Flim „Šlager“ žanrovski jednog od najraznolikijih domaćih redatelja Nevija Marasovića jučer je, 20. ožujka, imao riječku premijeru u dupkom punom Art-kinu. Kritika je film usporedila s filmom „Prije svitanja“ (eng. Before Sunrise) Richarda Linklatera i Kim Krizan iz 1995. godine. I to s punim pravom jer „Šlager“, iako Marasović, kako kaže, nije pogledao Linklaterovo ostvarenje koje se s istim žarom gleda i danas, zbog svoje protočnosti između protagonista na njega podsjeća.
„Šlager“ je uspješnica bez ijedne suvišne scene i riječi. Film prati bivši ljubavni par koji se susreće na Bledu kako bi zajedno napisali scenarij za film o njima. Pri susretu se otvaraju brojne rane s kojima se svatko može saživjeti, no film ipak završava s predznakom nade koja nije holivudski očekivana nego životna što je filmski osvježavajuće.
Iako film nije autobiografski, redatelj i glavni glumci Janko Popović Volarić te Lana Barić bili su u njega zajedno uronjeni imajući na umu da su glumci i koautori scenarija. Film je sniman na Bledu u vrijeme pandemije s mišlju da ga neće „izbaciti“ ako im se ne bude svidio i možda je baš to bio presudan recept za uspjeh filma. Lana Barić je na pulskom film festivalu za ulogu osvojila Zlatnu arenu koja joj je ujedno i četvrta te veli da joj svaka dođe kao iznenađenje.
„Vukli smo inspiraciju iz iskustava koje svi imamo i odnosa koje svi generalno u životu imamo. Pričali smo puno o tome što nam znače ta iskustva i bol prije svega. Nastojali smo stvarno nekako povući neke stvari koje su nas se iskreno dotakle u našim odnosima, kako smo ih rješavali i jesmo li ih rješavali uopće, koliko je repova ostalo tako da smo u tom smislu od nule kreirali i likove i scenarij. Meni je to bilo rijetko iskustvo jer inače dobiješ gotov scenarij. Bilo mi je oslobađajuće jer smo u startu tematizirali činjenicu da ako nam se ne svidi film, odnosno ako ne budemo zadovoljni s onim što smo napravili, ne moramo ga prikazati“, kazala je Barić za naš portal nakon premijere.
U razgovoru s glumicom dotaknuli smo se stigme koja i danas prati hrvatski film, a to je pitanje jezika i govora. Barić je podcrtala da je pitanje nametnutog hrvatskog izgovora kojeg nitko u praksi odnosno u stvarnom životu ne govori floskula koja se vuče godinama. „Mislim da toga u hrvatskom filmu nema već jako dugo. Zapravo je ružno i nepoštivajuće prema hrvatskom filmu da je taj diskurs ostao. Hrvatski filmovi su jako dobri što potvrđuju brojne nagrade, publika i kritika, a na kraju krajeva i plasman na hrpetinu festivala. Uspjeh hrvatskog filma s obzirom na to koliko je novaca i koliko se snima je enorman pa se samim time taj diskurs treba mijenjati zato što je to realno“, istaknula je Barić.
Glumac Janko Popović Volarić govori da su mu pojedine situacije u kreiranju filma bile bolne kao i dobrom dijelu publike tijekom gledanja. „Proživljavali smo dosta intenzivno te likove, dugo smo ih i živjeli, a bolne su teme. Kada radiš na takvom filmu, naravno da se kao i publika sjetiš nekih svojih bivših priča pa kopaš po sebi što gluma u suštini i jest.“
Da su emocije u filmu univerzalne, potvrđuje i Popović Volarić pa ne čudi da se u filmu pronalaze razne generacije. O završetku filma koji donosi plot twist protagonist filma kaže da je bila ideja da bude baš tako jer život nije uvijek klasičan happy end nego ima raznih sretnih završetaka. Film dokazuje i da ima života i nakon nametnutog holivudskog narativa koji nameće kako sretan kraj između ljubavnog para treba izgledati što „Šlager“ ne čini još jednim klišejem već punokrvnom romantičnom dramom koju zaista vrijedi pogledati.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović Tušek
