U petak, 26. travnja, u Galeriji O.K., otvorena je izložba pod nazivom „Slana – Radikalni krajobraz“. Nastala kao rezultat umjetničko-istraživačkog projekta, izložba predstavlja višegodišnji zajednički rad Davora Konjikušića, Nike Petković i Gorana Andlara.
Galerijski prostor pretvoren je u ambijent koji ne predstavlja samo određenu lokaciju i njezinu geografsku širinu i dužinu, već prenosi i atmosferu lokaliteta. Riječ je o Uvali Slana, na otoku Pagu, mjesto na kojemu se od lipnja do kolovoza 1941. nalazio prvi koncentracijski logor u NDH. Bura, kamen, sol, more i sunce neizostavni su prirodni čimbenici koji definiraju ovaj krajobraz, ali postoji i onaj privremeni, prolazni čimbenik koji dolazi – (i odlazi) u formi čovjeka, ali čije je djelovanje, nekada razornije i od same prirode.
–Riječ je o projektu koji revitalizira jedan izbrisani događaj. Riječ je o 1941. i prvom koncentracijskom logoru u tadašnjoj NDH, kao jedna lokacija, unutar šireg logorskog sustava Gospić-Jadovno-Pag. Osim Davora Konjikušića i Nike Petković, koji su danas ovdje s nama, nažalost otvorenju nije mogao prisustvovati i treći član projekta, Goran Andlar, autor topografskih karata, koji je istražio i prikazao radikalizaciju jednog prostora koji je takav kakav vidite postao pod utjecajem čovjeka – od antičkih vremena kroz ispašu i sječu šume, postavljanje koncentracijskog logora pa da današnje turističke eksploatacije, izjavila je za uvodnu riječ voditeljica Galerije O.K. Katarina Podobnik.
Autori kroz film, metodom reduciranog prikaza predstavljaju neraskidivu vezu prostornog konteksta s povijesnim kontekstom, koji je iz njega postupno odstranjen, kao da se nikada nije ništa dogodilo
–Uvijek je nezahvalno, da kao autori govorimo o svojim radovima. Rad se sastoji od četiri djela: prvi dio su fotografije Slane, koje je za nas jedno mesto ljepote i strahote. Drugi dio rada je film Uvala, koji je nastao kroz suradnju s Nikom Petković. Treći dio rada je kartografija, odnosno mapiranje i korištenje različite arhivske građe i ja to zovem krajobraznom forenzikom. Goran Andlar je 2019., kada je pristupio timu, puno pomogao u iščitavanju prostora, Taj prostor je zanimljiv zbog toga jer je to prostor na kojega je čovjek utjecao s prekomjernom ispašom. Cijeli taj prostor se i dan danas nalazi pod različitim vlasnicima, što nam ukazuje da je to nekada bio komunalni pašnjak. Logor je jako kratko trajao, mi smo pronašli fotografije u Vojnom arhivu u Rimu i Hrvatskom povijesnom muzeju koje su snimali Talijani. Također, mi se nismo htjeli baviti brojanjem žrtava, baviti se iskopavanjem, nego smo se htjeli baviti prostorom. On je radikalan svojom surovošću i zapravo odsutstvom čovjeka na tom prostoru. Četvrti dio je jedna publikacija/knjižica koja donosi svjedočanstva. Mi nikada nismo imali ideju da se bavimo „ Muzejem Slane“, već smo Slanu vratili u javni diskurs Jako nam je drago i važno da smo se prijavili za izlaganje u Galeriji O.K., uostalm jer se i Čarli jako dugo godina bavio Golim Otokom, izjavio je Davor Konjikušić
– Film „Uvala“, kojemu smo dali zaseban naslov unutar izložbe, je zapravo recentan prilog izložbi. On je sniman između 2019. i 2021. i nastao je spontano kroz istraživanje prostora. Nismo imali nikakav scenarij niti unaprijed razrađen u priču, može se doživjeti kao dokumentarni ili eksperimentalni film, kako ko voli. Odlučili smo se za korištene metode „pejzažnog filma“. Također, nema nikakvih pretjeranih narativnih trenutaka, ali postoji jedan „kratki spoj“ koji prikazuje putovanje iz sadašnjosti, iz 2021. u 1941. gdje mi zapravo otkrivamo da je u pitanju jedno mjesto zločina koje je nemoguće „na prvu“ percipirati, već na samom kraju istraživanja, kazala je Nika Petković, umjetnica.
Danas, gotovo pa da i nema tragova nekadašnjeg prisustva logora – turizam, čisto more, i sportaši (trekeri) postala su glavna preokupacija. Nema nikakvih spomenika, obilježja niti spomen ploča. Dovoljno je spomenuti da taj prostor nije bio komemoriran niti za vrijeme bivše SFRJ.
Fotografije: Aleš Suk
