Knjižnica je prvenstveno mjesto gdje stanuju priče. Fantastični svjetovi, dnevnički zapisi, fragmenti povijesti, znanstvene teze, autofikcije, priručnici, raštrkane misli o budućnosti, ljubavi, tjeskobi, politikama i djetinjstvu. Kada bi sve to izišlo s papira u stvarnost i uprizorilo se u obliku kreative, razgovora, dijeljenja i učenja, nastala bi prelijepo kaotična mješavina koja spaja generacije, interese i metode. Točnije, nastala bi Ljetna priča iz Benčića.
Jučer je zaokruženo treće izdanje Ljetne priče koja je Art-kvart Benčić tijekom srpnja pretvorila u žarište radionica, književnih susreta, panela i kulturnih sadržaja, u doslovnoj manifestaciji ponude u kojoj ima “za svakoga ponešto”. Čar ovakvog formata i besplatnog, pristupačnog i svestranog programa je među ostalome u tome što određeni sadržaj ne mora nužno biti predviđen za ciljanu publiku. Stvorio se prostor za slobodu pokušaja i istraživanja, prema željama i mogućnostima. A mogućnosti je, činilo se, bilo beskonačno.
Ljetna priča nije bila slobodna i svestrana samo po pitanju sadržaja, nego i po pristupu, lokaciji i rasporedu, neki su se susreti odvijali ranim jutrom, drugi su uplovili dublje u noć, a treći su omogućili da se paralelno na svega nekoliko metara udaljenosti odvijaju različiti programi. Potonje su bili momenti koji su pogotovo donijeli onaj osjećaj ispunjenosti i pripadanja, živosti na čiji se manjak često žalimo u našem gradu tijekom ljetnih mjeseci.
No osim osjećaja gdje je dovoljno samo biti i vidjeti, i zbog toga osjetiti zadovoljstvo, poanta svega bila je prisustvovati i stvoriti iskustvo. A kada to poželi učiniti više ljudi istovremeno, ponekad desetak a ponekad stotinjak, to iskustvo postaje zajedničko. Susreti u stvarnom, fizičkom svijetu koji nude mogućnost povezivanja i smislenog provođenja slobodnog vremena zvuče kao osnova funkcioniranja jednog grada, no nastojanja da se stvori takav val interesa i dinamike ljeti često ostanu nedorečena. To nije bio slučaj s Ljetnom pričom iz Benčića: ona je u svom osmišljavanju i provedbi imala glavu i rep, a opet je nudila prostora za spontanost i nepredvidljivost.
Neke su večeri bile rezervirane za gledanje filmova, neke za susrete s autorima i pripovjedaonice. Kiselilo se povrće, “speed dejtalo” o povjerenju, crtalo stripove, šetalo kvartom promatrajući murve, kolažiralo nostalgiju, izrađivalo pizzu, razmišljalo o budućnostima… Opušteno i jednostavno, a bez površnosti ili brzanja. Sve su to tragovi koji ostaju, u Art-kvartu kojeg smo do relativno nedavno samo zamišljali i priželjkivali.
“Odradili smo još jednu priču iz Benčića. I nije poanta u tome što je ljetna i što je naša nego jer je ovako neobična i najpotrebnija. Ovo je priča o našim postavkama.” GKR
Istaknuta fotografija: Gradska knjižnica Rijeka
#art-kvart Benčić #Ljetna priča iz Benčića
