“Hrabri Eneja, da sad mi i Jupiter glavom
zajamči plovidbu sretnu, i njega bih nazvao lažcom.
Valovi se podigli silni, odasvuda huje i huče,
kako zapad se crni, a nebom se oblaci mute.
Ovoj borbi odoljeti nećemo moći, slutim kraj i
zadnje nam brojim minute.
Nego popustimo Sudbi što od nas toliko je jača,
neka nas vodi kud hoće, pa pođimo mirno za njome!”
VERGILIJE (Stihovi iz „Enejide“)
Babilon – Berlin i lude “dvadesete”
“Jesen je drugo proljeće u kojem svaki list je cvijet”, zapisao je negdje Alber Kami”. Čari naše maglovite sarajevske pozne jeseni uzdrmala je vijest iz koje saznajemo kako izvjesni Edin Forto planira uvesti umjetnu inteligenciju u državne institucije. Na Arktiku se topi takozvani “glečer sudnjeg dana”, u velikom smo zajtnotu. Otpočela je i bitka za Grenland, nešto se očigledno golemo iza brda valja. Trampova USA se poput goleme sante leda odlomila od kopna i sada pluta bez plana i cilja na olujnom moru. Treba nam “strateški odgovor”, tu nema nikakve dileme. Premda nikada nije ostavljao dojam ozbiljnog političara, Forto poduzima jako rizične poduhvate a svoju stranku pretvara u “stranku opasnih namjera”. Budući da tehnologija umjetne inteligencije već odavno u ilegalnoj formi vršlja našim društvom, prvi korak koji bi Forto trebao da uradi jeste da te forme zloupotrebe umjetne inteligencije stavi pod neku zakonsku regulativu. Ako ništa bilo bi neophodno formirati tim eksperata koji će istražiti na koji se način umjetna inteligencija infiltrirala u ilegalne strukture BH društva. Znamo iz medija da kriminalne mreže koriste razne aplikacije za dilanje droge, ali to je samo vrh ledenog brijega, kada je u pitanju ilegalna upotreba moderne tehnologije, koja još uvijek u strukturama sustava nema čak ni adekvatnu dijagnostiku, koja bi takve slučajeve prepoznala i adekvatno tretirala. U mostarskom Kliničkom centru se hvale kako uz pomoć umjetne inteligencije postižu uspjehe u liječenju nekih bolesti. Vidite, ako je umjetna inteligencija “ medicinski lijek” onda taj lijek mora biti verificiran od Agencije za lijekove BiH. “A zašto bi mi u ovoj sferi morali uraditi nešto kad drugi nisu uradili ništa”, pita se mlađahni Nihad Uk. I tako, dok naši stratezi gataju “hoće li-ili neće” padoše snijegovi bijeli – zametoše Nihada Uka i grad nam cijeli. “Ako želiš sliku budućnosti onda zamisli čizmu kako gazi ljudsko lice, i to zauvijek, govorio je George Orwell.
Naravno, sve se glasnije šapuće i o velikoj zamjeni stanovništva. Brojke ne lažu, nešto se na tom planu već dešava i to u biblijskim dimenzijama. Prema tvrdnjama Ilona Maska velika zamjena stanovništva se već dogodila. Uistinu šokantno. Mask dalje veli da Brisel, kao glavni grad EU, više nije belgijski, jer je od ukupnog broja briselske djece koja trenurno tamo žive 73 % rođeno van Evrope. Statistički pokazatelji u Berlinu su još porazniji. Sa njima se, prema pisanju pojedinih portala, uopće ne smije izaći u javnost jer bi na Nijemce djelovali “uznemirujuće”. Ima naravno u ovim pričama puno maglovitog. Nije to nikakvo čudo, i evropski Njujork ima svoje “teorije zavjere”. Za ove, po njemačku naciju, katastrofalne demografske pokazatelje je najkrivlja bivša kancelarka Angela Merkel. Postoje indicije o kojima se za sada tek šapuće, po kojima je Angela Merkel sa svojim “BND stratezima” projektirala veliku migransku krizu (2014.-2015.) uz pomoć prekookenskih partnera koji su svoje usluge bogato naplatili od tadašnjih “ajkula” sa berlinskog Postdamer Placa (Potsdamer Platz Berlin). Ne znam, teško mi je u ovo povjerovati. U svakom slučaju veliki BIG-BANG tek slijedi, a on sa sobom nosi i velika povijesna repriziranja. Opet su u modi “lude dvadesete”. Na pozornici je sve isto kao prije stotinjak godina. Berlinske noći su beskrajno duge, a dani bez nade da će biti bolje. TV serija Babylon Berlin je veliki hit, što je bilo i za očekivati. “Evropski Njujork”, kako su Berlin nekada zvali, ponovo blista starim sjajem. Sveti Vito Korleone i