„Riječanin koji je presudio Mussoliniju”, Turci pred Klanom i ragbi klub

1559. Nekoliko tisuća Turaka predvođenih Malkoč-begom, stigli pred Klanu i pokušali sve moguće da je na juriš osvoje. Na sreću, bili su odbijeni i protjerani izgubivši mnogo ljudi.

Izvor:  Zbornik društva za povjesnicu Klana, svezak 3 – Prilozi za povijest, kulturu i gospodarstvo, str.158/280

“Zanimljivo je da su Osmanlije vrlo učestalo prolazile grobničkim područjem, te su na njemu ostavili značajne tragove. Prema izvještajima sa početka XVI. stoljeća postoje dojave o požarima na Grobinštini prilikom dolaska Osmanlija. Da je situacija s osmanlijskim provalama na području Grobnika bila izrazito ozbiljna, svjedoči i činjenica da su upravo u navedenom periodu sagrađene dodatne kule i vanjske zidine oko samog grada. Petar Brajković, grobnički kapetan, 1565. poslao je pak obavijest u Klanu da iz smjera Bribira javljaju o kretanju osmanlijske vojske. Ta ista, tada upozorena Klana, četiri godine kasnije doživjela je opsadu uglednog osmanlijskog vojskovođe Malkoč – Bega. Vojska se vraćala iz pljačke u Kranjskoj pod zidinama Gradine u Klani bila poražena. S druge strane u grobničkoj tradiciji postoji predaja da je turski paša na Grobinštini stradao od pogotka praćkom i pao mrtav! Ove natuknice o vojnom djelovanju Osmanlija na širem riječkom području pokazuju nam da je njihova prisutnost bila vrlo osjetna, te je to imalo značajan utjecaj na svakodnevni život i razvoj Rijeke.”

Izvor: http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=60&C=27

Klana, 1679. Johann Weikhard von Valvasor

1909. U Rijeci rođen Leo Valiani (Leo Weiczen), antifašist, novinar, političar, povjesničar i doživotni senator Italije, jedan od četvorice koji su odlučili o Mussolinijevom smaknuću. Rođen u liberalnoj židovskoj obitelji u kojoj se govori njemački. Njegov otac, Oser Wolf, rođen je u Jánosdu u Transilvaniji i izvorno je nosio prezime Waizen; 1891. nastanio se u Rijeci, gdje je radio kao prodavač žitarica. Majka, Margherita Geller, bila je podrijetlom iz Brčkog, a suprugu se pridružila 1909. godine. Bila je u rodu s Theodorom Herzlom, osnivačem modernog cionističkog pokreta. U Rijeci poznat kao Adolf Weiczen, Leov otac umire rano, te Leo, zbog održavanja obitelji, sa 16 godina napušta školu. Već je tada antifašist duboko zainteresiran za društvenu nepravdu i nejednakost, što usvaja kao životnu misiju 1922., protjerivanjem Zenelle i njegovih pristaša. Godine 1927. prezime mu je talijanizirano u Valiani. Zbog svoje antifašističke novinarske i propagandne aktivnosti Valiani je više puta zatvaran; živio je u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj (gdje sudjeluje u Španjolskom građanskom ratu).

Nakon Pakta Molotov-Ribbentrop 1939. godine, razilazi se s partijom, ali svejedno završava u koncentracionom logoru Vernet, na francuskim Pirenejima, gdje će se sprijateljiti s književnikom i novinarom Arthurom Koestlerom (Koestler o ovim događanjima piše u svom romanu Scum of the Earth). U listopadu 1940., bježi iz Francuske preko Maroka u Meksiko, a 1943. britanska tajna služba šalje ga preko Sicilije u Italiju. U sjevernoj Italiji surađuje s pokretom otpora i Komitetom narodnog oslobođenja. Nastavlja novinarske i propagandne aktivnosti. Kao jedan od vođa antifašističkog otpora na sjeveru Italije pomaže u organizaciji konačnog ustanka u travnju 1945., te kao član Komiteta narodnog oslobođenja (Comitato di Liberazione Nazionale Alta Italia), prema vlastitim riječima, u noći između 27 i 28. travnja, sa Sandrom Pertinijem, Emiliom Serenijem i Luigijem Longom odlučuje o Mussolinijevom smaknuću. Vješanje tijela diktatora, Clarette Petacci i ostalih na milanskom Piazzale Loreto, žestoko je osudio, iako su, po nekim navodima, tijela smaknutih obješena kako bi ih se zaštitilo od podivljale svjetine.

Leo Valiani, Creative Commons Attribution 3.0 it

Nakon rata, objavljuje memoare o periodu provedenom u pokretu otpora „Svi putevi vode u Rim“ i, iako i dalje aktivan u političkim zbivanjima (1946. izabran je u Ustavotvornu skupštinu, ali se po raspadu stranke Partito d’Azione povlači iz politike) smatra novinarstvo svojim glavnim pozivom. Autor je brojnih članaka, eseja, studija i knjiga. Pisao je, između ostalih, i za L’Espresso, Il Mondo i Corriere della Sera.

U epohi terorizma, bio je zagovornikom „čvrste linije“ u obrani republikanske države, te protivnikom bilo kakvih pregovora ili kompromisa s teroristima, čak i u najdramatičnijim trenucima kao za vrijeme otmice demokršćanskog premijera Alda Mora. Predsjednik Sandro Pertini Lea Valianija imenovao je doživotnim senatorom 12. siječnja 1980. godine, za zasluge na društvenom polju. U Senatu, pamte se njegovi vatreni govori u kojima upozorava na opasnost inflacije, lošeg raspolaganja javnim novcem, neefikasnosti državne administracije te rastuću korupciju. Sve do posljednjeg dana života, zalagao se za duboku reformu državnih i političkih struktura.

Umro je u Milanu, 18. rujna 1999.

2006. Registriran ragbi klub Rijeka.Godinu kasnije, 2007., klub dobiva teren na Krasici. Radi pripadnosti drugom gradu, nastaje novi klub – Vilani Krasica.

Izvori: http://forum.lokalpatrioti-rijeka.com/viewforum.php?f=116, https://croinfo.net/forum/index.php?topic=2578.0, https://it.wikipedia.org/wiki/Leo_Valiani

Istaknuta ilustracija: Saša Jovanović

#Klana #Leo Valiani #Osmanlije #Petar Brajković