Posljednji ovogodišnji Radni sastanak u organizaciji Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine održan je u prostorima Galerije suvremene umjetnosti Grobnik, potvrdivši još jednom vrijednost ovog jedinstvenog edukativno-kulturnog formata koji već godinama spaja razgovor, umjetničku praksu i neposredni kontakt s publikom. Program se realizira uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Rijeke, kao i uz kontinuiranu podršku Općine Čavle i Primorsko-goranske županije.
Radni sastanci zamišljeni su kao otvorena platforma za razmjenu znanja i iskustava, mjesto susreta umjetnika, kustosa, teoretičara i publike, ali i kao prostor u kojem se suvremene umjetničke prakse promišljaju u širem društvenom i kulturnom kontekstu. Upravo je takav bio i završni susret ove godine, čiji je središnji događaj bio razgovor i koncert audiovizualnog dua JMZM – Josipa Maršića i Zorana Medveda.
Razgovor s autorima moderirao je Ivo Bogović, koji je apostrofirao iznimno bogat i raznolik opus dvojca koji već više od trideset godina djeluje na domaćoj i međunarodnoj sceni. JMZM potpisuju tridesetak albuma, glazbu za film, kazalište, suvremeni ples, dječje predstave, a široj javnosti posebno su poznati po Operi Industriale, glazbenom predlošku za otvorenje programa Rijeka – EPK 2020.
Njihovi glazbeni korijeni sežu u punk i rock, no vrlo su rano krenuli prema eksperimentalnim, ambijentalnim i soničnim istraživanjima. Kako su sami duhovito primijetili, netko je davno rekao da su za dobru glazbu dovoljna i manje od tri akorda – a oni su dokaz da je zvuk sam po sebi često dovoljan materijal za izgradnju snažnog umjetničkog izraza.
„Imamo vremena, imamo volje, imamo ideja“, rekao je Josip Maršić, dodajući s ironijom da su u toj priči završili jer „užasno puno zarađuju“, čime je ujedno podsjetio I na realne uvjete rada eksperimentalnih umjetnika.
Središnji događaj večeri bio je koncertno-filmski program „Naoko nehajani spram udesa“, oblikovan u suradnji s kustosicom i povjesničarkom umjetnosti Brankom Benčić. Program uključuje kratke filmove iz arhive Zagreb filma – Brod (1957.) Ante Babaje te Bura (1958.), Pod ljetnim suncem (1960.) i Ljudi s Neretve (1966.) Obrada Gluščevića.
Kako je pojasnio Zoran Medved, upravo je sentiment bio snažan poticaj za ovaj projekt. Gledajući te filmove danas, nemoguće je ne osjetiti nelagodu pred snagom, radom i upornošću ljudi koji su u njima prikazani, ljudi čiji su napori omogućili svijet u kojem danas živimo, često nesvjesni cijene koja je za to plaćena.
JMZM su filmovima pristupili radikalno, ali s poštovanjem: uklonili su originalne glazbene podloge, zadržali dijaloga taman onoliko koliko je to nužno i koliko se oni uklapaju u njihovo viđenje, zadržali i dijelove ambijentalnih zvukova te stvorili novu zvučnu strukturu, novo čitanje filmskih slika. Time su filmovi dobili suvremenu soničnu dimenziju, a istodobno ostali ukorijenjeni u vlastitom vremenu.
Naziv programa preuzet je iz Babajina Broda i tumači se kao most između prošlosti i sadašnjosti – između života uz more, od mora i „protiv“ mora, i našeg današnjeg, često nehajnog suživota s krizama i ratovima koje smo normalizirali.
Tijekom razgovora dotaknute su i teme etike, suvremenih tehnologija i umjetne inteligencije. Medved je istaknuo da umjetnu inteligenciju ne koristi kao kreativni alat u skladanju, ali da se u sound designu služi suvremenim digitalnim alatima koji znatno ubrzavaju i olakšavaju tehnički dio posla.
„Morat ćemo naučiti živjeti s umjetnom inteligencijom, povratka nema. Tek smo u prvim fazama tog suživota“, zaključio je, upozorivši da je ključno zadržati ljudsku odluku, odgovornost i estetski kriterij.
Razgovor se dotaknuo i pitanja položaja eksperimentalne glazbe u Hrvatskoj, kao i vidljivosti umjetničkog glasa u vremenu antiintelektualizma i preopterećenosti informacijama. Kako je istaknuto, problem nije nužno u nedostatku publike, već u nedostatku pluralizma scena i specijaliziranih medija.
U tom je kontekstu kao pozitivan primjer istaknut Artkvart, kao platforma nastala iz entuzijazma, ali s jasnim kulturnim fokusom i prostorom za sadržaje koji teško pronalaze mjesto u mainstream medijima.
Ovogodišnji ciklus Radnih sastanaka obuhvatio je ukupno šest susreta, svaki drugačiji po temi i gostima, ali jednako dragocjen u poticanju dijaloga i razmišljanja o suvremenoj kulturi. Završni susret s JMZM još je jednom pokazao koliko je važno imati prostore u kojima se umjetnost ne konzumira površno, već promišlja, sluša i doživljava u punoj složenosti.
U ambijentu frankopanskog kaštela Grobnik, zvuk, slika i razgovor još su se jednom susreli – ne kao nostalgični pogled unatrag, nego kao poziv na odgovornije, svjesnije čitanje prošlosti i sadašnjosti.
Na kraju večeri ostao je dojam da gledanje filmskih slika iz arhive Zagreb filma uz live zvučnu intervenciju JMZM-a nije bilo tek koncert ili projekcija, već cjelovito iskustvo. JMZM i kada eksperimentiraju vrlo precizno znaju što rade – njihov rad nije nasumičan ni dekorativan, već promišljen, suptilan i duboko uronjen u materijal s kojim rade. Zvuk je ovdje bio most, a ne dodatak: sredstvo kojim su stare slike ponovno progovorile suvremenim jezikom.
Istaknutu fotografiju snimio Kristian Sirotich
#Ivo Bogović #JMZM #Josip Maršić #Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine #Radni sastanak #Zoran Medved
