30. MEĐUNARODNI FESTIVAL MALIH SCENA: FESTIVALSKA PUBLIKA KAO SUDIONIK PREDSTAVE

Trideseti po redu Međunarodni festival malih scena u Rijeci, završne je večeri obradovao poklonike komornog kazališta predstavom „Kišni dan u Gurlitschu“, u režiji Sebastijana Horvata i u izvedbi glumaca Prešernovog gledališča iz Kranja i Mestnog gledališča iz Ptuja.

Predstava je odigrana izravno među redovima gledališta koje je sa sve četiri strane, na pozornici Hrvatskog kulturnog doma, okružilo glumce. Ovakav raspored igre diktira road movie dramaturgija koja predviđa kratke scene u različitim ambijentima i vremenski udaljenim razdobljima. Pa tako istovremeno pratimo druženje dva bračna para za večerom i sjećanje glavnog lika na razgovore s majkom (koja se također nalazi s gledateljima na pozornici, ali u svojoj kuhinji, za blagovaoničkim stolom, desetljećima unatrag), ali njegova lutanja periferijom Gurlitscha i okolnih mjesta.

Scenografskim i redateljskim postupkom, omogućen je filmski protok kroz tekst, pri čemu gledatelji ostaju u središtu radnje, prateći košmarna događanja koja prolazi glavni lik – u potrazi za zagubljenom zlatnom ogrlicom svoje supruge.

Predstava traje dva i pol sata bez pauze, u njoj igra devet glumaca koji se (osim dvoje glavnih aktera) izmjenjuju u po nekoliko uloga, ambijenti i mjesta radnje sežu od stana u Gurlitschu do napuštenog parkirališta, lokalne krčme, šume… Svi interijeri i eksterijeri nalaze se na dohvat ruke (i očiju) gledatelja i svi sudjeluju u raspadu svijeta jednog novinara, koji – opsjednut potragom za supruginom ogrlicom – tone sve dublje u močvaru vlastite svijesti… I podsvijesti.

Glumački ansambl dvaju kazališta izvrsno je brodio kroz prizore drame Milana Ramšaka Markovića, koji je za ovaj tekst nagrađen i Sterijinom nagradom, a redatelj Sebastian Horvat i scenograf Igor Vasiljev, nagrađeni su u ovoj predstavi nagradama ovogodišnjeg Festivala malih scena u Rijeci.

Publiku je osvojio glumac Borut Veselko ulogom Jockela (Nagrada FMFS za epizodnu ulogu), koji je apsurdnim monologom  zaključio ovu izvrsnu predstavu.

Na kraju tridesete festivalske sezone, imali smo priliku gledati, dakle, režijski i scenografski neobičnu predstavu, koja nas je podsjetila na Ionescovu „Ćelavu pjevačicu“ u režiji Laryja Zappije i scenografiji Doriana Sokolića, u izvedbi riječkog HKD Teatra. Sjajna riječka Ćelavica također se igrala okružena publikom i to prve sezone ovog festivala (1994.), a potom ostala na repertoaru deset godina!

Oni koji duže pamte, sjetit će se  još jedne slične scenske postave, ponovo u režiji Laryja Zappije – Brešanove „Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja“ (HKD Teatar, 2005.) , koja se također igrala među gledateljima, a umjesto pozornice glumci su se penjali na zaprežna kola (scenografija Ljerka Hribar). Bila je i to vrlo uspješna predstava, igrala se godinama i gostovala po cijeloj regiji i u dalekom Petrogradu…

U spomenutim dvjema predstavama HKD Teatra nema filmske, odnosno road movie dramaturgije, pisane su klasično (koliko se to za jednu Ionescovu dramu može tvrditi), ali je scenografski postupak približio radnju gledateljima do stupnja da su se svi osjećali kao sudionici predstave. I bili su!

Kao što smo svi bili sudionici košmara Petera Winklera u predstavi „Kišni dan u Gurlitschu“.

Publika je predstavu ocijenila s 4.53 i tako ju svojim glasovima svrstala na drugo mjesto, nakon Gavelline predstave  „Moji tužni monstrumi“.

Istanknutu fotografiju Borisa Veselka iz predstave Kišni dan u Gurlitschu snimila Nada Žgank

#Borut Veselko #Kišni dan u Gurlitschu #Međunarodni festival malih scena #Miran Ramšak Marković #Svjetlana Hribar