LJUBAV JE VODA DUBOKA – DOK UZBURKANO MORE UDARA O HRIDINE
Meni duboki snjegovi i studene zime – tebi more, plima i oseka.
Tebi tiha luka, ribe i galebovi – meni planinski pejsaži i olujni vjetrovi.
Meni gospođa Luna okrugla ko lubenica – tebi zvjezde i patke što se u Hutovu blatu gnijezde.
Tebi Sunce i sunčana strana obale – meni tamnovilajetske tmine i podivljale, nabujale rijeke
Meni cvrkut ptica, šume i biserni planinski potoci – tebi morski vali i san o “tihoj luci”…
NAKON IZRAELSKOG NAPADA NA KATAR
Kako ponovo povratiti povjerenje i sagraditi porušene mostove nakon raketnog napada na Katar. Kada se govori o „mostovima“ u andrićevskom smislu riječi, potrebno je odatle krenuti – od čovjeka, a završiti na univerzumu. A čovjek je kosmičko biće, između Čovjeka i Univerzuma postoji organski i neraskidiv odnos. Možemo zamisliti da se nalazimo na jednom mostu, koji premošćava brzu planinsku rijeku. Možda se sa obje strane tog mosta nalazi po jedna kuća i u svakoj od njih živi po jedan usamljeni čovjek čije su se familije sam Bog zna zbog čega raspršile po bijelom Svijetu. Svake večeri, nakon mukotrpnog cjelodnevnog rada na njivi, jedan od njih prelazi most da posjeti komšiju s druge strane rijeke. Govori mu pri tome o onome što mu se toga dana događalo, o onome o čemu je razmišljao, u pauzama dok pripaljuju cigarete povremeno bacaju pogled gore u nebesa i prizivaju prestanak padavina. Ponekad se u svome beznađu i očaju sastanu na sredini mosta, te bespomoćno posmatraju nabujalu rijeku koja prijeti da poplavi njihova polja. Razgovaraju o svemu: o ništavilu prolaznosti, o danima koji su sve kraći i noćima koje su u poznu jesen pred zoru sve studenije. Ako zamislimo da ne postoji most koji premošćava tu planinsku rijeku, onda ne bi postojala niti veza između ta dva čovjeka, svaki bi živio u nekoj svojoj stvarnosti, i ne pomišljajući da možda postoji neka druga i da bi mu koristilo i obogatilo ga da je upozna. Zatim možemo zamisliti dva grada između kojih teče rijeka, a jedini put koji vodi iz tih gradova je onaj prema mostu, koji se nalazi na rijeci, pošto je sve okolo pustinja koja nema kraja. Svakoga dana preko tog mosta prelaze ljudi, donose iz jednoga grada u drugi najnovije vijesti o onome što se kod njih zbiva, posjećuju se, preseljavaju iz jednog u drugi grad. Na pijacu, u gradu u kojem ne raste limun, svakoga jutra iz drugoga pristiže limun. Zamislimo sad da most između ta dva grada ne postoji i da je svaki grad hermetički zatvoren u sebe. To bi bili zatvoreni svjetovi o kojima se govorilo u romanima Kafke i Sabata. Kada bi uspjeli ograničiti moć ograničenih svijet bi se brzo pretvorio u kosmopolitski raj bez granica o kojem ponekad čežnjivo sanjamo. Gradimo mostove među ljudima, to je ono što čovjeka čini čovjekom, i što ga odvaja od drugih živih bića na ovoj planeti. Da nema tih mostova na Svijetu bi i dalje vladala entropija njegovog praskozorja, kakvu su živjela plemena koja nisu znala za egzistenciju drugih plemena, i za koje bi svaki susret sa drugim plemenom podrazumijevao tenziju i rat – a ne jezičnu i kulturnu razmjenu i.t.d. Da nije bilo mostova ljudi nikada ne bi upoznali okus limuna, nikad ne bi čuli jezik koji je drugačiji od njihovog. Ne bi saznali o problemima koji tište ljude s druge strane granice, o načinima na koji su oni riješili te probleme. Ne bi mogli koristiti dragocjeno iskustvo koje pripada Drugom. Nedavno sam pročitao da je velika vjerovatnoća da postoji još jedan Univerzum, koji egzistira paralelno sa ovim u kojem se mi nalazimo. Može biti da postoji milijarde tih Univerzuma, baš kao što je i svaki pojedinačni čovjek jedan zaseban Univerzum – koji nužno treba Most da bi iz tog Univerzuma iskoračio…
