Prikazivanjem kultnih Metastaza redatelja Branka Schmidta i međunarodno zapaženog filma kratkog metra U šumi riječke redateljice Sare Grgurić u četvrtak 2. svibnja u Art- kinu Croatia otvoren je Mjesec našeg filma. Riječ je o manifestaciji kojom Hrvatski audiovizualni centar svibanj posvećuje proslavi domaće kinematografije
Tradicija započeta lani s ciljem obilježavanja 15 godina HAVC-ovog djelovanja nastavlja se i ove godine projekcijama istaknutih filmskih ostvarenja hrvatskog filmskog stvaralaštva, a programi u sklopu Mjeseca našeg filma provode se u kinima diljem države. Art- kino Croatia tim povodom u svibnju nudi sedam filmskih blokova, prvi od kojih je bio prikazan jučer uz gostovanje redatelja Branka Schmidta i mlade redateljice Sare Grgurić. Filmsku je večer otvorila Marta Ban uz uvodni razgovor s redateljima. Okupljenoj su publici redatelji otkrili neke od detalja nastanka svojih na programu prikazanih djela te najavili projekte kojima se trenutno bave.
Metastaze, film snimljen prije 15 godina koji je u međuvremenu stekao kultni status zahvaljujući maestralom hvatanju zeitgeista posttranzicijske Hrvatske prikazom četvorice navijača Dinama, ovom je prigodom bilo moguće pogledati na filmskom platnu te čuti detalje njegova nastanka od samog redatelja Schmidta:
„Metastaze su na neki način krik i bijes, ne samo moj, već i književnika Ive Balenovića koji je napisao roman Metastaze. Za ekranizaciju se Metastaza natjecalo 7-8 režisera, a kako je Balenović prava na knjigu prenio na izdavača, tko će dobiti pravo na ekranizaciju odlučivalo se po principu tko da više. Ja sam imao sreće da sam imao bogatog producenta zahvaljujući kojem sam osigurao pravo na knjigu, mislim da prava na ekranizaciju nijednog romana u Hrvatskoj nisu toliko koštala. Razlog zašto sam se toliko uhvatio za Metastaze je to što sam pročitavši roman shvatio da Balenović misli isto što i ja- da put kojim ova država ide i sve što se događa je potpuno kriv. Da mi idemo k vragu.”
Kazao je Schmidt, potom opisavši proces pisanja scenarija filma:
„Ivo Balenović i ja uhvatili smo se pisanja scenarija. Napisali smo 150 verzija i ništa- nismo našli ključ. Kako sam bio i ostao veliki prijatelj s Ognjenom Sviličićem, našim istaknutim režiserom i scenaristom, zamolio sam njega te je on scenarij napisao u pet dana. To je fenomenalno- ja koji sam adaptirao od Sokola, od Đuke Begovića, od Kušanovih pripovjedaka, ja nisam našao ključ, a Ognjen Sviličić to je učinio u pet dana. U tom što je on napisao, mi smo izmijenili možda 10 posto. Specifična je stvar što se procesa adaptacije tiče to što ne postoji univerzalni ključ. Kao i uvijek u umjetnosti, morate biti otvoreni i kad vidite da ne ide, ne ići glavom kroz zid, nego tražiti rješenje. To je rješenje za Metastaze ponudio Ognjen Sviličić.”
Osim što je roman Metastaze ekraniziran u vidu filma, poslužio je i kao predložak za uspješnu kazališnu predstavu. Zašto smatra da su sve adaptacije romana kvalitetne i uspješne, Schmidt pojašnjava sljedećim:
„Sva tri medija kojima se prikazuje narativ Metastaza- i roman, i predstava i film, učinila su to izrazito uspješno zahvaljujući iskrenosti i poštenju kojim je Ivo Balenović pisao, zahvaljujući načinu na koji je predočio krik i bijes, nemoć generacije koja odlazi k vragu i shvaća da nema budućnosti. Krik nemoći i razočaranje u državu.”
