Ove nedjelje u Caffe baru „Boćar“ održan je treći „Poetkult u Boćariji“, večer poezije u organizaciji aktivistice Eliane Katarine Polić i studenta Filipa Kralja, inače novinara portala ArtKvart. Središnja tema prvog Poetkulta u novoj godini bili su novi počeci i različiti načini na koji se ljudi odlučuju ili su pak prisiljeni na iste.

Večer su započeli organizatori čitanjem autorskih pjesama potaknutih velikim promjenama koje su doživjeli u životu i kaotičnim novogodišnjim odlukama za 2024. godinu, a nakon njih scenu su preuzeli gosti. Uz Bojanu Guberac, Igora Gašića i Emanuellu Zubović, svoje su pjesme i odluke za nove početke recitirali i podijelili i riječki pjesnici Mihael Arčon, Lean Radić i Andrea Žic Paskuči. Poetkultu se pridružila i filmska i kazališna glumica Monika Romić, koja je recitirala pjesmu „Šta je na kraju“ srpskog pjesnika Duška Radovića.

Uz pjesme na hrvatskom, srpskom i engleskom jeziku, večer je obogatila i Maria del Mar Hernandez, solistica baleta u riječkom HNK-u koja je izrecitirala jednu svoju pjesmu na španjolskom jeziku, te je s Elianom Katarinom Polić, Petrom Pešutom i Mikaelom Gunterom izvela improvizirani glazbeni performans za vrijeme pauze, obogativši repertoar Poetkulta zvukovima cajóna, darabuke, drombulje i didgeridooa.

Kraljeva protestna pjesma „15 sekundi za novi početak“ bila je posvećena novom početku u kojemu su se protiv svoje volje pronašli stanovnici Siska nakon razornog potresa krajem 2020. godine, kao i nemaru države za vrijeme obnove kojoj se ne nazire kraj, ali ni konkretan početak. Uz Kralja, temi novih početaka u novom dobu Siska priključio se i vokalist Ulixa Ivan Petrić, koji je publici ispričao tešku situaciju u kojoj su se njegova, ali i brojne druge sisačke obitelji našle posljedicom ovog strašnog događaja. Svojom pjesmom „Sretna lampa“ Petrić je, na introspektivan način, dočarao scenu iz života u Sisku i iskoristio lampu kao simbolični prikaz grada na tri rijeke nakon potresa.

Novi počeci su nevjerojatno teški jer su uvijek svuda oko nas, a mi ni ne kužimo da se kroz sve što radimo zapravo stalno mijenjamo. Što se tiče nekakvog mog iskustva sa Siskom i potresom… ljudima je potreban nekakav potres ili nešto slično, što možda na prvu zvuči čudno, ali pričajući iz svojeg iskustva gdje sam preko noći izgubio kuću i manje-više bio prisiljen promijeniti apsolutno sve, mogu reći da sam čak i zahvalan na tome da sam se selio posvuda i da smo obitelj i ja krpali kraj s krajem, jer tu sam kao osoba postao jači, pametniji i bolji, upravo zbog toga jer u svemu što radimo samo trebamo izvući nešto pozitivno i dobro iz toga jer inače smo u kurcu. Moramo jednostavno naučiti kako uzeti nešto loše i shvatiti da na kraju uvijek dođe nešto dobro i pozitivno, jer samo tako idemo dalje kroz život kao ljudi i rastemo.
Ivan Petrić

Po završetku pjesničkog dijela večeri David Colledani poveo je s okupljenima pjevanje starih hitova Azre, Bajage i Filma uz pratnju Luke Verbanca na akustičnoj gitari, te je tako na dostojan način priveden kraju još jedan Poetkult, koji u svakom narednom izdanju sve više potiče raznovrsnost i eksperimentalne pristupe poeziji u opuštenoj atmosferi Boćarije.