Sam kraj devedesetih, žiža puberteta, upijanje i otkrivanje nove glazbe bili su za mene jedan od prioriteta. U moru stranaca, domaća mi je estrada predstavila neki novi zvuk, što bi se reklo – svjetski, a naše. Kreativna i inovativna ekipa zagrebačkih glazbenika okupila se pod projektom Mayales, izdali dragulj i sada već klasik od albuma „Svima želim raj za sve” i zauvijek zadužili ljubitelje dobre glazbe.
Jedno od ključnih imena Mayalesa je Kristijan Beluhan, čiji sam rad nastavila pratiti kad je zaplovio i solo vodama. Fuziju popa, jazza i funka nastavio je kroz sve ove godine, uvijek pomno birajući suradnike. Album prvijenac „Skretanje” izdao je 2007.godine, izbacio par sjajnih singlova (Ne dopuštam da mi prođe predugo da si ne zavrtim „Istinu”. Koja drama, koja strast!) te se za širu javnost povukao sa scene. Kao školovani glazbenik, dio je Zagrebačkog HNK-a još od 90-ih, a u međuvremenu je okupio bend Ljubav. Komunikacija. Jazz. Svako malo bi „posudio” vokal u mnogobrojnim suradnjama, te se bacio i u producentske vode. Uvijek kreativan, uvijek prisutan – za zainteresirane.
I kamo sreće, eto Beluhana uz vrhunsku ekipu glazbenika, sinoć, 14. veljače, za Valentinovo u HKD-u na Sušaku. Ljestvica je bila visoko postavljena, no moram priznati, kao Bubka je preletio daleko iznad.
Na repertoaru se tako našao, očekivano, presjek dosadašnje karijere. Od evergrina iz Mayales dana, suradnje s Divasicama, pjesama sa „Skretanja” do stvari s novog, nadolazećeg albuma (koje tako prizivaju ljetne dane i svirku na toplu, kolovošku večer uz more).
Koncert se održao u foajeu HKD-a, što je stvorilo intimnu, ugodnu atmosferu, a iznimno raspoloženi Beluhan iskoristio je blizinu publike za komunikaciju.
Red sjajne glazbe, red smijeha i simpatičnih anegdota koje je publika s guštom upijala. Briljantan vokal koji je grijeh ne čuti uživo u kombinaciji s kremom hrvatskih glazbenika recept je za vrhunski provedenu večer.
Istaknuta i ostale fotografije: Maja Fristacky