njegovi BlackRock boys su vladari iz sjene i čvrsto drže konce u svojim rukama. Države nema ni u tragovima, jer su je poslali na “službeno putovanje”. Svi pričaju o velikom ratu koji kuca na vrata. Annalena Bearbock, bivša njemačka šefica diplomatije, onomad kaza: Krieg ist nur sieben stunden von Berlin entfernt”. Bila je u pravu, udaljenost “7 sati od ukrajinskog fronta” i nije neka udaljenost. Sada je rat već kudikamo bliže Berlinu. Gradnja zaštitnih bunkera je ponovo u modi. Privatne kuće u Njemačkoj su danas nezamislive bez dobro ukopanog betonskog podruma. Hoće li to biti dovoljno jaka zaštita kada budu okolo praskale supersonične rakete, teško je reći. Jedan mudri i premudri veli: Spasenje nam možda još jedino može donijeti “jezik koji ne razumijemo i narod koji ne poznajemo”. Ako smo pali bili smo padu skloni, kazuje veliki pjesnik pa nastavlja: „Treba živjeti dva života. Jedan prema naprijed i jedan duboko unazad u prošlost. To će vas učiniti tako, – tako širokim…“ Možda je tajna življenja zapravo u tom udvostručavanju, u umnogostručavanju činjenica života – jer na koncu konca ne umiru ljudi nego svjetovi. Ima li Berlin “plan B”? Možda je bijeg u djetinjstvo alternativa, tko će ga znati. Djetinjstvo je jedna zemlja, potpuno neovisna od svega. Jedina zemlja, u kojoj ima kraljeva, prinčeva i princeza. Zašto ići u izgnanstvo? Zašto ne postati stariji i zreliji u ovoj zemlji?… Vrijeme djetinjstva u odraslom čovjeku je jedna zasebna zona, u kojoj vlada dijete, koje nije istovjetno sa njegovim trenutnim „Ja“. To je jedna čudesna enklava duha. Ali da li je to tako sa ukupnim ljudskim životom? Možda samo jedan nepalski Buda može da živi živote u nizu, na principu prekidanja kontinuiteta između životnih etapa, kao što i sam sadržaj života biva praskom jedne granate iznenada prekinut i zaustavljen kao ptica u letu. Prah smo u svemiru – jedan svijet dobijemo, a drugi izgubimo. U Briselu još uvijek cvrkuću ptice – je su li to one iste ptice, teško je reći. Bilo kako bilo, jedno je sigurno – “EU” više nije za volanom historije, a to je još manje vlast u Berlinu. Pogotovo ako znamo da je “kaiser” Franz Beckebauer već odavno otplovio na drugu obalu i otišao u nepovrat. Sve je nekako bilo lakše dok je on bio živ.
Vratimo se početnoj temi. Do nas dolaze vijesti da programi umjetne inteligencije kreiraju novinske članke, prevode tekstualne sadržaje, da se koriste u predizbronoj kampanji, ali sve je to još uvijek nekako u sferi rekla-kazala. Ali šta je medijski i politički prostor jedne male kolapsirajuće kolonije na rubu Evrope, kakva je Bosna i Hercegovina? Takozvane “banana državice” nemaju takoreći nikakvu infrastrukturu, a ako je imaju u nekom obliku, ona nije njihova, nego je instalirana spolja. Naša stvarnost je zona sumraka u koju je prodrla ta internacionalna tehnologija, koja je ovladala javnim prostorom, bez ikakve odgovornosti prema domaćim ljudima, jer je i ne mora imati, pošto mi oficijelno nismo integrirani u taj internacionalni sustav (Evropsku Uniju i eventualno Nato). Na taj način se spomenuta tehnologija ubacila u zemlje Trećeg svijeta širom planete. Cilj je da se u javni prostor ubaci tehnologija kojom se upravlja iz globalnih centara, premda zvanični sustav tih slabašnih država poput Bosne nije integriran u njihove institucije. Priča, kao i svaka druga priča ove vrste, ima svoju predhistoriju. Evo šta je Alber Kami pisao u svoje vrijeme: “Naš zadatak kao ljudskih bića jeste da iznađemo nove principe koji će umiriti beskrajnu bol slobodnih duša. Moramo zakrpiti ono što je pocepano, ponovo učiniti pravdu zamislivom u svetu koji je tako očigledno nepravedan, dati smisao radosti još jednom narodima koje je mizerija ovog veka otrovala. Prirodno, to je natčovečanski zadatak. Ali natčovečanski je termin za zadatke za koje nam treba mnogo vremena da ih ostvarimo, samo to. Onda, spoznajmo naše ciljeve, uz umni post, čak i ako sila nabaci pažljivo ili ležerno lice kako bi nas zavela. Prva