Početkom 19. stoljeća glavnu kontrolu stanja opasnosti od požara na terenu imao je gradski dimnjačar.On je barem šest puta godišnje trebao obići sve kuće u gradu i prijaviti sve nepravilnosti kao i sve opasnosti. Gradske vlasti su, na njegovu prijavu, tada određivale što treba ispraviti ili zabranjivali uporabu nečega.
Važniji dokument koji se sačuvao iz tog doba je o Raspis Tršćanskog magistrata br.8992 od 11. listopada 1828. u kojemu se utvrđuje da se IX. članak Pravilnika o požarima od 30. ožujka 1826. ima vladarskom voljom smatrati istovjetnim članku 7. od 31. prosinca 1817.s obzirom na broj i učestalost čišćenja dimnjaka. Običnim riječima kazano, to znači da se obični dimnjaci normalnih peći imaju čistiti svaki mjesec, oni pak gdje je plamen intenzivniji svaka dva tjedna, te na koncu dimnjaci zanatlija koji intenzivno koriste plamen, svakih osam dana.
Važan je i drugi takav raspis, br.784 koji je na današnji dan 1830. izdan za Trst, ali vrijedio je i u Rijeci. U njemu se propisuje da se znak za uzbunu kod požara daje pucnjevima iz topa s kaštela, što se u doba bure ponavlja svake dvije minute, toliko dugo dok se bubnjanjem alarma nije proširio kroz cijeli grad. Ako pak požar prvi spaze s carskog lučkog čuvarskog broda, prije nego li su ispaljeni topovski pucnji s kaštela ili počelo bubnjanje u gradu, oni s broda oglasit će se pucnjevima topa najvećeg kalibra, također u razmacima od dvije minute, toliko dugo dok se ne oglasi top s kaštela.
Izvor: Vatrogasci Rijeka
#alarm #povijest #Rijeka #top #vatrogasci