Schmidt je otkrio da je trenutno u pripremi treći dio Metastaza. Nakon uspješnice ZG 80, filma iz 2016. koji prikazuje protagoniste u radnji smještenoj 10 godina prije događanja iz kultnih Metastaza, trenutno se priprema i treći dio narativne niti koja govori o četvorici Dinamovih navijača.U kontekstu filmova koji se nastavljaju na priču prikazanu u Metastazama, Schmidt ističe izuzetnost uloge koju pritom igra glumac Rene Bitorajac:
„Ne postoji film na ovu temu bez Renea Bitorajca i bez Krpe. Krpa je ono što je magnet. On je fenomen zahvaljujući Balenovićevom oblikovanju lika, ali i zbog glumačkog umijeća Renea Bitorajca. Bitorajac je bio poznat više po serijama u kojima je glumio, kao zabavljač. Mi smo zajedno napravili tri filma- Metastaze, Ljudožder vegetarijanac i A bili smo vam dobri, a za sva je tri filma Rene Bitorajac dobio Zlatnu arenu u Puli za najbolju mušku ulogu. Mi smo tandem režisera i glumca vjerojatno najbolji u povijesti hrvatskog filma, vrlo rijetko režiser i glumac uspiju funkcionirati tako dobro i napraviti to što smo napravili Rene Bitorajac i ja. On je čudo od glumca, ne mogu vam reći koliki je užitak raditi s njim. On je uvijek korak ispred mene- sve što domislim, on uvijek ima ideju koja je bolja. Po meni, on je definitivno hrvatski glumac broj jedan.”
Uz Schmidta je na uvodnom govoru u večer sudjelovala i riječka redateljica Sara Grgurić, koja je okupljenima dobila priliku predstaviti svoj film U šumi, završni rad preddiplomskog studija režije na Akademiji dramske umjetnosti. Kratkometražni je studentski film U šumi doživio veliko domaće, ali i međunarodno priznanje, od čega valja istaknuti ono na filmskom festivalu u San Sebastianu. Filmska je kritika prepoznala talent mlade riječke redateljice i spretnost kojom vizualno predočuje narativ filma, a ovom je prilikom Grgurić opisala okolnosti u kojima je snimila svoj film:
„U Šumi je zapravo film o odnosu između dvoje, ljudi koji se raspada, a oni to još uvijek nisu spremni iskomunicirati. Ideja je došla tijekom korone u trenutku kad sam trebala diplomirati. Stigao je lockdown i bili smo u nemogućnosti snimati u uvjetima koji i inače jesu kakvi jesu kada ste student. Dobili smo zadatak snimiti film sa što manje ljudi film. Nazvala sam svoje najbolje prijatelje glumce pitala ih hoće li ići sa mnom u moj Gorski kotar u kuću mog djeda i sa mnom snimiti jedan film o odnosu. Puno smo se zajedno družili, istraživali, imali glumačke probe i tako je nekako došlo do ove priče o nemogućnosti komunikacije unutar jednog odnosa.”
Grgurić je najavila i na čemu trenutno radi. Njen diplomski film kojim sada završava drugu godinu diplomskog studija režije igranog filma uskoro izlazi iz montaže, a dobila je i sredstva HAVC-a kojima će u lipnju snimati film kratkog metra na granici između igranog i eksperimentalnog. Također, Grgurić se osvrnula i na svoj srednjoškolski film Ja sam ljubav, pritom istaknuvši privrženost koju gaji prema riječkom Art- kinu:
„Za svoj sam srednjoškolski film Ja sam ljubav odlučila intervjuirati što više različitih ljudi u Rijeci- od trans osoba, časnih sestara, djece iz vrtića, i s njima razgovarati o tome što je zapravo ljubav. Prikazivanjem sam tog filma dobila svoju prvu premijeru u Art- kinu i to mi je jedna predivna uspomena. Art- kino će uvijek biti moje sigurno mjesto i mjesto na kojem ću uvijek, nadam se, prikazivati svoje filmove. Zbog Art- kina ću i snimati svoje filmove jer je ovo najbolje mjesto za gledati film.”
Na Grgurić se nadovezao Schmidt te sljedećim riječima zatvorio razgovor održan prije početka projekcije filmova:
„Imate najljepše kino u Hrvatskoj. Ovo je biser – čuvajte ga, ne dajte ga nikome jer ovakvih mjesta je nažalost u Hrvatskoj ima sve manje. Mi ga u Zagrebu više nemamo, prema tome svaka čast svima koji brinu o ovom kinu i koji ga drže ovako posebnim kakvo je.”
Mjesec našeg filma tijekom svibnja će na platno Art- kina donositi vrhunske naslove istaknutih ostvarenja domaće kinematografije, a ulaz je na sve programe u sklopu Mjeseca našeg filma za sve članove i članice Filmskog kluba Art- kina besplatan.
Istaknuta i ostale fotografije: Aleš Suk
