Na Filozofskom fakultetu u Rijeci je jučer, 17. travnja održana treća po redu tribina o postavkama i značenju konzervativizma te o filozofskim, etičkim i političkim temeljima. Govornici koji su raspravljali o navedenoj temi bili su izv.prof.dr.sc. Marija Selak Raspudić i prof.dr.sc. Elvio Baccarini.
Na početku same tribine konzervativizam je definiran u užem smislu kao jedne od mogućih političkih ideologija i pogleda te u širem smislu kao stava koje društvo zauzima prema različitim manifestacijama koje ga zahvaćaju.
Po pitanju filozofskih perspektiva na opću misao konzervativizma, spomenuta je kritika ljevice po pitanju autoriteta koji su deklarirani na desnici pri čemu je naveden tekst „Tiranija nestrukturiranosti” u kojem se govori kako se u pojedinim nestrukturiranim tendencijama povezanima s lijevim spektrom javljaju autoriteti koji su najčešće u pozadini i kao takvi nisu odmah primjetni. Navedena je i antropološka dimenzija konzervativizma i liberalizma po pitanju ljudske prirode, pa se tako uz konzervativizam vezuje antropološki pesimizam prema kojem ljudi trebaju različita pravila i zakone kako ne bi „otišli” u krivu stranu za razliku od antropološkog optimizma koji se vezuje uz liberalizam, prema kojem kultura može predstavljati okove koji onemogućuju čovjeku da ostvari svoj potencijal. Ispitivala se ekvivalencija pojmova liberalizma i ljevice iz marksističke perspektive koja kritizira ekonomska obilježja liberalizma, a uz to i zbog njegove snažne povezanosti uz zakone pri čemu se otvorila mogućnost promatranja liberalizma u sklopu desnog spektra.
Uz konzervativizam vrlo se često povezuje i tradicija, pa je u tom okviru navedeno kako postoji navada uzimanja privilegiranih komada povijesti na temelju kojih se gradi tradicija kao što je slučaj s Velikom Britanijom i veličanjem viktorijanskog doba što dovodi do pitanja kako uopće treba definirati tradiciju i koju uopće uzeti kao temelj s obzirom na to da je svaka od njih jednom bila inovacija. Istaknuto je kako je istina da je svaka od njih jednom bila inovacija, ali nije svaka inovacija postala tradicijom. Napredak u znanosti doveo je do otkrivanja atomske bombe i drugih tehničkih inovacija koji mogu rezultirati apsolutnim uništenjem tako da je ideja konstantnog napretka stavljena na promatranje te je znanje upravo odgovor za suočavanje s ovim problemom. Dodatni aspekt o kojem se razgovaralo jest što se uzima kao dio tradicije jer se primjerice u Engleskoj viktorijansko doba uzima kao privilegirani komad povijesti dok se neke druge prakse zanemaruju, a ni sama tradicija ne mora biti vezana nužno uz konzervativizam jer se ista može pojaviti i kod ljevice.
Raspravljalo se i o mogućnosti korištenja konzervativnih vrijednosti u svrhu vlastitih interesa u kontekstu populizma pri čemu je orijentacija prešla na svjetski politički poredak i SAD. Tako bi se sadašnjeg predsjednika SAD-a moglo promatrati ne kao konzervativnog već kao političara revolucionarnog tipa čija se obilježja mogu vidjeti s obzirom na njegov nastup i odnos prema svijetu. Spomenuto da populizam sam po sebi ne mora biti loš, iako se njime skupljaju jeftini politički poeni, jer populistički orijentirani političari mogu približiti svoju misao ljudima čije se potrebe znaju zanemarivati u sklopu političkog sustava. Osim populizma koji može instrumentalizirati konzervativizam korišten je i primjer krajnje desnice koja koristi istu osnovu kako bi si omogućila dolazak i ostanak na vlasti te zaštitu svojih interesa. Iako suvremeni konzervativizam nije isto što i radikalna desnica, ima puno političara koji će se predstaviti kao konzervativni samo kako bi postigli ono što žele.