stvar je ne očajavati. Ne slušajmo previše one koji tvrde da dolazi kraj sveta. Civilizacije ne odumiru tako lako, pa čak i ako naš svet treba da se uruši, ne bi bio prvi. Zaista je tačno da živimo u tragičnim vremenima. Ali previše ljudi meša tragediju i očajanje. “Tragedija”, rekao je D.H. Lorens, “predstavlja veliki udarac za mizeriju.” Ovo je zdrava i neposredno primenjiva misao. Danas postoje mnoge stvari koje zaslužuju takav udarac. I onda sam nakon svega u dubini zime, najzad sam shvatio da u meni leži nepobjedivo ljeto”. Vidite, u međuvremenu se nije promjenilo puno toga. Uprkos iskustvima predhodnih generacija postasmo male ribice upecane u veliku mrežu, gdje nam se isisava zadnji atom krvi i energije. U tom procijepu se odvijaju brojne zloupotrebe, jer lokalni ljudi bivaju izmanipulirani od strane tih velikih globalnih tehnofeudalaca. Na tom principu djeluje i umjetna inteligencija u Bosni i Hercegovini. Ta tehnologija je sveprisutna, ona je ovladala psihologijom masa, a neuropsihijatrija naše zemlje nema adekvatne lijekove ni dijagnostiku za moguće zdravstvene poremećaje, koje ta tehnologija može izazvati. A sasvim izvjesno je da izaziva zdravstvene probleme, razne vrste ovisnosti o virtuelnom prostoru i dehumanizaciju i depersonalizaciju ličnosti, što su samo neki od brojnih simptoma i poremećaja. Još uvijek imamo neke prevaziđene standarde u medicini, koje baštinimo još iz one potonule, nekadašnje države. To je jako ozbiljan problem, jer vidimo da velike sile kakva je Amerika, koja je ovdje prisutna sa svojom vojnom infrastrukturom, nisu uvijek transparentne kada je u pitanju primjena raznih vrsta biološkog, nervnog i drugog oružja. Nekad se upotrebljavaju zabranjena sredstva, za čije postojanje zna samo američka vojska. Tako se šapuće da postoje aparati koji djeluju na nervni sistem potencijalne žrtve napada. Taj nesretnik osjeti da mu se nešto dešava, ali ne može dokazati o čemu se radi. Nus pojave napada takvim aparatima mogu biti incidentno ponašanje žrtve, praćeno agresivnošću, sumanutim postupcima. Naša neuropsihijatrija takve incidentne pojave stavlja u jednu od tih par desetina zastarjelih dijagnoza i tako ih tretira, bez da i sama ima adekvatne informacije o porijeklu nervnog oružja, koje ima američka ili neka druga vojska velikih sila. Primjena vojnog oružja te vrste je još uvijek stroga tajna, čak i u samim zemljama odakle te vojske dolaze. Samo oni znaju kako određena sredstva djeluju i kakve nus pojave i zdravstvene probleme izazivaju kod ljudi. Njihova primjena u slabo informiranim i nerazvijenim kolonijalnim zemljama nema adekvatan tretman u samom policijskom i medicinskom sustavu tih zemalja. Jednostavno oni ne znaju o čemu se radi, jer metode specijalnog rata vojno superiornih sila njima nisu poznate. U tom pogledu se također mogu zapazati velike mogućnosti zloupotrebe, a zvanične ustanove zemlje kakva je Bosna i Hercegovina su jednostvano nespremne na suočavanje s takvim izazovima. Ako se pojave neki primjeri napada takvim oružjem na nekog od nepodobnih građana, oni to često prikriju nekom svojom zastarjelom pshijatrijskom dijagnostikom. Umjetna inteligencija se ubraja u takva oružja globlanih tehnofeudalaca, jer samo oni znaju za tajna djelovanja, kada je u pitanju utjecaj na psihologiju masa. Osnivač Facebooka Mark Zuckerberg je studirao psihologiju i kompjuterske nauke. On jako dobro zna kako ta društvena mreža djeluje na psihologiju korisnika. Neželjena dejstva se nakupljaju na “rubove ekrana”, bez adekvatne reakcije zvanične medicine. Na taj način je navedena tehnologija hipnotizirala cijelu planetu. Naš medicinski sustav je previše trom i previše sporo reagira da bi mogao adekvatno stati u kraj nizu zloupotreba, koje takve tehnologije donose sa sobom. Tako da je “futuristička vizija” Edina Forte komična i inicirana je dnevno-političkim zbrajanjem poena. On to vidi kao jedan korak dalje u modernizaciji zemlje koja prati pristup sjevernoatlanskim