U petak, 26. travnja, u Art-kinu Croatia, u sklopu Impulse Festivala, održana je riječka premijera glazbeno dokumentarnog filma „Sav taj pank” redatelja Slobodana Simojlovića
Film prati razvoj punk scene na području bivše države te se radnja paralelno odvija u četiri grada – Rijeci, Novom Sadu, Beogradu i Ljubljani. Propituje se status panka kao, kako glazbenog, tako i životnog pravca, uz povlačenje paralele s njegovim statusom danas. Posebno je dojmljivo to što film prati i perspektivu policajca te njegovo gledište, što je u tom kontekstu rijetko viđeno.
Na riječkoj su premijeri, uz mnogobrojnu publiku, prisustvovali redatelj i scenarist Slobodan Simojlović i dizajner zvuka Aleksandar Zoričić, koji su se prije filma obratili publici, pri čemu je redatelj istaknuo kako je Rijeka „izuzetno zanimljiva za snimanje. To je jedini grad na svijetu u kojem je moguće snimiti sve, od priče o Brooklynu do priče o Sovjetskom savezu”, našalio se Slobodan Simojlović. Film je, na mnogobrojne pankere svih generacija u Art-kinu, ostavio snažan dojam te je po završetku popraćen ovacijama.
„U vrijeme godišnjice panka, 40 godina od nastanka panka, na prostoru bivše Jugoslavije pojavilo se mnogo filmova o panku, iz raznih uglova. Najčešće su to uglovi novinara, reportera, ponekad i ugao nekog starog pankera. Ovo je jedan film koji je dobrim djelom zasnovan na policijskoj arhivi. Ovaj film dobrim je djelom iz ugla policajca te o tome kako su policajci tada vidjeli pank, kako su vidjeli moguće prijetnje panka. S druge strane, to je jedna zanimljiva kombinacija toga kako su zapravo nastajale prve organizacije koje su bile izvan sistema. Ovdje je bio Savez socijalističke omladine pa čak i ako ste išli u neko kulturno-umjetničko društvo, sve je bilo jako dobro organizirano, nadgledano. Prve neke slobodne organizacije u kulturi su zapravo te organizacije bendova, odnosno organizacije pank bendova. Ovdje je bilo zanimljivo kako u tom trenutku, kada postoje neke izolirane radio stanice, omladinske radio stanice ili novine, zapravo nastaje veza unutar Jugoslavije. Kako nastaju te komunikacije, kako se to događalo, kako se to prenosilo, kako su ti ljudi putovali, kako su saznavali jedni za druge i čitav niz mehanizama koje je državni aparat pokretao u tom trenutku ne bi li cijelu tu stvar nadgledao i ispitao koliko su zapravo svi ti ljudi organizirani protiv tadašnjeg sistema” rekao je Simojlović te na pitanje kako on to pamti dodaje:
„Ja sam tad bio učenik osnovne škole i motivacija mi je bila i to što sam proveo dvije noći u policijskoj stanici, jer sam tada imao jedan mali bedž Sex Pistols i to je odmah bio znak da je netko negdje pisao grafite, da je netko pisao slovo A. Onda je počela i ta priča da pankeri crtaju kukaste križeve, to je objaveljno na nekoj sjednici komiteta i onda su oni ispitivali nas, tadašnje osnovnoškolce… To je bilo nama dosta interesantno, da smo mi u fokusu… na primjer da su nas tajno fotografirali dok smo na tim pank okupljalištima, da su imali naše fotografije, da su dobro poznavali svakoga od nas. Zamislite sada društvo u kojem policija prati neke teenagere. Ja sam tada imao nepunih 14 godina, kada se to dogodilo. S druge strane, naravno, ta naša fascinacija. Prvi ljudi koji su govorili nekim našim jezikom, a da nas dobro razumiju su dolazili upravo iz Rijeke. Nama je ta narodna pjesma, kada vas privedu, pa se vi osjećate kao da vam je nanijeta neka nepravda… to je nama, ako i postoji nešto na toj ploči Novi punk val, nešto što smo slušali… mislim, i danas je imam i ne mogu opće pustiti tu pjesmu. Toliko je izrabljena. Ili Vjeran pas budućeg Leta 3. Kada vidite sve te scene, onda vam ti ljudi postaju značajni. Onda vam ti ljudi postaju neka braća na ulici. Onda imate potrebu da komunicirate. Birali smo na neki način heroje i da smo dobro izabrali pokazuje i taj otklon od 40 godina. Svi ti ljudi su nekako zanimljivi bez obzira na to što su danas. Jesu li učitelji razredne nastave ili direktori nekakvih poduzeća.”
Istaknuta i ostale fotografije: Aleš Suk
#Art-kino #Impulse Festival #pank #Punk #Sav taj punk
