Išli smo malo prek´ – k Žnidaršiću. Parafraza je to kultne rečenice iz filma „Tko pjeva zlo ne misli“ koja zahvaljujući pjesničkom događaju „Jutro poezije“ koji datira iz 1964. i dalje živi i stanuje na istoj adresi. Pod starim krovovima, kafić je s drvenim stolovima koje prekrivaju karirani stolnjaci i svake se subote u podne ondje događa neka začudna magija; kao da se tih par sati živi u nekom paralelnom svemiru u kojem je doživjeti poeziju i dalje čast. Tako smo se i mi tamo uputili predstaviti zbirku poezije i prvijenac „Recikliranje“ riječkog pjesnika ironije Andree Žica Paskučija. Dočekao nas je voditelj događaja i pjesnik Željko Buklijaš sa šeširom na glavi koji čini da izgleda kao da je neko drugo vrijeme ili nostalgični film te dupkom pun kafić prošaran raznim generacijama.
Predstavljanje je proteklo pod budnim okom Paskučijeve urednice zbirke i nagrađivane pjesnikinje Kristine Posilović koja o promociji kaže ovako: „Radi se o pjesniku kojemu nije trebala knjiga da bi živio svoju poetiku. No nama je trebala da bismo uživali u slojevitosti njegovoga potencijala. I sam naziv knjige upućuje na to da se radi o stvaranju nove vrijednosti iz postojeće sirovine – materije koja savršeno dobro funkcionira u bilo kojoj od naših čitateljskih stvarnosti.“ Posilović nas vjerojatno nehajno, ali vrlo direktno podsjeća na srž Paskučijevog poetskog djelovanja koje mu je i prije prvijenca iznjedrilo popriličnu publiku iskonski privučenu lakoćom prožetosti ironije u njegovim pjesmama. Pa kad smo kod iskonskog valja podsjetiti da je pisac Zoran Žmirić oštroumno zaključio kako se u slučaju Andreine zbirke radi o knjizi koja, kako kaže Žmirić, služi kao „putokaz prema silasku u mrak vlastite duše u sjecište svega što nas čini onime što jesmo, u točku koja nas miri sa samim sobom, te konačno sa svijetom, tamo gdje smo onaj pravi istinski – ja.“
To iskonsko „ja“ bila je i vodilja prvog bloka pjesama s kojima se autor predstavio nakon što je započeo promociju pjesmom „Želio sam biti Charles Bukowski“. Uslijedile su zatim pjesme „ja, spavač“, „ja, ratnik“ i „ja, sanjar“. Upravo je taj „trojac“ podsjetio jednog korisnika bloga na velikog Krležu i njegovu pjesmu:
Naše Ja je kao kuća stara
puna stranih pokojnih stanara.
Probudio se mrtvac, hoda praznom sobom,
nad gradom plače kiša ko nad grobom.
Tjeskobno jutro, polumračan stan,
u kucaju sata kuca kišni dan.
Ko toplo ptičje krilo pahuljasti san,
u sobi cvate miris, svilen kao lan.
Da, blogovi i dalje „dišu“, a bome neki ljudi i dalje na njima neumorno i pišu. Književni blogovski osvrt promocije tako je dala i Lukrecija Lara Vrnoga koja, pak, zbirku „Recikliranje“ uspoređuje s opusom pjesnikinje Darije Žilić: „Ova zbirka se čita s lakoćom jer je protkana naoko običnim situacijama i temama, a zapravo je duboko egzistencijalistička; kritizirajući i baveći se temama života i smrti, rata. Ono što se čini vesela i optimistična pjesma – na kraju to i nije i obrnuto. Iz onog što se čini beznadežno proviruju zrake sunca. Dakle, jako slično filozofiji svakodnevice pjesništva Darije Žilić.“
Mada škrt na riječima, i možda samo zato jer smo frendovi, iz Žica Paskučija kao moderatorica promocije nisam morala riječi kliještima vaditi, a usput sam ga „užicala“, kada su se malo slegli dojmovi, da mi kaže nešto o svojem pjesničkom „desantu na Zagreb“. „Kao prvo moram istaknuti da mi je bilo zadovoljstvo nastupiti na Jutru poezije s obzirom na tradiciju te pjesničke tribine koja ove godine slavi šezdesetu obljetnicu neprekidnog održavanja. A što se vlastitog predstavljanja tiče nadam se da je publika bila zadovoljna. Ja sam, doista, uživao“, reče mi Andrea, a ja ću dodati da publika vidno i nimalo skrivajući jest uživala. Žic Paskuči je uz koju rockersku glazbenu numeru pročitao i sljedeće pjesme – monolog revolucionara / cipele / ja / za susjednim stolom / optimistična pjesma te ratni ciklus tata, jesi li ubio nekog / bez rata nikamo / prekrasan dan / najkraća pjesma o PTSP-u / još kraća pjesma o PTSP-u.
Nakon toga je uslijedio poznati Buklijašev nježni imperativ – sada čitaju svi i opijte se, ali svatko na svoj račun!
Istaknuta slika i ostale fotografije:Željko Buklijaš
#Andrea Žic Paskuči #jutro poezije #poezija #predstavljanje zbirke #Recikliranje
