U Galeriji suvremene umjetnosti Grobnik Tea Lovrić predstavila je izložbu „Pokušaj odmaka“, novu etapu svojega kontinuiranog istraživanja apstraktnog slikarstva. O procesu nastanka radova, postupnom udaljavanju od pejzaža, odnosu slikarstva i poezije te potrebi za promjenom govori u razgovoru koji otkriva koliko je za njezin rad važan upravo put od prvog impulsa do konačne slike.
Diplomirala si na Grafičkom odsjeku zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, a danas se intenzivno baviš apstraktnim slikarstvom. Kako je došlo do tog prijelaza? Je li se dogodio postupno ili postoji neki konkretan trenutak ili iskustvo koje te usmjerilo prema slikanju? Koristiš li još uvijek grafičke tehnike u svom radu ili si se posljednjih godina od njih odmakla?
– Slikarstvo je uvijek bilo prisutno u mojem stvaralaštvu, a rekla bih da su me grafičke tehnike dodatno potaknule na slikarstvo. Pogotovo ako govorim o drugoj godini studija, kada smo se bavili tehnikom litografije. U litografiji je moguće izvesti nešto strogo crtački, ali i slikarski. Tada je došao i COVID-19, kada smo svi bili u svojim domovima, i u tom periodu zapravo uvodim boju u svoj rad, koji je već bio istraživanje apstrakcije, no češće kroz neke pravilnije, geometrijske oblike.
Trenutno se ne izražavam u grafičkim tehnikama. Čekam ispravnu motivaciju za grafiku. Zadnji put bila je to grafička mapa „Korelacije“, u kojoj sam akvatinti i bakropisu pristupila kao slikarstvu. Postupno sam gradila kompoziciju, bez predloška. Smatram da moja sljedeća grafička mapa mora biti konceptualno drugačija od „Korelacija“.
Tvoje se slikarstvo kroz vrijeme mijenja, iako određene karakteristike ostaju konstantne, prije svega intenzivan i vedar kolorit te oslonac na ideju pejzaža. Raniji su radovi uglavnom imali otvorenije kompozicije, dok se u novijim radovima pojavljuje veća zatvorenost, ali i nemirniji odnos između pojedinih elemenata. Kako bi opisala taj razvoj? Što ti je bilo važno postići ranije, a što istražuješ danas?
– Mislim da mi je ranije bilo važnije da slikam pejzaž u proljeće, da ideja planine sadrži nešto od planine i da kompozicija bude otvorena jer je riječ o pejzažu. Sada to češće zatvaram, zanima me što okvir čini u kompoziciji. Pokušavam se udaljiti od pejzaža puževim koracima.
Na tvojim je slikama vrlo jasno vidljiv proces njihova nastanka. Slojevi boje, mrlja, poteza, prekrivanja i intervencije ostaju prisutni na površini. Budući da slikaš bez konkretne reference, kako izgleda put od prvog impulsa do konačnog rezultata? Koliko ti je pritom sam proces važan?
– Uvijek se trudim ostaviti nešto od prijašnjeg sloja, odnosno ono što je dovelo do sljedeće intervencije. Nekad mi se čini da rješavam sudoku u kojem je crtovlje vrlo nepravilnih oblika, a brojevi možda nisu ispravni. Mislim da pogrešan potez stvara puteve, pogotovo kad je riječ o apstrakciji. Početna faza procesa obilježena je određivanjem atmosfere, nakon toga slijedi puno pokušaja i pogrešaka. Dogodi se da se atmosfera u potpunosti izmijeni. Proces je vrlo važan, a osluškivanje rada neizostavno.
Tvoja posljednja serija, koju izlažeš u Galeriji suvremene umjetnosti Grobnik, nosi naslov „Pokušaj odmaka“. Naslov je podložan različitim interpretacijama te se može tumačiti kao odmak od prethodnog načina slikanja, od svakodnevice, od vanjskih okolnosti ili možda od vlastitih obrazaca. Što „Pokušaj odmaka“ znači tebi? Od čega se pokušavaš odmaknuti i koliko u tome uspijevaš?
– „Pokušaj odmaka“ predstavlja odmak od prethodnog načina slikanja. To je nastavak istraživanja apstrakcije, ali pojam promjene stalno mi sjedi na ramenu. Ponekad uspijevam, ali dogodi se da napravim sliku koja me uistinu podsjeća na neku postojeću.
U slobodno vrijeme baviš se i poezijom, a tvoji slikarski radovi također imaju određenu dozu lirskog karaktera. Kako povezuješ ta dva oblika izražavanja? Utječe li pisanje na tvoj pristup slikarstvu i pronalaziš li u njemu inspiraciju za svoje radove?
– Poezija i slikarstvo komuniciraju uglavnom na nesvjesnoj razini. Bilo je trenutaka kada bih naslikala nešto inspirirano tekstom i obrnuto, ali rijetko. Ponekad se na platnu i pojavi tekst, ali pokušavam ta dva vida stvaralaštva ne miješati.
Aktivno sudjeluješ i u projektima oslikavanja vanjskih prostora, a baviš se ilustriranjem glazbenih albuma i literarnih djela. Kako se taj rad razlikuje od onoga što radiš na platnu? Mijenja li se tvoj pristup kada radiš prema tuđoj ideji, tekstu ili glazbi i utječu li takvi projekti na tvoje slikarstvo?
– Trudim se prilagoditi tuđoj ideji, a pritom zadržati vlastiti rukopis. Hoće li se on vidjeti u pozadini ili dominantnom motivu, manje je važno. Čak mi se više sviđa izazov kada moram izaći iz vlastite zone komfora.
Imaš li novih projekata na vidiku, postoje li neke ideje koje želiš provesti u djelo, a do sada za to još nisi imala prilike?
– Mogu samo najaviti izložbu u studenome u Galeriji Kolekcionart u Zagrebu, koja će uistinu biti odmak.
Istaknutu fotografiju snimio Kristian Sirotich
#Galerija suvremene umjetnosti Grobnik #Kaštel Grobnik #Pokušaj odmaka #slikarstvo #Tea Lovrić
