U nedjelju će se u Rijeci, u organizaciji Kluba navijača Armada, održati tradicionalni mimohod sjećanja na žrtvu Vukovara. Okupljanje započinje kod murala „Vukovar“ u Vukovarskoj ulici u 18.45 sati, gdje će biti zapaljene prve svijeće. U 19 sati povorka će u tišini krenuti prema Mostu hrvatskih branitelja na Delti – mjestu s kojega su mnogi Riječani, naši sugrađani, prijatelji i članovi naših obitelji, odlazili u obranu Domovine. Mnogi se nisu vratili, a među njima su i oni koji su branili Vukovar.
Na Delti će biti održana kratka misa, nakon koje će biti zapaljene 34 baklje u spomen na žrtvu Grada Heroja. Organizatori pozivaju građane da se pridruže dostojanstveno, bez transparenata, bez skandiranja i bez govora, jer je – kako poručuju – tišina zajednička poruka. Rijeka tišine za Vukovar i za Hrvatsku.
Tijekom gotovo tromjesečne agresije bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi na Vukovar 1991. godine, ubijeno je i poginulo najmanje 2717 hrvatskih branitelja i civila. Oko 22 tisuće Vukovaraca i Vukovarki završilo je u višegodišnjem progonstvu, a nekoliko tisuća branitelja i civila prošlo je kroz srpske koncentracijske logore – iz kojih se njih više od 300 nikada nije vratilo.
Na popisu zatočenih i nestalih osoba iz Domovinskog rata i danas se nalazi više od 350 imena, onih kojima se svaki trag gubi u ratnom Vukovaru u jesen 1991. godine.
Iako su borbe u Vukovaru započele ranije, kao početak se obično navodi 25. kolovoza 1991., kada je bivša JNA krenula u opći tenkovsko-pješački napad s planom da grad zauzme za tjedan dana. No hrvatski su branitelji, iako brojčano i po oružju deseterostruko slabiji, izdržali gotovo tri mjeseca. Grad je bio bez struje, vode i hrane, pod stotinama projektila dnevno, ali nije pokleknuo.
Okupacija Vukovara trajala je do 15. siječnja 1998. godine, kada je mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja grad napokon vraćen Hrvatskoj. Danas je Vukovar grad obnovljenog lica, ali s ranama koje vrijeme ne briše.
U njemu živi oko 23 tisuće stanovnika, gotovo upola manje nego prije rata. Ulice su nove, ali su sjećanja ista – i svaka jesen podsjeti na jednu od najtužnijih epizoda hrvatske povijesti. U danima uoči obljetnice, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata postaje najposjećenije mjesto u gradu. Tamo, među bijelim križevima, susreću se roditelji, djeca i suborci – tiho, bez riječi, jer svaka riječ je suvišna.
I u Rijeci će svaka riječ biti suvišna. Rijeka zna što znači gubitak. Rijeka zna što znači ponos.
Znao je to i Siniša Glavašević, vukovarski novinar mučki ubijen na Ovčari, koji je do posljednjeg dana bio glas otpora, razuma, glas nade. Pri kraju jednog od svojih posljednjih javljanja u eter Siniša Glavašević rekao je: „Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite – on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi!“
I zato treba u nedjelju doći na mimohod sjećanja. Zbog Vukovara i zbog razuma. Zbog sjećanja – i zbog svega onoga što nas još uvijek veže: ljubavi prema gradu, prema ljudima. Ljubavi prema slobodi.
Jer grad to smo mi.
Istaknuta fotografija Marta Ožanić/Moja Rijeka
#Vukovar
