Na Krasici i na Grobniku u tijeku je Svjetsko prvenstvo u castingu! Ha, uhvatili smo vas u neznanju, ne znate što je to casting? Znate? Mislite na onaj casting kada su je u pitanju proces odabira i dodjele uloga glumcima, plesačima, ili možda casting za modele i sigurno se pitate kako bi se u tome moglo održavati svjetsko prvenstvo. U pravu ste, to nije taj „sport“. A ako ste slučajno pomislili na „casting kauč“ može vas samo biti sramota. Ništa od toga.
Dakle, na Krasici i na Grobniku u tijeku je Svjetsko prvenstvo u castingu! Casting je u ovom slučaju jedna od disciplina sportskog ribolova, sve je tu identično kao i u pravom ribolovu, jedino što se na ovom natjecanju riba – ne lovi!
Pa što je onda casting? Casting je sport koji simulira ribolov bez ribe. Natjecatelji koriste ribolovne štapove i role te s pomoću njih izbacuju utege ili umjetne mušice prema zadanim metama ili na što veću daljinu. Postoje tri glavne discipline: preciznost (gađanje kružnih meta različitih udaljenosti), daljina (bacanje utega što dalje) i muha (bacanje umjetne mušice prilikom čega se ocjenjuje i tehnika i preciznost).
Cilj ovog sporta je pokazati vještinu, tehniku i kontrolu nad priborom, a ne uloviti ribu. Naravno, casting je priznat međunarodni sport pod okriljem International Casting Sport Federation (ICSF).
– Hrvatski sportski ribolovni savez ima strašnu podršku prema casting disciplini jer mi unutar Saveza imamo 11 različitih disciplina, a unutar jedne discipline osam različitih kategorija. Casting je najstarija disciplina u našem Savezu, natjecanja su započela 1954. godine, prvo natjecanje održano je na obalama Save u Zagrebu. Do dan danas nismo ugasili tu disciplinu i uvijek imamo zainteresirane natjecateljice i natjecatelje u svim kategorijama. Imamo i natjecateljski sustav, ligu, imamo i kup Hrvatske u castingu, reći će Vladimir Sever, predsjednik Hrvatskog sportsko ribolovnog saveza, koji je nositelj organizacije ovoga zanimljivoga natjecanja, koji je na Krasici i na Grobniku okupio osamdesetak natjecatelja i natjecateljica iz 18 zemalja svijeta.
Hrvatska je već jednom bila domaćin Svjetskom prvenstvu u Castingu, podsjetit će predsjednik Saveza da je prije 15 godina skup najboljih svjetskih castingaša održan u Novom Vinodolskom, oni koji su se sada iznova okupili na ovim našim prostorima oduševljeni su i organizacijom i uvjetima. Doduše, malo su bojažljivo pogledavali prema nebu, poput Japanca Akihika Sakurala, koji je na Krasicu potegao iz Osake, ili Amerikanca Alexandera Kallala, njemačko-mađarskog porijekla, rodni grad kojega je Jacksonville na Floridi. Alexander se na Krasici svesrdno trudio pomoći Kineskinji Xiaoyan Song, kojoj je ovo natjecanje bilo prvo veliko u karijeri. Tako je to u castingu, ali sport je oduvijek bio najjače oružje za gradnju mostova, svjetska geopolitička situacija nema nikakve veze s preciznošću u bacanju udica ili u bacanju udica u dalj.
Neke reprezentacije koje su došle u Primorsko-goransku županiju, uživaju apsolutnu potporu u svojim zemljama, primjerice Česi imaju gotovo pa profesionalan pogon i nekoliko tisuća aktivnih natjecatelja. U Hrvatskoj je situacija ipak drugačija, što se ni na koji način nije odrazilo na rezultatima.
