PoeTris: Tri pjesme po izboru autorice.
Jakna stvari u zatvorenim kartonskim kutijama ljubazno su zamolile biti raspremljene prije sljedećeg državnog praznika kažu mogle bi pronaći svoje mjesto u stanu s ovakvim rasporedom soba ponestalo im je zraka koji još nije prošao kroz njihove otvore i pukotine nakon zadnje plastične čaše i vilice započela je s cvjetnim posuđem zatim sredstva za čišćenje drvenih površina dječja posteljina za jednostruki krevet i srebrni nakit od mame nečije mame ona prva koja više nije živa a kakve to veze ima s tim da je ona jedna majka dala ga je dalje na posljednji dan sparnog ljeta u njemu ima puno negativnih emocija ne negativnih to ne postoji neugodnih pa se mogu uzeti i oblikovati u nešto drugo naše ljeto traje vječno kao da još uvijek spava s otvorenim prozorom pri visokim otočkim temperaturama kaže trebat će mi zaklon da mladi listovi Djeteline ne presuše u čekanju toplog pljuska ona moja koja će još dugo biti živa ogrnula me smeđom novinarskom jaknom koju je nosila na dan svog prvog poljupca
Ladica moja Mama vodi mitološku borbu između kliničkog i organizacijskog pristupa dječjem plaču može me pustiti da prenamijenim svoje glasnice u komad A5 papira pa ih u obliku origami ždrala razderem otvaračem za važne dopise ili me prigrliti kao uteg za te iste vrlo važne dopise kojima se pretvara u zaokružen doživljaj velikogradskih zgrada ja sam otočka sramežljivost u ovom privremenom prostoru s mnoštvom propisa i smjernica za pravilno nošenje s biljnim suzama ako tako poželim i ne mogu se smiriti ni nakon izmjene krutih pravilnika u prostranoj ladici radnog stola može mi pripremiti smještaj s novim sustavom navodnjavanja za njega će unajmiti najbolje znanstvene novake jer se Mimoza bojim tvrde vode
Vrana najbolja prijateljica moje Mame je sijeda Vrana došla joj je na otvoren prozor dok su njezin i vanjski zrak razmjenjivali svjetonazore o civilnim i crkvenim brakovima i počela govoriti o svojem životu Vrana ima zvučno ime pa sama sebi može biti i muškarac i žena a ponekad ni jedno ni drugo kad želi biti samo još jedna obična zračna struja Vrana ima fluidno ime i voli govoriti o svom radnom vijeku i bivšim ljubavnicima kako je otvorila krojačku radnju za popravke odbjeglih vjenčanica i ukrasnih mašni i jedno i drugo se urezuje u vrat i iza sebe ostavlja i ili neki drugi veznik jer nakon svake ljubavi dolazi još nešto i još nešto i još i u ljetnim mjesecima unajmljuje po dvije pomoćnice tada svako i dobije jedno svoje i i tako u nizu i tako i Vrana ima linijsko ime i nikad nije voljela osim moje Mame kad bi joj skuhala šalicu Lipinog čaja od listova koje sam pristala otpustiti ponekad kaže da možda još uvijek želi svoju djecu kad već nas ne može naučiti letjeti
Silba Ljutak (Zagreb, 1999.) studentica je diplomskog studija psihologije i freelance prevoditeljica za engleski jezik. Piše i objavljuje poeziju i kratku prozu. Rukopisna zbirka pjesama „Normalna raspodjela“ dobiva pohvale žirija na 58. Goranovom proljeću, a zbirka „Kuća na otoku“ na 60. Goranovom proljeću. 2024. godine dobiva nagradu Goran za mlade pjesnike za rukopis „Kuća na otoku“. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje te na festivalima Rukopisi i Vrazova Ljubica. Izbor pjesama je preveden na španjolski jezik. Tu i tamo malo fotka.
#Goranovo proljeće #poetris #poezija #Silba Ljutak
