Ući u neki grad ne znači samo fizički naći se u urbanoj cjelini sa svim onim što je čini. Ući u grad znači još nešto; ući u vrijeme, zakoračiti u prošlost što kola njenim ulicama, ogleda se u arhitekturi, diše u pročeljima kuća i zgrada, naći se u kvartovima s drevnim imenima. Jednostavno, ući u grad tako znači suočiti se s topografskim naslijeđem iz prošlosti.
Topografska imena našega Sušaka vuku svoje podrijetlo još iz starih vremena. Neka su još i danas u uporabi, neke je prekrilo i samljelo vrijeme zaborava, a neka su prisutna, no za njih se rabe novija imena. Sva ta imena pridavana kvartovima na Sušaku kazuju mnogo o duši ljudi i naroda što ih je stvorila. Njih nije potrebno mijenjati nasilnim putem kako se koja vlast ustoliči (toga smo svjesni i u nedavnoj našoj povijesti kada su se takve stvari događale širom Hrvatske), nego pustiti i paziti na tradiciju. Neka od imena spominjana još u 17. st. navodi u svom djelu „Povijest grada Sušaka“ i dr. Andrija Rački poput Raskrižje i Drenovac, Kačjak i Dolac, Voljak (odnosno Goljak), Lokva (danas nedaleko od škole „Trsat“), Rupno, Njivica (kod Podvežice), Mašunica (posjed podno sv. Križa), vinogradi Dražica i Tisovac te vinograd Luke, potom Kosovo, Kumovac, Ledina, Sinokoše, Jugovo, Plase itd. Zanimljiv je toponim Miševo selo. Bilo je to selo što se smjestilo odmah kraj groblja jer je posjed pripadao nekom kmetu zvanom miš. Možda je jadničak nosio taj nadimak poradi poruge pa je u narodu čitavo selo prozvano njegovim nadimkom. Nadalje, imena na Trsatu i Sušaku koja autor navodi su Brajda, Brajdica, Studenci, Lučica, Marijin Dolac, Furlanovo, Marganovo uz „Harteru“, zatim Orehovica što je noviji toponim jer je njeno izvorno ime Žakalj (ondje je nekoć stajao i mlin istog imena), a današnjim imenom Orehovica krstio ju je izgleda general Vukasović, graditelj Lujzijane po prastarom hrastu koji se nalazio uz gradsku mitnicu. Sva ta imena govore nam o karakteru i ekonomskoj formaciji njenih žitelja. Većina imena agrarnog su podrijetla ili topografije zemljišta ili su nazivana po imenima ili prezimenima vlasnika posjeda. To nam govori da je to područje, istina, bilo dijelom urbana cjelina već u 17 i 18. st. , no s jakom dozom agrarnog tipa. Bolje rečeno urbano-agrarni tip naselja u začetku što će već u 19. st. prijeći u urbs. Na Podvežici egzistira od davnine toponim Tihovac, posjed obitelji Lupis, a toponim postoji i danas. Današnja sv. Ana nekoć je bila Zandonatovo tridesetih godina 18. st. jer je vlasnik posjeda bio neki Silverij Zandonatti. Također na Podvežici na Kalini u prvoj polovici 19. st. postojao je posjed, preciznije rečeno vinograd Paravića Polikarpija te se zemljište nazivalo Paravićevo, a toponim se sačuvao do danas. Izgleda da je neki predak Paravića koji se istakao u borbi protiv Osmanlija, dobivši za zasluge od samog cara Franje II imanje Čabar da bi se potom preselio u Primorje i naselio na Sušaku. Paravići su bili štokavskog podrijetla i nekad su nosili prezime Sekulić, a bit će da su bili iz južnih predjela u zaleđu Dalmacije. Moguće da su bili i ortodoksne konfesije jer to je učestalo prezime u pravoslavaca koja je s vremenom prešla na katolicizam. Na Podvežici spominju se i posjedi Viovo i Seemenovo čiji su vlasnici bile obitelji tih prezimena. Na Trsatu na Strmici postojalo je i zaseok Zajčevo i Morasovo. Vlasnik prvog bili su roditelji skladatelja Ivana Zajca, a drugo je posjedovao profesor hrvatske gimnazije u Rijeci Franjo Morasi. Iza današnje osnovne škole Trsat bio je posjed nekog Francuza zaostalog poslije napoleonskih ratova te se nazivao Francuzovo.
Za kraj ovog teksta o staroj topografiji Sušaka i Trsata treba spomenuti i priču o Krimeji, odnosno kako je nastalo ime koje je u uporabi sve do današnjih dana. Oko tog imena do danas kolaju mnogobrojne priče i varijante, a radi se o sljedećem. Godine 1856. na Krimeji je izgradio kuću neki Adam Ricotti. Uz nju je izgradio i malu kulu s natpisom Krimeja. Te je godine završio Krimski rat. Budući da je u to vrijeme to bio svjetski događaj, ljudi našega kraja zanimali su se za tok rata, kao i za pad Port Artura u rusko-japanskom ratu pedesetak godina kasnije. Ljudi su tada simpatizirali sa slavenskom idejom i Rusima pa je dotični imenovao svoju nastambu Krimeja ne znajući da će ime postati i uvriježiti se na čitavo okolno područje i biti očuvano do danas u imenu kvarta Krimeja.
Istaknuta fotografijea: Marta Ožanić
#Grad #imena #kvartovi #Rijeka #toponimi