– Istina, neke zemlje od ovdje prisutnih imaju više tisuća natjecatelja i natjecateljica, u Hrvatskoj je u pitanju tridesetak ljudi koji se bave ovim sportom. Uzimajući to u obzir rezultati su iznimni. Casting bi u nekoj doglednoj budućnosti mogao postati i olimpijski sport, neki razgovori su već obavljeni, postoji inicijativa, a kako će okončati to ćemo vidjeti. Je li teško ostvariti vrhunski rezultat u castingu? Bilo kojim se sportom čovjek bavi sve je pitanje posvećenosti i treninga. Tako je to i kada je casting u pitanju, to je sport koji zahtjeva jako puno vremena i rada, zaključit će Vladimir Sever, predsjednik Saveza.
Veliki obol u organizaciji ovog natjecanja dali su i ljudi iz Primorsko-goranske županije, Sportsko-ribolovni savez PGŽ-e jedan je od suorganizatora, casting u PGŽ daleko je od popularnog sporta, ali to ne znači da rezultatski i organizacijski na bilo koji način kaskamo za ostatkom Hrvatske ili čak za ostatkom svijeta. Evo, prvu medalju za Hrvatsku na Krasici je osvojio Marino Turk, ovaj svestrani čabarski ribolovac viceprvak svijeta je u disciplini preciznost.
– Posljednjih godinu dana radimo na projektu organizacije, dali smo si maksimalno truda da bismo sve ovo uspjeli organizirati na zavidnom nivou. Naš cilj je bio napraviti Svjetsko prvenstvo koje će biti za pamćenje i primjer drugima, jer samo tako na lijep i dostojan način možemo predstaviti i ovu disciplinu, ali i naš sport i našu Primorsko-goransku županiju. Mi ovdje u našem kraju imamo vrhunske natjecatelje, možda sam casting i nije toliko raširen, ali ova disciplina sigurno ima budućnost. Malo kaskamo kada je u pitanju ulaganje i podrška države, odnosno lokalne zajednice, ali zahvaljujući našoj upornosti, volji i ljubavi prema tom sportu uspijemo to nadoknaditi i napraviti vrhunske rezultate, rekao je Leonard Vesel, predsjednik Sportsko ribolovnog saveza Primorsko-goranske županije.
A svi oni koji su u četvrtak bili na Krasici mogli su se uvjeriti kakva je vještina potrebna da bi se osvojila medalja na Svjetskom prvenstvu. Marino Turk je osvojio srebro, osvojio bi ovaj Čabranin i zlato da mu u ključnom trenutku finala nije zakazao mehanizam, morao je osloboditi udicu, pritom je izgubio dragocjeno vrijeme i ponešto bodova na račun vremena. Što se tiče preciznosti tu je bio besprijekoran, bez promašaja s bilo koje pozicije.
– Pukao mi je najlon, sve mi se malo zapetljalo, a tu sam izgubio na vremenu jer sam morao sve spojiti natrag. Osvojio sam maksimalan broj bodova, ali izgubljeno vrijeme me je na kraju koštalo zlata. Je li bilo nervoze? Pa čak i nije previše. Dugo sam u ovom sportu, tako da mi je ovo postala rutina. Žao mi je što nisam osvojio zlato, ali tako se dogodilo, rekao je Marino Turk.
Da je na Krasici kojim slučajem bilo ponešto mladih navijača, casting bi u Primorsko-goranskoj županiji već sutra ima ponešto natjecatelja više, nevjerojatna je lakoća kojom je ovaj Čabranin pogađao udicom u polegnutu metu.
– Da, morat ćemo učiniti nešto da malo populariziramo ovaj sport. Mene je u ribolov privuklo društvo, počeo je jedan prijatelj, ja sam krenu za njim i tako smo ostali u tome. I to traje već dvadesetak godina. U ribolovu sam rekreativno, u castingu natjecateljski. I da, mora se trenirati, oprema baš i nije najjeftinija, ali kad imaš opremu, onda ti za treniranje castinga i ne trebaju neki preveliki uvjeti. Dovoljno je pronaći jednu livadu, zaključit će Marino Turk.
Ako ste se kojim slučajem sada zainteresirali za casting, navratite u petak i subotu na Grobničko polje. Jamačno se nećete razočarati.
Fotografije snimio Kristian Sirotich
#Casting #Grobničko polje #Krasica #Marino Turk
