U Galeriji Juraj Klović u petak navečer otvorena je samostalna izložba riječke umjetnice Tatjane Masterl „Obzori i dimenzije“, koja kroz nekoliko ciklusa povezuje crtež, sliku, skulpturu i instalaciju u vrlo skladnu cjelinu, pritom neprestano ispitujući odnos linije, prostora, sjene, odraza i percepcije.
Izložbu su otvorili predsjednik HDLU-a Rijeka Damir Šegota, kustosica Jasna Rodin i sama autorica, a večer su glazbenim nastupom obogatile Anita Primorac i Marina Mrazovac, koje su izvele i pjesmu „Tko zna“.
Radovi predstavljeni u Galeriji Juraj Klović nastajali su tijekom duljeg razdoblja i pripadaju različitim ciklusima, no na jednom mjestu vrlo jasno pokazuju ono što Tatjana Masterl već godinama razvija kao vlastiti likovni jezik – strukturu sastavljenu od mnoštva sitnih elemenata koji se povezuju u cjelinu.
– Zapravo se uvijek radi o strukturi, o nekim malim djelićima koji tvore cjelinu, bilo u crtežu, bojom u slici, u skulpturi ili instalaciji. To je neko moje polje interesa koje je postalo moj osobni izričaj i traje već dosta godina. Svaki put mi nešto novo otkrije i odvede me u nekom drugom smjeru, nešto se novo pojavi i ideja raste kao cjelina, rekla je Masterl nakon otvorenja.
Upravo je taj odnos dijela i cjeline možda i najlakši ključ za ulazak u „Obzore i dimenzije“. Na zidovima i u prostoru galerije izmjenjuju se radovi iz ciklusa „S druge strane“, „Prolazi i prijelazi“, „Slučajno i podsvjesno“, kao i skulpture i instalacije u kojima crtež više nije ograničen na plohu.
Kako je istaknula Jasna Rodin, linija kod Masterl izlazi iz papira, ulazi u prostor, prekida se pa ponovno uspostavlja. Posebno je naglasila finoću konstrukcija koje volumen pretvaraju u prostorni zapis sastavljen od praznina, sjena i refleksija.
U radovima iz ciklusa „S druge strane“ rezovi, otvori i izdignuti dijelovi papira stvaraju svojevrsnu dvostrukost plohe, pri čemu svjetlo i sjena postaju ravnopravnim dijelovima rada. Sličan princip nastavlja se i u skulpturama od žice, u kojima linija postaje volumen, a volumen se kroz sjenu i odraz ponovno vraća gotovo crtačkoj gesti. Postavljene na zrcala, skulpture dobivaju još jednu, imaginarnu dimenziju.
Važno mjesto u radu Tatjane Masterl zauzimaju intuicija i nesvjesno. Slučajan otisak, nepravilnost linije ili neočekivan odnos forme i prostora nisu pogreške koje treba ukloniti, nego mogu postati početne točke za daljnji razvoj rada.
Na kraju galerije nalazi se i „Odlazak“, intimna instalacija u kojoj rasuti komadići gline postaju tragovi prisutnosti, sjećanja i onoga što ostaje nakon odlaska. Rad simbolički govori o odlasku majke i djevojčice, a upravo njegova jednostavnost i suzdržanost pojačavaju emocionalnu snagu prizora.
Masterl je priznala da joj i samo postavljanje izložbe predstavlja novu fazu stvaranja.
– Treba postaviti izložbu, treba i to smisliti. Neki su radovi baš nastali promišljanjem ovog prostora. Tako da je zapravo svaki rad danas djelić cjeline, rekla je umjetnica, zadovoljna načinom na koji su radovi međusobno i s prostorom Galerije Juraj Klović uspostavili novi odnos.
„Obzori i dimenzije“ ne djeluju kao niz zasebnih ciklusa postavljenih jednih uz druge, nego kao prostor u kojem se crtež, žica, papir, sjena, ogledalo i praznina neprestano nadopunjuju.
Izložba ostaje otvorena do 9. listopada.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