integracijama. Forto je na svu sreću odustao od planova da umjetnu inteligenciju bez adekvatne zakonske podloge instalira u državne institucije jer bi nas to uvelo u jednu vrstu mentalnog ropstva, koje može trajati decenijama. Olako “obećana brzina” za jednu tako ozbiljnu stvar. A umjetna inteligencija jeste ozbiljna stvar. Pravi korak ministra Forte bi bio “organizirana pobuna protiv umjetne inteligencije”. Ona bi kao takva morala rezultirati raskrinkavanjem širokog spektra zloupotreba, koje bi trebalo objelodaniti i na njih staviti neki zakonski okvir. Policijskim agencijama i našem pravosuđu moramo dati alat u ruke kako bi se borili protiv ove pošasti. Vlada Italije je nedavno uvela zatvorske kazne za zloupotrebu umjetne inteligencije. Moramo žurno donijeti adekvatne Zakone jer je u naš medijski i politički prostor spuštena tehnologija globalnih tehno-feudalaca, koji preko nje žele zagospodariti našim dušama. Žele uspostaviti mentalnu kontrolu nad nama, dok realna stvarnost gubi obrise demokratskog društva, pretvarajući naše gradove u prave male konc logore, kojima se upravlja uz pomoć tehnologije. Edin Forto ne treba uvoditi umjetnu inteligenciju u našu stvarnost, jer je ona već duboko infiltrirana u nju, već bi kao nadležni ministar trebao raditi na tome da se raskrinka ilegalno djelovanje takve tehnologije. Mojmir Babaček, znanstvenik iz Praga, je napisao tekst “Upozorenja UN: Moguće ukidanje ljudske slobode i demokratije pomoću nurotehnologija / Otvoreno pismo svjetskim medijima”. Iz tog teksta bismo mogli sažeto navesti sljedeće informacije: Rad nervnog sistema kod čovjeka zasniva se na električnim strujama, a informacije u mozgu se prenose frekvencijama nervnih impulsa. Nervni sistem funkcionira slično digitalnom sistemu ili kompjuteru, pa se tako može i povezati s njim. Ako se na ljudski mozak usmjere impulsi određene frekvencije, moguće je vještački izazvati aktivnost neurona. Neurotehnologije su jedna savim nova vrsta oružja, koje se zasniva na djelovanju na nervni sistem žrtve. Barack Obama je 2013 godine stimulirao istraživanje “U. S. BRAIN” na polju neuronauke koje se odvija do danas u više od 500 laboratorija. Njena upotreba se zasniva na kršenju ljudskih prava i podsjeća na metode “ispiranja mozga”, koje se ostvaruje putem neuromodulacionih uređaja. Neke vrste neurotehnologija mogu izazvati poremećaje ličnosti i utjecati na mentalno zdravlje. U izvještaju savjeta za ljudska prava UN-a je zapisano: “Invazivni stimulatori mozga koriste se već decenijama i implatiraju se širom svijeta u liječenju neuroloških stanja. Međutim, primjene “čip tehnologije” sve više prevazilaze medicinsku oblast. Jedna kompanija je nedavno razvila siguran interfejs za komunikaciju “snagom misli” i sprovodi velika testiranja ove tehnologije koja se može implantirati u mozak kroz krvne sudove. Druge kompanije već reklamiraju “kozemtički” nevidljive implante koji bi omogućili korisnicima da upravljaju računarima i mobilnim uređajima sa bilo koje lokacije.” Na tom principu se zasniva i podmuklo dejstvo umjetne inteligencije na nervni sistem. U brojnim manifestacijama svoje primjene, veliki dio te tehnologije ostaje izvan radijusa praćenja zvaničnog sustava države, izazivajući brojne neželjene efekte i poremećaje kod ljudi, a posebno je izložen nervni sistem. Na taj način se odvija prikriveni proces redizajniranja psihologije pojedinca i čitavih naroda, kako bi se modelirala podobna tijela, kojima se na taj način jednostavnije može upravljati iz nekih “nepoznatih”, vanjskih centara. Primjera pojedinačnih napada nervnim oružjem ima jako mnogo. Neki od tih napada ostaju neprepoznati i nezapaženi, na način da se smještaju pod kategoriju neke druge pojave. U tom smislu su neurotehnologije, koje su jako bliske tehnologiji umjetne inteligencije, posebno u segmentu “Čitanja misli”, još uvijek jedno dosta nepoznato i neistraženo polje, posebno u procesima ilegalne primjene.
#Marko Raguž #Pisma iz Sarajeva