PUNO JE VIŠE TOGA ŠTO NAS SPAJA NEGO RAZDVAJA. PUSTIMO SUNCE U NAŠA SRCA, JOŠ NIJE KASNO. MOŽEMO ZAJEDNO – NAJBOLJE NAM JE ZAJEDNO…
Ukrajina, Gaza, Katar, svuda gori. Mostovi su i Bosni pokidani. Politika je među narodima napravila ponor dubok kao Grand Kanjon. U fokusu je ponovo Milorad Dodik koji je nedavno bio u Moskvi, a ovih dana je kod Viktora Orbana. Ne smiruje se, gori mu pod nogama. Cmizdri na ramenima svojih starih prijatelja te im pokušava objasniti dimenzije i pozadinu urote koju mu stranci pakuju. To nije sve – u oktobru slijedi nova posjeta Kremlju iako ga niko nije zvao da posjeti Moskvu. On je po nekom svom diplomatskom “bager” bon-tonu pozvao sam sebe u goste. Inače u Banja Luci život teče dalje po onoj “koga nema bez njega se može”. Bez Dodika će prema prvim reakcijama svima biti bolje. „Vrijeme je da ponovo počnemo graditi pokidane veze“, bajramska je poruka banjalučkog muftije. „Gradimo zajedništvo za bolju budućnost“, rekao je pored ostalog Muftija.
Sjajno, nije li ovo šapat Božiji?
„Ja nemam ništa protiv Bošnjaka“, izjavio je nešto ranije gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković, moji su rođaci Amel i Sanel“.
Čemu ova zapaljiva retorika u Bosni kad ima jako puno prijateljskih, rođačkih i poslovnih veza koje nas spajaju? Zašto uvijek ono „naši – vaši“, zar nije bolje kad kažemo: naša Banja Luka, naše Sarajevo ili naš Mostar…
U nastavku jedna pjesma posvećena Zlatanu Ibrahimoviću i njegovom menadžeru Mini Raioli:
STAR FOREVER – „CILJAJ U MJESEC, ČAK IAKO PROMAŠIŠ ZAVRŠIT ĆEŠ MEĐU ZVJEZDAMA“
„Život je prije svega finta, dribling, rola“, govorio je menadžer Mino Raiola. „Zlatane Ibrahimoviću kod sebe imaš od Boga dar, uz moju ćeš pomoć postati nogometna legenda i „forever star“. Utakmica nije kino – upamti „Ibra“, dalje ga sjetuje Mino. „Samo se pobjede pamte i zato: dok traje igra pretvori se u malezijskog tigra“. Nit je jablan nit je viti bor, Nit je javor niti platan – ime mu je Zlatan. Ime mu je Zlatan, a zovu ga „Ibra“. Iza njega osta slava, bravure i lovor, karijera od golema formata i kalibra. „Moraš biti čigra, fudbal nije kino“, sjetuje ga dalje Raiola Mino. „Driblinzi su važni – pobjede se pamte. Za nove golove treba spremat trojanskog zeca, a iz rukava spremno vadit asa oliti keca. Osjećaj i pregled igre je od Boga dar, uz moju ćeš pomoć biti slavljen i upamćen kao „forever star“.
Mino Raiola je bio veliki nogometni menadžer koji je dao svoj golem doprinos kod uspona Zlatana Ibrahimovića. Nije bio samo Zlatan – Njegovi puleni su bili Paulo Pogba, Norvežanin Erling Haaland kao i neki drugi velikani nogometa. Od Ugovora je zaradio preko 800 miliona EVRA, a pročuo se i kupovinom vile čiji je vlasnik nekada bio niko drugi do Al Kapone. Tečno je govorio 7 stranih jezika: talijanski, francuski, njemački, engleski, portugalski, španjolski i holandski. Mino Raiola je preminuo 30. travnja 2022. godine u 55. godini života. Neka mu je pokoj duši…
Istaknuta fotografija: Katar – grad Doha
#Doha #Izrael #Katar #Marko Raguž #Sarajevo
