Danas se na viru Vlaštić, na osvježavajućoj obali Rječine, održao već poznati program u organizaciji umjetničke platforme Ljubav za Ričinu. S temom Rezistencije nježnosti, rijeka u disanju, ovogodišnje treće izdanje donijelo je novi pogled na Rječinu i otpor koji mora pružati, objedinjujući edukativni razgovor i plesne izvedbe.
Predavanje Irme Popović Dujmović, jedne od ključnih stručnjakinja za zaštitu rijeka u Hrvatskoj i regiji iz organizacije The Natural Conservancy, razbistrilo je trenutačno stanje Rječine i probleme s kojima se suočava. Jedan od tih problema se dogodio pri regulaciji i zatrpavanju virova, u kontekstu starih hidroelektrana na Rječini koja radi problem i u sedimentu nizvodno, gdje bi svakih deset godina trebao biti ispušten sedimentirani materijal koji je na dnu akumulacije, a problematične su i otpadne vode koje se u mnogim rijekama u Hrvatskoj, pa tako i u Rječinu, često ispuštaju.
Sedimentacija na Rječini je prirodna, ispričala je Irma Popović Dujmović, no nažalost je u posljednje vrijeme pojačan dotok sedimenta u Rječinu zbog regulacijskih radova koji su izvođeni u uzvodnim dijelovima, te je došlo do disbalansa. Naglo ispuštanje sedimenta je štetno, no sediment ne bi morao prolaziti kroz branu, kada bi se okrenulo drugačijoj praksi. U ovom slučaju je sve završilo ispod brane, u Valićima. Zbog ispuštanja sentimenta načelno se narušava bioraznolikost i uništava živi svijet, zbog čega se osjećaju posljedice, te bi se moglo pronaći bolje rješenje za to.
U planu su projekti čišćenja dva vira, bez virova živi svijet neće opstati, od rakova do gmazova. Tim bismo projektom vidjeli koliko brzo se oni nakon čišćenja napune, tako da ćemo znati puno više, ispričala je Popović Dujmović.
Osim edukativnog predavanja i razgovora, događaj su ispunili plesni performansi: ples na svili u izvedbi članica skupine Silueks, Martine Goričanec, Eme Mlađan, Sare Barak i Sandre Polić Živković. U ambijentu obale Rječine, na svili koja visi s grane drveta i uz pozadinsku glazbu, koreografije su došle do izražaja na neuobičajen i poseban način, oživljavajući temu rezistencija nježnosti kroz pokret, vještinu i izdržljivost.
U ambijent se uklopila i riječka umjetnica Ivana Peranić, što joj svakako nije strano, budući da u svojim performansima često koristi metodologiju utjelovljivanja prostora. Tako je danas kroz korporalnu prisutnost i improvizaciju na specifičnoj lokaciji istraživala prostor plaže i rijeke. Kretala se i po obali i u vodi, promatrala okolinu, saživjela sa zvukovima, materijalima i osjećajem prostora, evocirajući prije svega njegovu mirnoću, nježnost i snagu, u obliku pokreta koji dolaze iznutra kao reakcija na doživljeno.
U srži nježnosti se nalazi snaga, složila se Iva Korbar, organizatorica događaja i pokretačica platforme Ljubav za Ričinu. Platforma je pokrenuta krajem 2020. godine, a Korbar je završila na Rječini zahvaljujući upravo Ivani Peranić koja je tada radila site-specific projekt Nestalni gradovi. Usmjerile su se na Rječinu, u trenutku shvaćanja u kojem je stanju Rječina i koliko je sve ispod tepiha.
– Platforma je pokrenuta da se raznim umjetničkim akcijama upute i apeli, no mediji tada nisu reagirali, odnosno trebalo je promijeniti medijsku sliku, što se postupno i dogodilo. Puno nas se na kraju uključilo; umjetnici, snimatelji i montažeri, svi smo radili pro bono, to je baš bilo srčano, i gerilski. Program koji danas imamo ovdje objedinjen je u ideji umjetničkog izraza koji apelira i usmjerava pažnju na stanje rijeke i želi naglasiti da bivanje u ljepoti nježnosti iziskuje posjedovanje snage. Tko god se bavi plesom, primjerice plesom na svili, zna koliko su snaga, vještina i kondicija osnova za to. Riječno korito također posjeduje te osobine, odnosno određeni ekosustav da bi postao lijep, da bismo prepoznali sve razine nježnosti u njemu, on mora biti bioraznolik i zdrav, kao što i tijelo plesača mora biti zdravo za raznorazne izazove, ispričala je Iva Korbar.
Rijeke se nesumnjivo suočavaju sa stalnim izazovima u obliku devastacije, i Rječina u tom smislu mora biti izdržljiva. No uz podizanje svijesti, konstruktivni razgovor i edukaciju, što izravno čine ovakve platforme i projekti, može se mijenjati ljudski faktor koji dovodi tu rezistenciju do njenih granica. Smisleno djelovanje, uz nježni otpor.
Istaknuta i ostale fotografije: Marta Ožanić
