Gradskom knjižnicom Rijeka. Kroz razgovore, druženja i prikupljanje priloga od oko 200 žena, Babić i tim sklapaju kolektivni narativ gdje iskustva peri/post/menopauze prelaze iz pojedinačnog u zajedničko, iz medicinskog diskursa u afektivnu i kulturnu sferu. Kako objašnjava kustosica Petra Dolanjski Harni, namjera je bila “izmaknuti pojam menopauze iz medicinskog diskursa i šutnje u razumijevanje, učiniti da bude javna, vidljiva, kulturna pa i politička tema”.
Taj zaokret posebno se vidi u kalendaru. Dvanaest mjeseci, dvanaest izjava sudionica, dvanaest fotografija čija je autorica Nada Žgank na kojima Milijana performativno preuzima ulogu modela u polusvakodnevnim scenama. Prizori su veseli, seksi, razigrani, samouvjereni, bez trunke vulgarnosti ili cinizma. Paljenje cigarete na štednjaku. Sitni rituali postaju kadrovi autonomije. Milijana Babić doslovno “owna” prizor pa tijelo nije teren srama, nego kompetencije, humora i iskustva.
Izbor izložbenog medija, izloga, nije puki dekor, nego prostorna i vizualna izjava. Za taj dojam zaslužan je i dizajnerski dvojac Ana Tomić i Marino Krstačić-Furić, koji su osmislili cjelokupni vizualni identitet knjige, kalendara i samog postava. Njihova rješenja daju izložbi ritam, jasnoću i sjajnu čitljivost, svaki plakat je mali samostalni svjetlosni “prozor” prema temi, ali i dio veće, skladne cjeline. Na taj način prostor knjižnice postaje produžetak galerije, a grad slučajni gledatelj.
Staklo s druge strane čini svoje pa refleksije s ulice i interijera preslaguju sliku, tvoreći tako dvostruke pa i trostruke presjeke. Taj vizualni “loop” savršeno prati ideju projekta, zavirivanje u sebe kroz ono što vidimo vani, i obratno. Izložba se može gledati i iznutra i izvana pa se čini da se slika stalno mijenja, jednako kao što se i poimanje menopauze mijenja kad o njoj progovorimo.
U pozadini izložbe je i metodologija brige. Babić i suradnice odustaju od hijerarhije pitanja i “točnih odgovora”; umjesto toga njeguju razgovor bez prisile. Kako sama autorica sažima, razgovori su tekli “u svim smjerovima”, a knjiga “zadržava razgovornu formu” kao da nastavlja zajedničko mišljenje i nakon što se okrenu korice. Naziv Afterparty izvučen je iz jedne izjave koja priziva radost “poslije”, ono vrijeme kad ćemo napokon imati više prostora za sebe: da radimo što volimo, kako volimo, kad nam odgovara.
Upravo se u tom tonu i ruši stereotip gdje se menopauza promatra kao kraj, gubitak ili nestajanje. Ovdje se pokazuje kao transformacija, redistribucija pažnje, prema sebi i bitnim ljudima, kako kaže jedna od sugovornica. Umjesto tihe privatne borbe, dobivamo zajednički emocionalni resurs. Te fotografije i citati nisu ilustracije problema, nego mapa osnaživanja. “After” kao novo polje slobode.
I na razini postava, sve diše smireno, a ipak razigrano. Svaki plakat ima svoj svjetlosni džep, svoje vrijeme i mjesto, a pritom komunicira s ulicom, odnosno s prolaznicima. Galerija tako postaje membrana između intimnog i javnog, osobnog i zajedničkog. Atmosfera na otvorenju bila je upravo takva, topla, posjećena i vedra.
Afterparty ne funkcionira samo kao izložba/knjiga/kalendar, nego kao mehanizam vidljivosti. Ideja je da knjiga bude u knjižnicama, plakati u izlozima, a kalendari na zidovima. Na tragu feminističke etike brige, projekt gradi mreže podrške, ali i nudi novi vizualni jezik za razdoblje koje se predugo prepuštalo stereotipima.
Afterparty je poziv da umjesto tišine biramo razgovor, umjesto srama humor, umjesto gubitka snagu transformacije. Možda i da poželimo biti žena s fotografije zbog mirnog vlasništva nad vlastitim vremenom.
Svi koji su zainteresirani za knjigu i kalendar Milijane Babić mogu ih naručiti na adresi [email protected]
Istaknuta i ostale fotografije: Marta Ožanić
