01.03.1977. otvorena je robna kuća Varteks u starom gradu. Arhitekt Igor Emili je za tu zgradu dobio nagradu Vladimir Nazor.
Nakon drugog svjetskog rata, nova jugoslavenska vlast, smatrala je da je stari grad leglo fijumanštine. Iz tih vrlo problematičnih premisa dogodila se neizbježna katastrofa!Urbanistički planovi novog doba podrazumijevali su transformaciju Starog grada u nekakvu čudnu poslovno-stambenu zonu, pa se predlagalo i podizanje niza nebodera koji su trebali rimsko-srednjovjekovnu matricu nasilno uvesti u XX. stoljeće. To se nije dogodilo, no kuće su se rušile u blokovima, a umjesto njih podizao se niz poslovnih zgrada.
Jedan od glavnih arhitekata u toj gruboj transformaciji bio je Igor Emili.On se rodio na Sušaku 9. kolovoza 1927., a umro je u Rijeci 25. listopada 1987. godine. Bio je sin doktora Hinka Emilija i Zore rođene Tadejević. Diplomirao je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1954. godine. Nakon čega je radio u Urbanističkom institutu u Rijeci od 1955. do 1962. godine. Odmah se uključio u vrlo osjetljive projekte kao što je bila obnova i revitalizacija Starog grada (1955.-1957.), rekonstrukcija zgrada u Užarskoj ulici (1959.), odnosno obnova kaštela na Trsatu (1962.). Sklon radikalnim zahvatima ponudio je rješenja koja su izazvala dosta dvojbi.U Građevno-projektni zavod prešao je 1962. godine. Jedan od prvih zahvata bila je gradnja zgrade Konzervatorskog zavoda u Užarskoj ulici (1963.-1964.; danas prazna zgrada!), potom nebodera na Podmurvicama (1964.-1970.), zgradeKraša na Korzu (1964.) te poslovne zgrade Brodomaterijala, s kojom je otvorio nove dvojbe u vezivanju Starog grada i Korza (1970.-1971.; danas Zagrebačka banka). Jedan od najsretnijih zahvata bila je rekonstrukcija zgrada u Šporerovoj ulici (1968.), na čijem je kraju izveo rekonstrukciju i dogradnju zgrade Građevno-projektnog zavoda (1970.), za koju je dobio i nagradu Viktor Kovačić. Nasuprot ovih intimističkih projekata projektirao je Jugobanku (1970.-1979., danas Privredna banka Zagreb). Tu je do vrhunca došao njegov stil nelogičnih i pompoznih rješenja s kosim ili valovitim zidovima, s puno mesinga, besmislenim stubištima i izgubljenim zelenim terasama. Pokušavajući sačuvati neka prizivanja izvornih objekata, zapleo se u krajnje problematične zahvate, koji danas izazivaju čuđenje kod promatrača. U urbanističkom smislu, ako stojimo u unutrašnjem dvorištu Privredne banke Zagreb, mi stojimo na besmislenom parkiralištu, popločenom bijelim kamenom, prošaranim mrljama ulja. Cijeli taj prostor, prepun bizarnih tunela i čudnih balkona, izgleda kao preprojektirana, preskupa i krajnje besmislena praznina. Ne trg, nego malo, improvizirano parkiralište. Robna kuća Varteks (1972.-1976.) na istom je tragu, no ipak znatno diskretnije uklopljena na Koblerov trg. Jedno od sretnijih rješenja bio je potez kuća u Marulićevoj ulici koji se nadovezuje na poslovnu zgradu Jadroagenta (1982.).
Izvor: Sušačka revija br.99/100, izvadak iz teksta Neke dvojbe riječkog urbanizma; autor: Igor Žic
Istaknuta fotografija: Damir Fabijanić
#arhitektura #Igor Emili #Na današnji dan #Rijeka #Robna kuća Varteks