Posljednja tema bio je hrvatski konzervativizam i može li ga se definirati na kulturnoj ili filozofskoj osi. Napomenuto je da se u Hrvatskoj mogu pronaći kvalitetni konzervativni filozofi poput prof.dr.sc. Nevena Sesardića. Ipak, pitanje hrvatskog konzervativizma i dalje ostaje otvoreno s obzirom na pojedince koji ulaze u politiku misleći da mogu nešto ostvariti kao i one koji se nisu iskazali u nekim drugim područjima posla te su preko stranke dobili svakojake privilegije. Dodatno, moguće je pratiti dosta nekonzistentnosti i licemjerja kojih u ozbiljnom konzervativizmu nema. Iz druge perspektive moglo bi se govoriti o ontološkom statusu konzervativizma s obzirom na mladost hrvatske demokracije. Naime, profiliranje „pravog” konzervativizma dolazi u onim zemljama koje imaju dugu tradiciju demokracije. U slučaju Hrvatske, unatoč jakoj vezanosti uz naciju, možemo pratiti „uvoz” određenih pojava što se može vidjeti na primjeru „molitelja” koji se javno okupljaju na trgovima dok je običaj hrvatskih vjernika da se okupljaju u crkvama što je dio neokonzervativnih praksi koje nisu dio tradicije na kojoj se generalno govoreći konzervativizam postulira.
Jedan od govornika, profesor Elvio Baccarini, djeluje na Filozofskom fakultetu u Rijeci gdje se primarno bavi pitanjima etike i političke filozofije u sklopu kojih je objavio brojne znanstvene radove i knjige. Profesor je doktorirao na Sveučilištu u Trstu, a bio je i dekan na riječkom Filozofskom fakultetu. Profesorica Marija Selak Raspudić hrvatska je bioetičarka i nezavisna saborska zastupnica koja je studirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirala. Autorica je mnogih znanstvenih članaka objavljenih u domaćim, ali i stranim publikacijama. Kao nezavisna zastupnica u Hrvatskom saboru djeluje od 2020.
Tribina je održana u sklopu ciklusa „The Real Talk” u suradnji s Odsjekom za filozofiju i Studentska udruga „Furija”. Ovaj ciklus obuhvaća rasprave o suvremenim temama koje su izrazito aktualne kako na lokalnoj, regionalnoj i državnoj, tako i na svjetskoj razini. Prvi dijalog koji je održan uključivao je govor o Charlieju Kirku, pitanju slobode govora i njegovim granicama, dok je drugi bio orijentiran na pitanje manosfere kao „pokret za muška prava” ili toksična muškost. Govornici prve rasprave bili su prof.dr.sc. Nebojša Zelič i prof.dr.sc. Neven Sesardić, dok su na drugoj sudjelovali prof.dr.sc. Snježana Prijić-Samaržija te riječki duhovni glazbenik Andrej Grozdanov.
Konstruktivni dijalog o konzervativizmu donio je sa sobom detaljnije informiranje šire javnosti o navedenom pojmu, donio filozofski kut gledanja na ovaj fenomen od strane oba govornika, potaknuo pitanja o definiciji konzervativizma kao filozofskog ili kulturnog u hrvatskom kontekstu, o tome što točno smatramo tradicijom i kako ona postaje dijelom konzervativnih tendencija, kako konzervativne vrijednosti mogu biti instrumentalizirane u sklopu populističkih i drugih politika.
Na tribinu se odazvao pristojan broj ljudi koji su prisustvovali ovoj raspravi te na taj način dali podršku i poticaj studentima za daljnju organizaciju i progovaranje o suvremenim društevno-političkim temama.
Istaknuta i ostale fotografije: Karmen Ćaleta Car
#konzervativizam #Real talk
