Izvorno je s Drenove, njegov je to kvart, voli se hvaliti njime, na Drenovi ga itekako dobro poznaju, ali ipak je poznatiji kao čovjek koji je nahranio generacije i generacije mladih Riječana tijekom svih 12 mjeseci. Svi mi obični ljudi ravnamo se prema četirima godišnjim dobima, za njega postoje samo dva: devet školskih mjeseci i – ljeto.
Tijekom onih devet školskih mjeseci jedan je od najomiljenijih kuhara riječkih srednjoškolaca, već i vrapci na grani znaju da su njegovi sendviči u Bountyju najveći u Rijeci. Tijekom ona tri ljetna mjeseca pretvara se u dobrog duha Kantride, bez obzira bila riječ Empeduja Beach Baru, Prasowskom, Morskom prascu ili posljednje dvije godine Vepru, njegovo ukazanje u pravilu slijedi s prvim danom školskih praznika. I nema dana kada ga na Kantridi ne možete pronaći.
Bez obzira do koje brojke stala živa u termometru, ako se to još uvijek tako kaže budući da su termometri danas uglavnom električni, kada zauzme svoju poziciju iza roštilja jednostavno mu nema ravna, naročito ako je u pitanju kakva humanitarna akcija, tek tada će dati posljednji atom snage da nitko ne bude razočaran. O Art kampu da i ne govorimo, njegov performans uvijek mora biti posljednji i uvijek mora biti najvatreniji!
Otkrit ćemo vam dobro čuvanu tajnu, njegovo je ime Željko Zekić, legendarni je on kuhar kod kojega po završetku radnog vremena rado dolaze i neki viđeniji riječki chefovi, ali nikad mu to nije predstavljalo neki poseban pritisak. Kako i bi, tako jednostavnog, a skromnog chefa teško da negdje možete pronaći. A koliko je skroman najbolje će posvjedočiti sljedeće: baš u trenutku kada je nedjelja postala ponedjeljak, dakle točno u ponoć, dobri duh Kantride pohvalio se svojim najbližim prijateljima da je upravo navršio 46. rođendan. Onako, kao da mu je neugodno pohvaliti se da je nastupio njegov dan u godini.
– Nema darova? Pa što ako nema darova, to je čisti materijalizam, a to nisam ja, ustvrdio je Željac.
E, pa, sretan ti rođendan dobri naš Željko, želimo ti da ostaneš tako skroman, da još mnoge godine riječki školarci uživaju u najvećim sendvičima u gradu i da nam još dugo godina ne odeš s Kantride jer Empeduja, Prasowski, Prasac i Vepar bez tebe ne bi bili isti!
