Danas je Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Na radiju slušam Andreja Plenkovića kako se hvali brojkama, prekrasno zvuče ti postotci, statistika je prokleto dobra stvar u dnevno-političke svrhe. Slušam i resornog ministra Marina Piletića, njegovo nabrajanje civilizacijskih iskoraka ove Vlade tjera mi suzu na oko. Plačem od sreće, znam da su u mnogim zemljama svijeta osobe s invaliditetom građanke i građani drugog reda, uglavnom potpuno obespravljeni i nevidljivi, ali ne i u Hrvatskoj. Hrvatska je zemlja za sve svoje ljude!
Dobro, ako ste osoba s invaliditetom možda nećete moći ući u 95 posto institucija, možda se nećete moći služiti javnim prijevozom, možda prije umrete nego vam na vrata dođe osobni asistent ili rješenje o inkluzivnom dodatku, možda vam država “sjedne” na imovinu, možda svoje dijete nikad nećete moći upisati u školu ili vrtić, možda nikad ne doživite da vam netko ponudi pomoć kada se nađete pred naizgled nepremostivom preprekom, možda vam dijete srednjovjekovnom metodom zaključaju u neki sobičak jer nema se vremena, možda vam na spomen riječi inkluzija nastane grop u grlu, ali zanemarite sve to. I budite sretni, radujte se svakom novom iskustvu, pomislite koliko gube svi oni ljudi koji nikad neće imati prilike iskusiti vaše frustracije, vaša ograničenja, pogrdne poglede i posprdne komentare… I nemojte se ljutiti kada naiđete na nekog ljubomornog kretena koji vas mrzi jer imate osigurano parking mjesto u šoping centru. Zapamtite, ma koliko gorak bio, život ponekad zaista može biti lijep!
Dakle, sretan Međunarodni dan osoba s invaliditetom svima koji slave i svima koji se tako osjećaju!
Ilustracija preuzeta s Facebook profila Lukrecije Tomušić
#inkluzija #Međunarodni dan osoba s invaliditetom
