Na današnji dan 1874. Dr. Josef Koettstorfer dostavio Gradskom poglavarstvu izvještaj o analizi vode riječkih izvora. Od predloženih sedam, Poglavarstvo je prihvatilo analizu dvaju izvora: Mustaccione i Sasso Bianco. Koettstorfer je predložio da se mjerenja ponove nakon sušnog perioda na jednom od ova dva izvora te da se prošire na Lešnjak i Zvir, što je i prihvaćeno
Krajem 19. stoljeća, Rijeka je doživjela veliki procvat. Ekonomski napredak omogućio je podizanje društvenog standarda, što je rezultiralo izgradnjom infrastrukture poput kanalizacije, vodovoda i uvođenjem električne struje. Također su izgrađene škole, obdaništa, gradske biblioteke i osnovana nova društva. Među tim društvima, posebno se isticao Klub za prirodne znanosti (“Naturwissentschaftlichen Club in Fiume/ Club di scienze naturali in Fiume”), koji je od 1896. godine izdavao Priopćenja koja su sadržavala značajne znanstvene radove, uključujući i “Izvještaj o kemijskoj analizi vode iz Zvira i o bakteriološkom ispitivanju iste, kao i vode javnih bunara u Rijeci” profesora Dr. Koettstorfera s c. i kr. Pomorske akademije iz 1888. godine.
Rijeka se od srednjeg vijeka opskrbljivala vodom iz vlastitih bunara unutar gradskih zidina i iz izvora poput Lešnjaka, izvora u vrtu Persich, kod Sjemeništa i Mustaccione. Unatoč obilju pitke vode, nehigijenski uvjeti unutar zidina predstavljali su potencijalnu opasnost po zdravlje stanovništva, što je potaknulo kemijsku analizu nekoliko izvora nakon epidemije kolere 1873. godine.
Nakon ispitivanja, voda iz Zvira pokazala se kao dobra za piće, što je potaknulo razmatranje o izgradnji vodovoda. Analizom kemijskih i bakterioloških svojstava vode te njenim poređenjem s vodom drugih izvora, zaključeno je da je voda Zvira prikladna za vodovodni sustav, iako su se pojavljivale povremene mutnoće.
Prvi javni vodovod u Rijeci je izgrađen 1894. godine, a na Sušaku čak 1885. godine. Izvor Zvir se isticao kao glavni izvor pitke vode za grad, a kasnije je postao temelj vodovodnog sustava.
Izvor Zvir je najizdašnije izvorište u Rijeci, snabdijevajući vodom veći dio grada i okolna područja. Voda dolazi iz dubine ljevkaste udubine na brdu Sv. Katarina, te se formira mirno jezerce koje otječe u Rječinu.
Izvor Zvir, lociran na desnoj obali Rječine, bio je mjesto na kojem je izgrađena prva crpna stanica 1884. godine. Speleoronilačkim istraživanjima, prvi put 1929. godine, utvrđeno je da se izvor nalazi ispod strme stijene, a crpna stanica je i dalje u funkciji.
Crpna stanica konzervirana je u njezinom prvotnom obliku. Sačuvane su i stare pumpe koje danas više nisu u funkciji. Napravljen je ankes na postojeću staru građevinu koji je u potpunosti moderan, ostakljeni objetk kojim je natkriven izvor i gdje se nalaze nove pumpe za vodu.
